Četvrtak, 25. Aprila 2024.
9.8 C
Prijedor

DA NEMA ŽENE, NE BI NI ŽIVOTA BILO, PRIJEDORČANKE O OSMOM MARTU

NAJNOVIJE VIJESTI

Međunarodni dan žena, duže od vijeka obilježava se 8. marta, kao dio borbe za socijalnu, ekonomsku i političku ravnopravnost pripadnica ljepšeg pola. O značaju ovog praznika, kao i sadašnjem položaju žena, za “Kozarski vjesnik” govore naše sugrađanke. 

Dijana Aramanda, v.d. direktora Turističke organizacije Prijedor

“BITI ŽENA JE TEŠKO, ALI I LIJEPO”

– Još uvijek postoje predrasude, ne samo kod nas, već i u svijetu da su žene manje sposobne za obavljanje odgovornih pozicija u društvu. Ne bih rekla da je ženi teško biti na rukovodećoj poziciji koliko je teško doći do te pozicije. Kao jedan od mogućih uzroka problema su podsvjesne predrasude prema ženama i manjak ženskih uzora na vodećim pozicijama.Tradicionalna poimanja i uvjerenja što se tiče profesija koje su adekvatne za žene i muškarce i dalje vrlo konkretno utiču na mogućnosti zapošljavanja žena. Pozitivna činjenica je da broj žena na rukovodećim mjestima raste, što je primjer i u našem gradu. Imam pozitivna iskustva i dobru saradnju sa institucijama na lokalnom nivou, a na čijoj su poziciji muškarci. Žene koje su uspjele u karijeri, iza sebe imaju puno više rada, učenja i upornosti. One ne bi smjele kopirati muški stil vođenja, već iskoristiti sve prednosti ženske stručnosti, ženstvenosti, intuicije i time rušiti sve predrasude. Biti žena je u isto vrijeme teško, ali i lijepo, toga moramo biti svjesne. Imamo dar osjetljivosti koji nam omogućava da život gledamo posebnim očima. Nježne smo, jake i uporne kada se borimo za ono što nam je važno, zbog toga smo u mogućnosti postići željene ciljeve. Prije svega mi stvaramo nove živote, majke smo, a to je veliki dar i velika odgovornost. Budite svoje, originalne, vjerujte u sebe i onda kada možda drugi ne vjeruju. Sasvim je normalno da se ne dopadate svima, ni ne trudite se. Živite svoj život ispunjen po vašim željama, budite to što jeste. Srećan nam 8. mart!

Maja Kunić, načelnik Odjeljenja za finansije grada Prijedora

“BITNO PREPOZNATI PREDNOSTI ŽENA”

-Mislim da kod nas ipak vlada „muški svijet“ i da se žena još uvijek gleda samo kao domaćica, majka, supruga i da u svijetu koji ne prašta uspjeh, jednoj ženi mnogo je teže da se izbori za svoje mjesto u tom smislu. Znala sam se ljutiti na to kad me neko identifikuje kao „nečiju suprugu“, jer smatram da sam ličnost za sebe, kao žena, kao osoba, ali ubrzo sam shvatila da mi ne vrijedi ljutiti se, da se to u svijesti naših ljudi nikad neće promijeniti i da je lakše prihvatiti to tako. Što se tiče ravnopravnosti, toliko smo ravnopravne s njima, da se sada muškarci osjećaju ugroženim, pa sve češće traže odlazak na porodiljsko bolovanje. Mislim da je jako bitno da muškarci prepoznaju stručnost, energičnost, profesionalnost jedne žene i u tom smislu njen doprinos i kad se to prihvati, ne može da izostane ni rezultat timskog rada. Priroda je ženi podarila da bude majka, mislim da je to najbitnija prednost, posebna blagodet. Kada se neka žena ostvari kao majka, kada uspijeva da okuplja i sačuva porodicu, onda je svaki drugi nedostatak manje bitan. Ako je uz sve to i poslovno uspješna, eeee…onda je i savršena. Sudeći po ovom što rekoh, ljepši pol nema nedostataka.

