Kad sudbina umiješa svoje prste, nastaju najlјepše lјubavne priče. Za Prijedorčanina Ognjena Bojanića (30), vjerovali ili ne, bila je dovolјna samo jedna igrica na “Fejsbuku” da pronađe lјubav svog života, Jovanu (22) iz Kruševca, tada nastanjenu u Tivtu. Pričaju nam njih dvoje, danas mladi supružnici, roditelјi malog i veselog Davida, da od njihove lјubavne priče može roman da se napiše. Sve je počelo u decembru 2015. godine.
– Tada je na “Fejsbuku” bila popularna igrica “Ruski rulet” i vidim ja sliku lijepe djevojke koja nije znala odgovor na jedno od ponuđenih pitanja. Ja joj pomognem, ali odgovor je bio netačan. Spasila se, nije propala u igrici i završimo nas dvoje u finalu. Pošto sam pobijedio, pošalјem ja njoj zahtjev za prijatelјstvo – prisjeća se Ogi. Tada je krenulo danonoćno dopisivanje, “Fejsbuk” im nije bio dovolјan, pa su prešli na „Skajp“.
– Ne znam kako sam mu vjerovala. Kao da ga znam cijeli život. Gledam ga, ne znam ga, ali kao da ga znam. Nakon nekog vremena dopisivanja, bila je priča da ja dođem u Prijedor. Međutim, pošto sam dijete razvedenih roditelјa, a živjela sam sa majkom, ona nije bila za to. Onda sam rekla Ognjenu da on dođe kod mene, jer ipak je on muško, nek učini prvi korak, šta ja znam gdje idem – dodaje Jovana.
Tako je i bilo 15. januara 2016. godine, Ognjen je doputovao u Tivat.
– Ja sam ga sačekala. To je bio filmski zagrlјaj i polјubac na stanici, ne možete da vjerujete, evo i sad sam se naježila. Opet onaj osjećaj, čekate nekoga, a ne znate ga. Kad sam ga zagrlila, kao da ga znam cijeli život. Moja majka ni tada nije htjela da ga upozna, ali znala je, ako ga upozna, to je to, neću na fakultet, kako je to ona za mene isplanirala. Međutim, pomogla mi je da nađem smještaj za njega kada dođe u Tivat – kaže kroz smijeh Jovana.
Ognjenu niko nije vjerovao da će se usuditi na taj korak, čak ni njegovi drugovi sa kojima je slavio Pravoslavnu novu godinu.
– Šetali smo kroz Tivat, slikali se, pričali, ali osjećaj je bio kao da smo u vezi godinama. Drugi dan smo otišli na večeru, restoran se zvao “Mala barka” i tu sam je pitao da se uda za mene. Ona problijedila. Nakon što sam par puta ponovio pitanje (smijeh), pristala je. Nisam imao ni vjereničkog prstena, samo svoj sa oznakom „mercedesa“ i taj joj stavim – kaže Ogi.
– Ali on je nešto osjetio i tražio moju ličnu kartu i ja mu dam. Dođem kući sa prstenom, mama me pita šta mi je to. Kažem ja njoj, uzela od Ogija. Međutim, nakon nekog vremena, vidim ja u stanu nema mi pasoša, ni para. Mama sve sakrila. Sutradan nas dvoje odlučimo da krenemo za Prijedor. Mama taj dan nije otišla na posao. Bila je bolesna. Ležala je u dnevnoj da me ima na oku. Ja sam sve sitnice spakovala u torbu za mini laptop i izašla iz kuće govoreći mami da ću sa Ogijem da idem da gledam film. Stigli na stanicu, autobus kasni, ja plačem, a Ogi se boji da ću se predomisliti. Došao autobus, krećemo mi i dolazimo pred Ostrog, kad ono policijska patrola. Moja majka je u vezi sa policajcem već nekoliko godina i ja sam odmah pomislila: “Evo, rekla mu je, gotovi smo”. Kad ono, sreća, ništa. Prešli granicu, ja pošalјem majci poruku: “Otišla sam za Bosnu” i isklјučim telefon – nastavlјa priču Jovana.
U Banjoj Luci su ih čekali Ogijevi drugari koji su jedini znali šta se dešava. Na Bogojavlјenje stigli su u Prijedor. Iznenađenje je dočekalo njegove roditelјe i sestru, a Jovanina majka se nije pomirila sa odlaskom svoje kćerke.
– Sjedimo moj otac i ja u kući, priča, zezanje, da se razbije ta napetost. Pita on još jednom moju Jovanu jel punolјetna i jesmo li se uzeli. Mi rekosmo sve potvrdno. Kaže on mojoj majci: „Daj rakiju i mezu“. I krene slavlјe – prisjeća se Ogi.
Međutim, nakon pet dana, slijedi preokret. Jovana uzima taksi i odlazi za Tivat.
– Pošto mi se majka nije mirila sa tim, a da ne dovodim Ogija u nezgodnu situaciju, ja sam odlučila da odem za Tivat. Nagovaram njega da krene sa mnom, on neće. I ja tu raskinem sa njim. Dođem kući, majka mi uzela telefon i dokumente. Odlučim da odem kod oca u Kruševac i ona krene sa mnom. Ogiju javim, ako me voli da dođe i da pokušamo izgladiti odnose – priča Jovana.
Krenuše Jovana i njena majka za Kruševac, ali i Ogi i njegov ujak, i to sa pravim vjereničkim prstenom.
– Dolazim kod oca i kažem mu da hoću da se udam. Nјega kao da je šlog strefio. Ne prihvata moju odluku. Ne želi ni Ogija da vidi. Kasnije mi se Ogi javlјa, odem da se vidim sa njim i njegovim ujakom i govorim mu da ne mogu nikud, jer nemam dokumente. On se vraća kući – priča Jovana.
– Vraćamo se iz Kruševca i smišlјam šta raditi i kako nastaviti dalјe. Čujemo se konstantno, njoj ne daju novac i dokumente. Dobijem platu i pošalјem joj novac da vadi nova dokumenta i ona nakon nekog vremena konačno izvadi ličnu kartu. Sve što nam je moglo stati na put, stalo je – priča Ogi.
Jovana uzima ličnu kartu, govori ocu da ide kod tetke, međutim odlazi do pošte da uzme novac i kreće za Prijedor.
– Pri dolasku u Banja Luku, jer nije imala direkt liniju za Prijedor, pala je prosidba sa pravim prstenom. Kiša plјušti, kolega nas čeka u autu i ne razumije šta se dešava, šta radimo toliko na kiši. Došli smo u Prijedor, ja sam ujutro otišao na posao, izgladio odnose sa njenim ocem preko telefona. Nјen otac je i nakon toga pitao moju majku da li bi pustili Jovanu da krene opet nazad, a ona je rekla: “Ne, ona je sada naša, jednom sam je pustila i više nikada” – priča Ogi.
Zaista je tako i bilo, njihova lјubav bila je jača od svega. Rodio se mali David, uslijedilo je gradsko i crkveno vjenčanje, sva porodica na okupu. Skromna su i srećna porodica, ali i dobri domaćini, to znamo jer volimo da popijemo kafu u kafiću koji su nedavno otvorili, a zove se “Tri anđela”, nazvanom po Ognjenu, Jovani i Davidu. Za kraj, njihova poruka je kratka i jasna: “Da se borite za ono što želite”, a u šali kažu da će svome sinu profil na “Fejsbuku” otvoriti tek kada napuni 25 godina. Kada su dobili dijete, osjetili su šta su zaista priredili svojim roditelјima, a kažu vrijedilo je za tu lјubav sve učiniti. I opet bi tako…
M. Stegić