Alisa Čanović (34) iz Trnopolja, nakon 15-godišnje potrage za svojom biološkom majkom, u martu je konačno čula njen glas. Majka je, kako objašnjava, nije zvala da je pita kako je, kako živi, kako izgleda i koga ima… već da je zamoli da zaustavi medijsku potragu za njom. Na kraju razgovora, obećala je da će doći. Od marta do sada ni glasa.
– Nije me zvala da me pita kako sam, već da zaustavim javno traganje… Bez bilo kakvog osjećaja mi je to rekla. Pokušala sam razgovarati s njom, ali mi je rekla da o tome ne može pričati preko telefona i obećala da će uskoro doći, najkasnije do jula. Pitala sam je da li je mislila da nikad neću narasti, da je nikad neću potražiti. Rekla je: „Ja nisam imala mogućnosti“ i onda je ćutala. Moram priznati da me iznenadila ta njena hladnoća. Da sam na njenom mjestu, spakovala bih se u roku od 24 sata i rekla: „Odoh da je vidim, pa makar na dva sata, da se ispričam“ i nakon tog se vratila kući. E, to me ljuti, jer bi mi dan u svemu tome bio godina – kaže s puno emocija Alisa koja je, u međuvremenu, svoju biološku majku pokušala zvati na isti onaj broj. Bezuspješno, jer telefon odzvoni do kraja i ništa. Nije je to obeshrabrilo, jer kako priča, neće odustati od susreta sa ženom koja ju je rodila.
– Imam pravo da znam ko je ona, imam pravo da znam ko je moj otac, koji možda i ne zna da postojim. Zbog moje troje djece. Ne osuđujem je, ne tražim ništa od nje, osim odgovora na ova pitanja. Želim da je vidim, jer imam pravo na istinu. Ona mi to duguje, da stane pred mene i kaže zbog čega me ostavila – odlučna je Alisa.
Zasad nije željela ići u javnost s imenom biološke majke koja živi u Sarajevu, jer „želi da joj da prostora za susret“. No, ukoliko ona do jula ne dođe i ta priča bi, ali bez želje da joj „pokvari“ život, kako najavljuje, mogla biti javna.
Alisa je sa svojih 18 godina, na ulici u Sanskom Mostu gdje je bila u izbjeglištvu, saznala da je usvojena. Podsjeća da joj je nepoznata žena prišla i normalno, kao da je riječ o nečemu sasvim običnom, rekla to što će joj ubuduće promijeniti život iz korijena. Ali ne i odnos prema ženi, majci Besimi, koja ju je usvojila s nekoliko mjeseci i othranila kao svoje dijete. Ta žena će za nju uvijek biti njena prava majka. I to se nikad neće promijeniti.
– Kad je majka Besima umrla, a imala sam samo 18 godina, ostala sam sama na svijetu, jer je otac Mustafa umro kad sam imala samo četiri godine. Njega se ne sjećam, osim likom. Ni srednje škole nisam bila završila. To je strašan osjećaj, biti potpuno sam. Nedugo nakon saznanja da sam usvojena, počelo je traganje za mojom biološkom majkom. Put me odveo do Sarajeva, saznanja da sam usvojena kao beba u domu na Bjelavama. Saznala sam ime biološke majke, njeno godište, o ocu nije bilo nikakvih podataka – kaže Alisa koja ženi koja ju je rodila poručuje da je baka troje prekrasne unučadi, Alisine i Alenove djece, Benjamina (5), Melise (8) i Merjeme (11).
Alisa ima dječiji doplatak od 105 maraka. Inače, troškove u petočlanom domaćinstvu pokriva suprug Alen, nadničenjem na građevini i kad ga neko zovne. Težak život bio bi mnogo ljepši kad bi ovoj majci troje djece neko ponudio posao.
– Završila sam za poljoprivrednog tehničara. Valjda negdje postoji neko skromno i pošteno radno mjesto za mene. Posla se ne bojim i to bi bilo pravo rješenje, prije svega za moju djecu. Merjem i Melisa su odlične učenice petog i drugog razreda, Benjamin će naredne godine u školu. Tako bi svoju djecu lakše školovala – kaže Alisa u nadi da će joj neko pomoći da se zaposli.
izvor: Avaz
foto: Giga