Ne znam da li ste se ponekad bavili listingom želja, onog što ste planirali uraditi u životu, a niste. A nije vam još kasno za takvo nešto. Nekog dragog iz čista mira zagrliti, nekom reći da ga volite, a s njim nikad riječ niste progovorili, nekom ko vam ide na onu stvar u facu sasusti da je govno, koje ne želite ni u tuđoj wc šolji…Piti kafu sam i uživati u miholjskom ljetu, gaziti bos po travi, isključiti telefon tokom cijelog dana, jesti kolače bez griže savjesti i brojanja kalorija, popeti se na sto u kafani dok pjevuckaju Tomine pjesme, nositi patike bez čarapa (hmm ), polagati vozački kad mu vrijeme nije, nikom objašnjavati zašto ne volite jutra, a uživate u kasnim odlascima u krevet… I da ste samo zbog tog stalno nenaspavani, a ne zbog nečiste savjesti. Koga uostalom briga? I čemu pravdanje pred onim koji ne razumiju i nikad neće ? U skromnim željama su i mala putovanja s ljudima koji te mogu i znaju nasmijati. Ovi posljednji su poput rijetkih ptica,šereta je priznaćete sve manje, a sve više onih ozbiljnih, s borom iznad značajno podignute obrve, sveznajućih „stručnjaka“ za politiku,etiku, moral, cijene, kodekse, ma svašta. Mudre brate i dosadni su. Ali sebi, jer uvijek postoji jednostavno pravo izbora, da im okreneš leđa i odeš. Ili nemaš m..a za to, jer važeš .Moja gradska poznanica od kad znam za nju živi u solidnom braku. U njemu je „dostojanstveno“ ostala i nakon bolnog saznanja da joj muž ima ljubavnicu. Podvukla mi je nekoliko puta „ da to ne radi zbog sebe, već zbog djece“. I lagala je kao pas,svjesna da bi auto,stan i vikendicu morali dijeliti na pola, kao i da bi život bio tako neugodan bez širokih suprugovih „leđa“. Svi oko nje se prave da to ne vide, a ja ih povremeno viđam u gradu, onako ruku pod ruku, blijedo nasmijane, u čistoj promociji braka i zajedničkog života koji to odavno nije. Mi dakle biramo, da li ćemo na onaj nedovršeni listing uz sitne želje dokapati i koji gram dostojanstva ili ćemo iz boce pustiti onog slatkog čaršijskog duha. Čisto da smeta.
M.Zgonjanin