Netaknuta priroda i ribnjak s pastrmkom u Gonjem Jelovcu kod Prijedora do kojeg se može doći iz dva pravca, lošim makadamom iz Prijedora i uz malo asvalta iz pravca banje „Mlječanice“, postao je i bez bilo kakve turističke promocije pravi raj za strance.
Na porciju ribe, koju samo što ne vade iz ribnjaka,uz domaće turiste posljednjih godina stižu Grci, Amerikanci, Talijani, Nijemci, Slovenci i Hrvati… „U nekim tamo pričama su čuli za ribnjak ili dolaze u društvu svojih domaćina koji žele da im dočaraju naše prirodne ljepote“ priča Banjalučanin Đurađ Radukić, vlasnik ribnjaka. U Gonjem Jelovcu, na imanju, koje je pretvorio u poljoprivredno gazdinstvo s porodicom, suprugom Biljanom i djecom Stefanom i Monikom provede najmanje tri ljetnja mjeseca godišnje.
-Prije 15 tak godina, jer sam nešto slično vidio u Krupi na Vrbasu, odlučio sam da napravim ovdje ribnjak. U Banjaluci imam svoju firmu i to mi je osnovni biznis, a ovo ovdje, ta mala oaza mira, to održavam jer ne želim da se ugasi- kaže Đurađ koji je u svoj pastrmski ribnjak, u ona uslovno rečeno „nevidljiva“ ulaganja, poput prilaznog puta, struje, mosta, cjevovoda.. uložio poprilična sredstva.
– Samo me je dovod koštao preko 30.000 maraka- kaže Đurađ i ističe prednosti netaknute prirode, šume, rijeke, čistog vazduha i za nekoliko stepeni niže temperature nego one u gradu. Kao da je cijeli prostor klimatizovan.
Sin Stefan je programer i radi u jednoj slovenačkoj firmi u Banjaluci, a kćerka Monika je web dizajner i također radi. U Gonjem Jelovcu, na ribnjaku Stefan je i majstor za roštilj, Monika radi u kuhinji, a goste ljubazno poslužuje majka Biljana koja se drži jednog pravila „ da sve što pripremaju na ribnjaku, pripremaju kao da je za njih“.
-Ono što bi mi pojeli to nudimo i gostima. I baš se maksimalno trudimo da to i zaista bude tako. Ovo je ukratko neka naša mala porodična priča.-kaže Biljana kojoj gosti nerijetko pošalju i fotografije kojim su zabilježili boravak na ribnjaku.
KV