Drago Petrović (65) kako bi zaradio za život od drveta izrađuje kašike, stolice, stolove, grablje, ploske, gusle ali i ukrasna dvorišna kola. Iako je samo jedan od velikog broja onih koji je zbog ratnih sukoba, pre 22 godine, izgubio ognjište i stalni posao te sve krenuo iz početka.
Rodno selo Prkosi kod Bihaća napustio je i sa porodicom doselio u Prijedor gde je vremenom sagradio i novu kuću. Budući da je nakon 20 godina rada u tekstilnoj industriji u Bihaću ostao bez posla i stalnih novčanih primanja, morao je na neki način da zaradi pa je odlučio da pravi predmete od drveta.
– Ja sam oduvijek voleo drvo, ali tek nakon rata sam počeo da ga obrađujem i oblikujem – kaže Petrović. Dodaje da je prvo počeo da pravi kašike koje dnevno napravi njih dvadesetak i da ih najviše i proda jer koštaju samo jednu marku.
– Samouk sam, ali sam se dobro uhodao, prije tri godine počeo sam da pravim minijaturna zaprežna kola od drveta, najviše ih pravim ručno, nešto malo obradim mašinom – kaže on i objašnjava da mu najviše vremena treba da napravi točkove. Jedna kola napravi za desetak dana, a ljudi ih rado uzimaju da ukrase objekte ili dvorišta, a ponekad u njima piseju i cvijeće.
– Napravio sam preko 65 takvih kola, prodao sam ih i ljudima iz Australije, Austrije i Hrvatske. Koštaju oko 200 maraka, ali često ih prodam i jeftinije – tvrdi on.
Ponosno priča da je jedna takva drvena kola poklonio i obnovljenoj crkvi u rodnim Prkosima. Zadovoljan je i potražnjom stolica i stolića koji se sklapaju. Brojne predmete od drveta namjenski pravi za ukras.
– Izrađujem male grabljice koje se uzimaju za ukras, ali i roditelji ih uzimaju deci za igru – kaže Petrović. Ručno izrađuje vretena i preslice.
– Retko da neko od mladih zna prepoznati da je ovo vreteno, obično ga uzimaju stariji i ostave na zidu kao ukras, ali malo se danas koristi za predenje vune – smatra on i kaže da koristi drvo javora, jasena, hrasta i šljive.
– Prije obrade drvo osušim na otvorenom prostoru, a najčešće koristim cijepana drva jer ona ne pucaju pri oblikovanju i obradi – objašnjava Petrović. Od alata koristi mašinu oblaricu, sjekiru, turpiju, nožić i šmirgl papir. Sa sjetom priča da se istim poslom bavio i njegov djeda.
– Ja sam kao dječak gledao da on svašta pravi i mnogo je tih njegovih predmeta ostalo iza njega, ali nažalost sve je zapaljeno u ratu – kaže Petrović.
Petrović pored drvenih predmeta na pijacama u Prijedoru, Banjaluci i Kozarcu prodaje i poljoprivredne proizvode.
– Prodajem domaći grah, krompir, kukuruzno brašno i ostalo – priča on.
Kaže da na ovaj način on i supruga zarađuju kako bi školovali kćerku na fakultetu.
Sa nevjericom dodaje da će krajem godine napuniti 65 godina života i steći uslov za penziju. Nakon dvije decenije penzija bi trebalo da bude njegov redovni novčani prihod.
izvor: EuroBlic