Dražena Mršić, predsjednica Aktiva direktora srednjih škola Prijedor

“BITI HRABRA, ODGOVORNA I ISTRAJNA”

– Mislim da je važno da se žene obrazuju, ali isto tako i da budu zainteresovane za društvene funkcije, da se informišu o svojim pravima. Takođe, važno je da savjesno obavljaju svoj posao. Biti žena znači biti hrabra, odgovorna, istrajna osoba koja dobrotom i razumijevanjem mijenja svijet u kojem živi. Dobrota i razumijevanje su možda i najvažnije ljudske osobine, ono čega i najviše nedostaje u društvu. Problem je što žene u trci za “ravnopravnošću” stiču osobine koje se tradicionalno vežu za muškarce, kao što su neosjetljivost, korumpiranost i bolesna ambicija. Snaga žene leži u njenoj ličnosti, samo je potrebno da bolje razumije sebe, šta želi i koji put će izabrati da bi to postigla. Zbog toga što ova pitanja ne rješavamo na početku karijere, često nas stižu u godinama kada je kasno njima da se bavimo, odnosno kad je šteta već napravljena. Neke vrijednosti su vječne i ništa ih ne može zamijeniti. Istina, nije sve crno ili bijelo, ali vrlo je važno da žene iskoriste ono najbolje u sebi, a ne ono najgore, da bi postigle ciljeve. Nažalost, mediji imaju veliku ulogu u vaspitanju i prevaspitanju svih nas, tako da sam zaista zabrinuta za društvo u kojem živimo. Zato želim da podvučem značaj rada na sebi, osvješćivanje, poznavanje sebe i svijeta oko sebe, kako bismo izgradili jedno humanije društvo u kojem bi se cijenili rad, znanje, poštenje i sve druge osobine koje nas čine ljudima.

Azra Pašalić, potpredsjednik Skupštine grada Prijedora i pedijatar

“BUDIMO DOBRI LJUDI”

-Najljepše čestitke, u životu, dakle i one osmomartovske, stizale su mi od mojih najmlađih sugrađana, mojih pacijenata. Nada u ozdravljenje, ta iskra radosti u njihovim dječijim očima, pogled zahvalnosti njihovih roditelja je moja najveća nagrada. Ljekar sam, dugo godina u politici i nevladinom sektoru, potpredsjednik gradske Skupštine, aktivna u Prvoj toleranciji, predsjednik gradske Komisije za ravnopravnost polova, majka jednog uspješnog doktora nauka, imam divnog i pažljivog supruga. Koliko smo u tradicionalnom društvu uspjeli da ispoštujemo sva ta prava, to je neko novo pitanje, ali pokušavamo da “slabiji” pol što više uključimo u politiku, u zakonom pripadajuća prava i po pitanju rada, zaštite, socijalnih prava. Ide sporo, ali ide i to me raduje. Žene su ponekad glasnije nego muškarci, jer se dešava da izostane njihova očekivana podrška i ta uslovno rečeno ženska solidarnost. Pojedini bi to protumačili kao određenu dozu zavisti, ljubomore, ali vjerujte mi, pokušavam da ne razmišljam na takav način. To bi me samo nepotrebno opteretilo, a za to, priznajem, nemam vremena. Divno je biti dobar, human, plemenit čovjek. To mi je na prvom mjestu. Loše bih se osjećala kad bih sad nabrajala prednosti muško-ženskih podjela. U suštini one nemaju smisla, što svakodnevne životne situacije potvrđuju. Jer ne postoji veća ljudina od majke koja se sama bori da iškoluje svoje dijete. Mogla bih do sutra nabrajati te primjere i kod uslovno rečeno slabijeg, ali i jačeg pola. Budimo dobri ljudi i to je bit cijele ove priče.

