Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Danijel Egić izjavio je danas da je stratište Šušnjar pokazatelj monstruozne genocidne politike Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ koja nikad nije nazvana pravim imenom.
“To je bio genocid, sprovođen sistematski i planski nad srpskim narodom”, rekao je Egić novinarima u Memorijalnom kompleksu “Šušnjar” kod Sanskog Mosta.
On je podsjetio da je početkom Drugog svjetskog rata ovo područje tadašnje Bosanske Krajine bilo pretežno naseljeno srpskim stanovništvom i da se to nikako nije uklapalo u politiku NDH i državni plan koji je sprovodila – jednu trećinu Srba pokatoličiti, jednu pobiti i jednu protjerati.
“Ovdje je dio tog plana sproveden. Kao po pravilu, svoje zločine su izvršavali na velike srpske pravoslavne praznike. Ovdje je u tri dana ubijeno 5.500 mučenika srpske nacionalnosti iz Sanskog Mosta”, dodao je Egić.
On je rekao da se nedavno direktor jednog stratišta u Federaciji izvinjavao za zločine koje je počinila “Handžar divizija”, ali samo jevrejskom narodu.
“Nije samo `Handžar divizija` radila zločine i sprovodila tu politiku nad Srbima nego velika većina muslimanskog i hrvatskog stanovništva na teritoriji tadašnje BiH. To licemjerstvo i negiranje tog genocida, negiranje stvari koje su radili na srpskom narodu prelazi u paranoju političara u Federaciji, gdje nikako ne mogu da izjednače žrtve”, istakao je Egić.
Obilježavanje 82 godine od masovnog zločina na ovom mjestu počelo je jutros Svetom arhijerejskom liturgijom u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Sanskom Mostu, a nastavljeno parastosom na Šušnjaru.
Zamjenik načelnika opštine Oštra Luka Duško Došenović rekao je da se pod izgovorom da nemaju ljudstva i mogućnosti lokalne vlasti iz Sanskog Mosta ograđuju od obaveze da održavaju spomen-kompleks koji je proglašen spomenikom od najvišeg interesa BiH, te da je i ove godine opština Oštra Luka pokosila i uredila ovo mjesto stradanja.
“Ovdje na ovoj ploči je ime mog pradjeda Ilije Došenovića. Djed je pričao da su 1. avgusta došle snage NDH u naše selo i odveli sve muškarce radno sposobne. Tad je i moj pradjed odveden i ovdje je ubijen 2. avgusta”, rekao je Došenović.
Milenko Stojinović kaže da je njegova majka Milica Vidović imala 11 godina na današnji dan 1941. kada su njenih desetoricu braće, stričeve i stričevića pohvatali po selu Tomina i odveli na strijeljanje na Šušnjar.
“Taj užas koji je doživjela kao djevojčica ona je prenosila nama i ja se sjećam dobro iz djetinjstva njenih priča. I umrla je, a uvijek je nosila to kao poseban pijetet i zato naša porodica ima poseban pijetet prema žrtvama Šušnjara i svake godine dolazimo da odamo počast našim mučenicima”, rekao je Stojinović.
Vijence i cvijeće položili su i predstavnici Parlamentarne skupštine BiH, Narodne skupštine Republike Srpske, Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Trećeg pješadijskog /Republika Srpska/ puka, opština Oštra Luka, Novi Grad, Krupa na Uni i Kostajnica, grada Prijedora i brojnih organizacija i udruženja proisteklih iz NOR-a i Odbrambeno-otadžbinskog rata, a dio delegacija položio je vijence i cvijeće i na spomenik u naselju Milin Birt.
Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova prije dvije godine uvrstio je Šušnjar u kalendar 31 istorijskog događaja od republičkog značaja.
SRNA