Minusi i nezapamćena hladnoća zaledili su i rijeku Sanu čiji samo središnji dio nije okovan ledom. Sana je pod ledom bila prije pet godina, a potpuno po riječima starijih Prijedorčana daleke 1974 godine. Neki, po riječima Igora Ostojića pamte i priče po kojim su se Sanom, saonicama u kojim su bili upregnuti volovi nekad davno prevozila čak i drva.
– Kruže priče kako je mom djedu zaleđenom Sanom drva od Rasavaca do Prijedora dovlačio njegov rođak Đurađ Ostojić. Sa saonicama koje su vukli volovi. Toliko je led bio čvrst-kaže Igor.
Uz rijeku Sanu danas je bio i ronilac Vanja Rađenović. Ukoliko minusi potraju a led opstane najavljuje ronjenje pod ledom.
-Ukoliko se ovakvo vrijeme bar još malo zadrži punimo boce i zaronićemo pod led. Osjećaj je fantastičan, izazov, puni adrenalin, a s druge strane nije ni malo ugodno, jer je slaba vidljivost i ne možeš da izroniš baš kad hoćeš. Ipak, jači je adrenalin- kaže Vanja koji bi ove godine prvi put zaronio pod ledom okovanu Sanu. Sana pod ledom zanimljiva je i ribarima. Milorad Kljajić, dugogodišnji strastveni ribolovac zna „da je riba u rijeci sad u jatima“.
-Zato što je i njoj hladno. Sad je u zimovniku i na mjestima gdje je voda najdublja. Može se i pecati između ova dva leda i to na plovak- kaže Kljajić. Poručuje da mu zima ne smeta, jer su, „ u ovo doba godine bolji mraz i hladnoća nego plusevi i jugo.“ „A i godina bi zbog zime trebala biti bolja“, kaže ribolavac i Prijedorčane savjetuje da čuvaju rijeku i prirodu, jer je to pravo bogatstvo.
Petar Mrđa se sjeća da je Sanu zaleđenu, ali potpuno, vidio i daleke 1974 godine. Tad se preko leda moglo i preći s jedne na drugu obalu rijeke.
Više fotografija možete pogledati OVDJE!!!
K.V.
Foto: Dragan Stojnić Giga