Dragana Mamić, direktor Muzeja Kozare

“MUŠKARAC NIJE MOJ PROTIVNIK, VEĆ OSLONAC I PODRŠKA”

-Međunarodni dan žena meni lično ne predstavlja neki poseban praznik. Više bih se oslanjala na našu pravoslavnu tradiciju i učenje i tu bih izdvojila nama bliže i posebnije praznike, a to su svakako Materice i Svete mučenice Vera, Nada i Ljubav i majka im Sofija. Čini mi se da smo, slaveći različite dane međunarodnog karaktera, zaboravili suštinu naših praznika i slatko prihvatili komercijalne praznike. Lično želim biti samo žena i rado prepuštam ulogu da muškarac bude muškarac, bez težnje da se borim protiv muškarca. Mislim da je danas trend borbe za ravnopravnost prerastao u nešto sasvim drugo. Ne osjećam se ugroženom zato što sam žena. Tražili smo prava, dobili smo prava i ravnopravnost. Svaka dalja borba nas udaljava od patrijarhalnog učenja i vodi u sunovrat modernog doba. Da bih se ja osjećala ženom, potrebno je da drugoj strani dopustim da bude muškarac. On nije moj protivnik kako se danas to predstavlja, on je moj oslonac i podrška. Za svaki uspjeh je potreban jedan proces, trud i rad, a manje je bitno da li ste žena ili muškarac. Najviše osuda u životu sam dobila ipak od strane žena. Tako da sve napore uložene u borbe koje se danas vode između muškaraca i žena za prava i ravnopravnost, ja bih poželjela da se oni ulože u međusobnu ljubav i podršku. Obostrani uspjeh neće izostati. Samim tim što sam žena i što mi je Bog podario mogućnost da imam potomstvo, osjećam se sjajno u ulozi žene i majke. Svaka životna uloga ima prednosti i nedostatke, na nama je da nosimo ono što nam je rođenjem podareno da budemo.

Vanja Dejanović, psiholog

“BITI ŽENA JE ČAST”

-Mislim da su žene uspješne i da im nije problem da dostignu uspjeh jednak uspjehu muškarca ili veći. Postignuća u pogledu dostizanja određenih statusnih pozicija ili rukovodećih funkcija nisu odraz nemogućnosti, spriječenosti ili neravnopravnosti u odnosu na muškarce ili neke druge, nego su ona, u odnosu na pomenuto, umnogome zavisna od interesa žene, njenih ambicija, osobina, motivisanosti, istrajnosti i njenog izbora za isto, koji ne uključuje uvijek neko statusno obilježje, koliko je opredijeljenost za neka druga postignuća i bez statusne karateristike odraz ženine prirode i potrebe da bude pomažuća, podržavajuća u svim mogućim djelovanjima. Njenu uspješnost, niti njenu uspješnost u odnosu na muškarca, ne treba mjeriti isključivo statusnim odlikama, pozicijom ili funkcijom, jer su žene bića koja imaju odlučujuću ulogu u mnogim aspektima života koji bi bez njenog rukovodstva i uključenosti bila nemoguća, neizvodiva i neostvarena. Biti žena je čast. Samo to da vam je dato da nosite život u sebi i da život donosite najdrogocjenijem biću koje ste mogli da dobijete od života je dovoljno da se osjećate beskrajno počašćeno i ispunjeno time što ste žena. A, upravo se to slavi i obilježava 8. martom bez izuzetka. Žena i žena kao majka. Ne moramo odrediti istoriju, niti poziciju, jer nas već određuju uloge žene i majke kao najodgovornije, najpredanije i nezamjenjive. Prednost u bivanju ženom se ogleda u nivou svijesti da su žene upravo to, a svi nedostaci su samo posljedice izostanka svijesti o važnosti žene i njene uloge u životima mnogih. Dovoljno je samo potvrditi već navedeno…života ne bi bilo da nije žene.

Dijana Đaković, rukovodilac prijedorske kancelarije Područne privredne komore Banjaluka

“POSTOJE PREVELIKA OČEKIVANJA”

