“Nebo je granica”, naziv je novog gradskog murala, ali i životni moto njegovog autora, prijedorskog umjetnika Dragana Inđića.
“Mladi ne bi trebalo da se ograničavaju na ono što im nudi formalno obrazovanje. To potvrđuje i moj primjer. Završio sam grafiku na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, međutim velika želja mi je bila da se bavim grafičkim dizajnom. To je neka vrsta primijenjene komercijalne umjetnosti. Bio sam samouk, ali i strpljiv. Usavršavao sam se u grafičkom dizajnu i uspio. Danas imam domaće i međunarodne klijente, radim od kuće i javljam se na konkurse preko interneta”, rezimira Inđić dodajući u šali da je stvoren za onlajn rad zbog toga što ne voli rano ustajanje.
OSLIKAVANJE NOVOG MURALA TREBALO BI DA POČNE OVIH DANA
Inđićev rad “Nebo je granica” izabran je na konkursu Udruženja likovnih umjetnika grada Prijedora, a ono što pobjedu čini dražom je činjenica da će njegov mural krasiti fasadu Ugostiteljsko-ekonomske škole koju je nekad pohađao.
“Mnogo će mi koristiti iskustvo koje sam stekao pomažući u oslikavanju murala beogradskog ‘Dim tima’ kod kružnog toka te murala rumunskog umjetnika Sada na gradskom trgu. Konkurisao sam dosad šest puta sa svojim prijedlozima, a eto dočekao sam da budem izabran za autora osmog prijedorskog murala”, kaže Inđić.
Svojim muralom, tvrdi, htio je da izbjegne kič, da pošalje neku poruku, ali i ubaci neke simbole Prijedora, poput Mrakovice. Balon u obliku sijalice u vizuelnom jeziku znači ideju, napredak, prosperitet i maštu.
UMJETNIČKI PEČAT NA DVIJE PRIJEDORSKE ŠKOLE
Inđić kaže da je veoma srećan što će baš mural “Nebo je granica” krasiti fasadu Ugostiteljsko-ekonomske škole, čiji je bivši đak. Ostavio je svoj pečat i na zgradi prijedorske gimnazije, za koju je uradio logo.
“Veoma mi je drago što će moj mural krasiti fasadu bivše škole. Da mi je neko rekao da ću na dvije srednje škole, jedna preko puta druge, ostaviti svoj umjetnički trag, ne bih mu povjerovao. Naime, ove godine sam radio i logo za Gimnaziju ‘Sveti Sava’. Inače imam klijente u Americi i Francuskoj. Uglavnom do posla dolazim preko interneta, koji je omogućio da se danas otvore mnoga vrata. Mnogima je rad od kuće bio nešto novo, nametnuto pandemijom, ali za mene je to odavno ustaljena praksa”, ističe Inđić.
Dodaje da u njegovom poslu ne pomažu veze. Presudan je kvalitet, dobar rad, ali i vlastita preduzimljivost, jer Inđić ne čeka da posao dođe njemu, već će ga sam potražiti. Priznaje da mu nedostaju prijatelji, koji su otišli za boljom zaradom u inostranstvo.
“Bitno je da se radi ono što se voli. Uvijek sam stremio ka tome”, zaključuje naš sagovornik.
D.Sovilj