Na obroncima Kozare, u Lamovitoj, nalazi se domaćinstvo Kneževića. U njemu domaćin Mile i domaćica Bosiljka vode imanje koje mlađima treba da posluži kao primjer kako treba, ali i kako se može živjeti na selu.
„Supruga i ja smo odlučili da, kad je penzija došla na red, odemo da živimo na selu. Svi idu tom jedosmjernom ulicom iz sela u grad. A u nas je obrnuto. Kupili smo zemlju pod Kozarom, napravili imanje i sad radimo „, priča Mile. „Rođeni smo i odrasli na selu, pa smo u gradu bili samo na privremenom radu“, uz osmijeh pričaju Kneževići.


Iako Mile kaže da ne valja kad je sve previše utegnuto oko kuće, mi nismo uočili da nešto nije na svom mjestu. Niti smo tražili kakvu zamjerku ovim domaćinima. A i da jesmo, ne bismo uspjeli. A čim se bave? Svačim! Voćarstvom, jer tu su zasadi jabuka, krušaka, šljiva, sibirske aronije.
I sve se to iskoristi, bilo da se prave domaći prirodni sokovi, ili malo žešća kapljica iz rakijskog kotla. A roda je bilo. Ostave su pune voća, nešto se i sušilo, jer Kneževići imaju i sušaru za voće. A i burad su puna rakije.
Bave se i pčelarstvom. Mile kaže, bila je ovo izuzetna godina za pčelare, nakon nekoliko kojima se baš nisu mogli pohvaliti. Međutim, ove ima i za pčele i za pčelare. I ovo je još jedna grana u kojoj treba tražiti način da se više ljudi bavi pčalarstvom, ali i kako plasirati proizvode. Jer šteta je da ovakav med leži u skladištima.
„Svi to vole reći za svoj kraj, ali ja definitivno smatram da je med sa ovog područja prvoklasan. Evropsko i svjetsko tržište vapi za medom. Ali naš je problem što smo sitni proizvođači, pa je teže sakupiti velike količine meda koje bi potom plasirali na veće tržište. A ovako, sa tonu, dvije, ostaje da se sami snalazimo. A opet prevazilazimo mogućnosti naših kupaca „, kaže Knežević i dodaje da bi volio da i pčelari jednog dana dobiju ozbilju zadrugu.


Pored toga što je voćar i pčelar, Mile je i vinogradar. I to na području na kojem je proizvodnja vina nekad bila itekako zastupljena. Tome svjedoče i nazivi parcela, pa je mnogo onih koje nose naziv vinograd, vinogradina i slično.
„Zaista je bilo mnogo vinograda u ovim krajevima, o čemu svjedoče ti toponimi. Međutim, sve je to stalo negdje tridesetih godina prošlog vijeka, kad je kralj Aleksandar uveo visoke namete, pa se oporezivao svaki čokot. I tako su vinogradi praktično nestali „ pojasnio nam je Knežević.
U njegovom vinogradu nalazi se 220 čokota crnog pinota, preko 100 čokota rajnskog rizlinga. Domaćin kaže da je takva bila i za vino koje je smješteno u burad i čeka da vrijeme odradi svoje.
„ Imali smo hiljadu i nešto kilograma crnog pinota i rajnskog rizlinga. Vino je sad na zrenju. Biće dobro. Žao mi je što se naši ljudi više ne opredjeljuju za uzgoj vinove loze i proizvodnju vina. A ovo je Bogom dano područje za to . I prilično je žalosno što dajemo našu radnu snagu da održava tuđe vinograde i bere grožđe po Toskani, Burgundiji, Šampanju, i da nam donose vino. A i ovdje se može napraviti podjednako kvalitetno fino kao u Španiji, Francuskoj ili Italiji …“, priča Mile.


S druge strane, kod nas ni kultura pijenja vina nije na nekom naročitom nivou.
-„Desi se da mi neko dođe u goste, pa ih provedem kroz visnki podrum. I onda probaju vino, i kad ih pitam šta ćemo piti oni kažu „Daj pivo!“. A ja volim da kad odem negdje potrošim nešto što se tu i proizvodi. Tako kad sam u Hercegovini piću lozu, u Dalmaciji njihovo vino, u Banatu banatski rizling i slično „ ,navodi Mile, dodajući da upravo zato i postoje vinski putevi, ali da se kod nas mnogo trba raditi da bi za početak imali bar kakvo vinsko sokače.
„ Ovdje se zaista može podići dobar vinograd, a on će dobrog domaćina nagraditi dobrom kapljicom. I šteta je što se time ne bavimo, ali tako je kako je „, kaže Mile sliježući ramenima.
Naravno, sve ovo Mile nam priča uz (odličnu) kapljicu vina. Jer, kako kaže stara latinska, u vinu je istina.
POVJERENJE ZNAK PRAVOG MEDA
Šta je pravi med, kako ga prepoznati i moru falsifikata, to je ono što mnoge interesuje. I svi smo na raznim mjestima čuli za neke „cake“ kako prepoznati šta je istinski med.
„Najlakše se do pravog meda dolazi tako što ćete ga nabaviti od čovjeka od povjerenja. To je pravi med, ono što je pčela sakupila i donijela u košnicu, a mi pčelari vrcali „ kaže Mile.
Zoran Jelić