-Za mene Osmi mart predstavlja priliku da svoju majku obradujem nekim malim poklonom, jer je to za mene praznik uz koji sam odrastala. Nemam negativan stav prema proslavi ovog praznika, više je to za mene dio rutine koja nosi jedan pozitivan predznak, jer je povod da se drage osobe obraduju znakom pažnje. Naša kćerka će me obradovati priredbom povodom ovog praznika. Svakako da je to za mene nešto divno i posebno. Smatram da su žene svakako sposobne da „nose“ rukovodeće funkcije, ali je stvar percepcije donosioca odluka i njihovog ličnog izbora i umješnosti da paralelno budu rukovodioci i imaju porodice. Lično mi se ne sviđa pojava da žene radi uspjeha na poslu, svjesno ili nesvjesno, odustaju od porodice i potomstva. Nepovjerenje u sopstvene snage i mogućnosti, po meni je najveći nedostatak ljepšeg pola, kada je posao u pitanju. Kroz posao koji obavljam, u kontaktu sam sa mnogim poslodavcima i česta situacija je da su oni uspješni okruženi ženama kao svojim prvim saradnicama. Mislim da to nije bez razloga, već da je odraz njihovog povjerenja u stručnost, marljivost i sposobnost tih žena kao saradnika. Zapravo vjerujem da su najbolje one radne sredine koje imaju i muškarce i žene u svom sastavu. Za mene biti žena znači „multitasking“ na mnogo „frontova“. Mislim da je trenutno emancipacija i težnja ka ravnopravnosti u kombinaciji sa tradicionalnim očekivanjima od ženske uloge u porodici, na poslu i društvu uopšte, dovela ženu u „pretrpan raspored“ i da realno postoje prevelika očekivanja da žene trebaju i mogu biti uspješne na poslu, posvećene porodici, dotjerane i nasmijane istovremeno. Istina je da one sve to mogu ako imaju podršku partnera, porodice, razumijevanje poslodavca, društva u cjelini, a te poluge podrške treba svakako unapređivati.

Mirjana Boltić, estradna umjetnica

“RAZUMIJEVANJE I PODRŠKA SU NAJBITNIJI”

-Smatram da je dobro što postoji Međunarodni dan žena, jer je zaista potrebno da svake godine podsjeća muškarce da su one ekonomsko, politički i socijalno ravnopravne sa njima! Ja sam vječiti pobornik ravnopravnosti između muškaraca i žena i smatram da u partnerskim odnosima, ako postoji razumijevanje i podrška, ništa nije nemoguće i za jedan i drugi pol, uspjeh je zagarantovan! Zato sam uspješna! Naravno da sam se susrela sa predrasudama, ali ako ja ne posmatram stvari sa tog aspekta i ako nemam predrasuda u odnosu na druge ljude, mene istinski ne može pokolebati nečiji stav u bilo čemu!!! Samo, biti svoj, a i “poseban” ako je “potrebno”  …jer….život je svojevrsna “borba”!

Olivera Brdar Mirković, načelnica Odjeljenja za obrazovanje, zdravstvo i socijalnu zaštitu

“SVI SMO HUMANA BIĆA SA ISTIM POTREBAMA”

-U savremenom dobu ponekad djeluje da nam je navodna razlika između muškaraca i žena pomalo nametnuta kao i sve druge podjele, a u suštini smo isto, humana bića sa istim potrebama, strahovima i problemima. Ne smatram da je ženama nešto posebno teže doći u poziciju da obavljaju odgovorne funkcije u društvu. Ima mnogo primjera žena koje su tu gdje jesu upravo zahvaljujući svojim sposobnostima, znanju, stručnosti i odgovornosti i to i jesu vrijednosti koje treba da odlučuju o izboru nekoga za određenu funkciju, a ne pripadnost bilo kojoj grupaciji. Kad bi se postavilo pitanje zašto je manje žena zastupljeno u nekoj oblasti, ako jeste, ja bih to više gledala kroz prizmu odricanja koje žena mora da podnese kako bi mogla biti posvećena nekoj profesiji i njenog izbora. Mislim da su različita neosnovana ubjeđenja česta u svakom segmentu života i ne samo po pitanju žena i muškaraca, a na nama je da ih razobličimo i postavimo na istinite osnove i to je sastavni dio života. Biti žena je dar koji je samo ženama dat. Žena je ta koja može da podari novi život i to je ljepota njenog postojanja. Biti žena na ovim prostorima je nit u neprekidnom tkanju jedne zajedničke borbe za opstajanjem. Ne može se pod Kozarom živjeti drugačije nego da u svakoj ženi udara isto bilo stalnog stvaranja i činjenja života boljim koliko god da je ponekad težak.

Bojana Majstorović

Naslovna fotografija pixabay/darkmoonart_de

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na https://kozarski.com/