Prenosimo u cjelosti pismo jednog od vojnika 5. kozarske brigade pristiglo u našu redakciju.

Dragi Hamdo, Prijedorčani uvijek dobre ljude dočekuju sa osmijehom, hljebom i sa čašom rakije. Često sam išao u “tvoj” grad Bihać, grad dobrih ljudi. Nikada mi nije palo na pamet da tamo dignem tri prsta, da vrijeđam osjećaje majki koje su izgubile sinove. Svakog svog saborca bih osudio kada bi provocirao majku koja je izgubila dijete. Tako rade pravi čestiti ratnici koji mogu da se pogledaju u oči. To su dobri ljudi. Ti, Hamdo, očigledno nisi.

Došao si da zastitiš Bošnjake u Prijedoru, gdje oni slobodno žive i rade.  Možda je razlog tvog dolaska i druge prirode. Da nisi došao da tražiš džipa kog si junački izgubio? U selu Žegar 1995. godine, kod Sanskog Mosta kada su borci Drugog bataljona 5. kozarske brigade Vojske Rapublike Srpske, zarobili džip i ratnu zastavu 502 brigade, kojom si komandovao, ti junače, Hamdija Abdiću! Pobjegao si brzinom tigra. Zato te borci Pete kozarske brigade Vojske Republike Srpske prozvaše Hamdija Abdić Tigar. Ono sto pišem, nije zbog tebe, nego zbog mladih ljudi koje pozivaš u rat. Treba da znaju kakav si ti borac bio. Mi borci 5. kozarske brigade, pozivamo te da dođes na rakiju u Prijedor. Znaj da imamo još tvojih trofeja. Dostavljamo ti sliku, koju do sada nisi vidio jer mi se ne hvalimo našim trofejima. Mi imamo najveći trofej, našu Srpsku! Dobrodošao u Republilu Srpsku!

Sana Info

PrethodniNOVI SISTEM U RADU PORODIČNE MEDICINE
SlijedećiKLIZAVI KOLOVOZI ZBOG JAKOG MRAZA