Dragan Stupar, prijedorski slikar naivac, ove godine navršio je 45 godina aktivnog slikarskog staža. Do sada je imao niz izložbi, a među posljednjima izložbeno-prodajnu u Muzeju Kozare. Od zarade je, kaže, podigao spomenik sebi i supruzi koja je nedavno preminula.
– Slikarstvo je moj život. Ono mi daje snagu i volju za životom pošto sam, nakon smrti supruge, ostao sam, jer djece nismo imali. Da nema slikarstva, ne znam šta bih. Osim toga, ponekad neku sliku i prodam, ali sve to, nažalost, nije dovoljno da bih, uz malu penziju i godine koje imam, mogao normalno živjeti – priča Stupar, dodajući da se od slikarstva ne može živjeti, iako se na umjetnike gleda drugačije.
Smatra da bi više stvarao kada bi imao dodatni prostor, bar jednu sobu koju bi pretvorio u atelje. Međutim, u kući u kojoj živi, sa svega dvije sobe, tako nešto je neizvodljivo. – Kuća mi se raspada. Prokišnjava. Grede su odasjele, a nisam u mogućnosti da ih popravim. Ipak, sve to me ne obeshrabruje da nastavim sa stvaranjem novih slika – priča Dragan, čije slike oslikavaju njegove doživljaje iz djetinjstva.
Motivi Grmeča i Podgrmeča, odakle je rodom, vidljivi su na svakom Stuparevom djelu. Od vlastite stare kuće, do moba, narodnih običaja, zborova i segmenata iz života Grmečlija. – Seoski vašari za nas, djecu, uvijek su bili velika radost. Te slike iz djetinjstva prisutne su u svakome od nas, ko je imao priliku da to doživi. Ja, eto, imam dar da tako nešto prenesem na platno, pa sam uradio veliku sliku narodnog zbora u prvom planu sa ringišpilom – priča Dragan Stupar pokazujući svoje umjetničko djelo.
Odmah do te slike je žetva pšenice, stare vodenice, prizor čobana, ali i svađa njegovog strica i strine. Ono po čemu se ovaj slikar ističe i što su mu i drugi akademski slikari priznali, jeste slikanje neba koje je na svakom njegovom pejzažu upečatljivo i jedinstveno.
– Veliko zadovoljstvo mi pričinjava to što sam cijenjen među akademskim slikarima. Za mene, kao naivca, to predstavlja nešto veliko, jer naivaca u Republici Srpskoj je vrlo malo, pa nismo ni u prilici da se sastajemo, družimo i razmjenjujemo iskustva – napominje Stupar.
P.Š.