Uz dužne počasti građani Prijedora i brojni prijatelji širom bivše Jugoslavije, na Gradskom pravoslavnom groblju u Prijedoru, danas su se oprostili od Dušana Miljuša, istaknutog društveno–političkog i privrednog radnika, sportiste, sportskog radnika i čovjeka koji je ostavio duboke tragove u razvoju grada Prijedora.
Miljuš je, kao drugo djete, rođen 1940. godine u poznatoj svešteničkoj porodici protojereja Milana Miljuša i majke Milke. Po izbijanju Drugog svjetskog rata krenuo je u seobu, u Srbiju. Završetkom rata vraća se u slobodarski Prijedor gdje je završio osnovnu i srednju školu, a zatim i Građevinski fakultet u Zagrebu. U blagoslovenom braku 1966. godine, sa suprugom Ljiljanom, zasniva porodicu u kojoj su stasali sinovi Aleksandar i Nebojša.
Miljuš je začetnik rađanja rukometnog sporta i vaterpola u gradu Prijedoru, a nastupao je i za Rukometni klub “Prvomajska” Zagreb, koja se takmičila u Prvoj ligi Jugoslavije.
Uz igračku karijeru u Rukometnom klubu “Bosnamontaža”(predhodnici današnjeg RK “Prijedor”) bio je igrač, trener i predsjednik kluba. Svoj rukometni staž, duži od šest decenija, i svu ljepotu rukometa, prenio je na brojne generacije našeg grada koji su igrali širom Evrope pa i dalekog Japana. Očevu i djedovsku rukometnu tradiciju Dušana Miljuša nastavili su sinovi Aleksandar i Nebojša, te unuci Andrej i Milan.
Kao dugogodišnji inžinjer ostavio je duboke tragove u razvoju Prijedora dajući mu svojevrsan pečat. Kao dostojanstven čovjek, koji je izvanredno poznavao svoje korjene, nemjerljiv doprinos dao je obnavljanju hramova u Potkozarju a posebno hrama Svete Trojice u Prijedor ratne 1994. godine.
Znao je Dule nositi teško breme života i dostojanstvo čovjeka, čestitost domaćina, supruga, oca, djeda i prijatelja prenijeti na mnoge. Stručnim i odgovornim radom, dao je pečat jednom vremenu, radnom i životnom vijeku. Za 77 godina života ostavio je neiscrpnu energiju i duhovnu snagu mnogima u amanet a i poštovanje.
M.Bogun