Osnovna škola “Jovan Dučić” iz Lamovite koja postoji više od vijeka može da se pohvali još jednom činjenicom- brojem đaka. Naime, ova seoska škola, za razliku od brojnih po selima čije su učionice poluprazne, ima 165 učenika od prvog do devetog razreda koji su raspoređeni u 16 odjeljenja. Matična škola ima i dva područna odjeljenja. Jedno je u Donjoj Bistrici s 35 učenika, a drugo u Babićima, u kojem znanje stiče sedam đaka.
Direktor škole Marinko Vučkovac priča da od 165 učenika njih 60 do škole putuje autobusima zbog upisnog područja dužine oko 20 kilometra. Oko 30 učenika putuje do četiri kilometra, a ostali su u blizini ove škole koja u Lamovitoj ima dugu tradiciju,
„Škola postoji preko 110 godina. Osnovana je za vrijeme Austro-Ugarske, tačnije 1912. godine. Od 1962. godine nosila je naziv po učiteljici Neli Bojanić koja je tu radila do Drugog svjetskog rata. Od 1976. zvala se Prva krajiška proleterska brigada po brigadi koja je formirana u školskom dvorištu 21. maja 1942., a od 1992. godine ova škola nosi naziv Javna ustanova Osnovna škola “Jovan Dučić” Lamovita”, priča Vučkovac. Kao direktor je ponosan na broj učenika, mada primjećuje da i ovo selo po broju odlazaka dijeli sudbinu ostalih. I ovdje cijele porodice odlaze preko granice u potrazi za boljim životom, mada ima i drugačijih primjera.
„Imamo porodicu koja se vratila sa troje djece iz Beča. Djeca su u Beču rođena i sada su školskog uzrasta. Malo teže pričaju srpski jezik, ali svi smo im naklonjeni i nastojimo da im pomognemo u radu”, kaže on.
Vučkovac navodi da je i on lično, umjesto života u inostranstvu ipak odabrao povratak u rodni kraj.
„Rođen sam u Bistrici, a srednju školu završio sam u Sloveniji. Vratio sam se u svoj kraj i nikada se nisam pokajao zbog odluke da jednu razvijenu zemlju zamijenim svojom rodnom grudom. Zadovoljan sam, ovdje imam svoju porodicu i dvoje odrasle djece”, kaže Vučkovac.
Mještanin Lamovite Dragoja Prpoš navodi da Mjesna zajednica Gornja Lamovita i Gornja Omarska ima 400 domaćinstava i 1.600 stanovnika.
„Ovo je baš lijepo, pitomo selo i podijeljeno je geografski tako da je jedan dio brdsko-planinski, a drugi je ravničarski. U prvom mještani žive od stočarstva i voćarstva, a u ravničarskom od poljoprivrede i zemljoradnje. Mnogi su zaposleni u Banjaluci i Prijedoru, a neki borave i u inostranstvu”, priča Prpoš.
Dodaje da ovo mjesto ima ambulantu porodične medicine, ali da je potrebno još ulagati u ovaj kraj.
„Potrebno je završiti Društveni dom čija je gradnja počela prije četiri, pet godina. Potrebni su i bolji putevi, ali i uređenje kanala koji prolazi kroz Lamovitu. Možda bi bilo dobro pokrenuti neka preduzeća u kojima bi se ljudi zaposlili. Imamo pekaru i frizerski salon, ali potrebno je još sadržaja”, smatra on.
Prpoš ističe da Lamovita ima istorijski značaj, jer je u njoj formirana Prva krajiška proleterska udarna brigade.
„Lamovita je slobodarski kraj i mjesto velikih boraca koji su išli u razne ratove. Ovdje je osnovana Prva krajiška proleterska brigade 21. maja 1942. godine. I odavde je krenula u daleki borbeni put, te prešla cijelu bivšu Jugoslaviju. Ovdje se uvijek okupljala vojska i odavde kretala na razna ratišta za slobodu srpskog naroda”, navodi Prpoš.
Lamovita je prije pet godina dobila i svoj hram posvećen Svetom velikomučeniku Dimitriju. Jerej Darko Mamuza, paroh lamovitski, priča da je hram podignut i osveštan 2017. godine blagoslovom episkopa banjalučkog Jefrema
“Ovo je predivan hram. Nakon dugog perioda ovdje je prvi put 2017. zazvonilo zvono. Hram je blagoslov Božiji. Od onog momenta kada je hram sagrađen i blagosloven Lamovita je promijenila svoj izgled. Hram je izgrađen na najljepšem mjestu u selu i on je mjesto okupljanja, ne samo sveštenstva već i vjerujućeg naroda. Molitva je razgovor čovjeka sa Bogom, a mi ovdje susrećemo jedni druge, razgovaramo jedni s drugima, opraštamo jedni drugima i prilazimo Hristu Gospodu”, poručuje Mamuza.
Dodaje da je pored hrama prošle godine počela izgradnja parohijske sale.
“Ove godine će biti nastavljena gradnja sale koja će takođe biti mjesto susreta, jer se kaže da je crkvena sala produžetak naše crkve”, kaže Mamuza.
Dodaje da je inače rodom iz lamovitske parohije, te da mu je i supruga sa kojom živi na porodičnom imanju takođe iz Lamovite.
„Zaista je poseban blagoslov biti sveštenik sa svojim parohijanima, sa svojom porodicom, kumovima, prijateljima i svima koji su ovdje. Imamo zaista jednu zajedničku i lijepu riječ”, zaključuje on.
Mamuza predaje vjeronauku u Osnovnoj školi “Jovan Dučić”. Ističe da je ponosan na đake kojih nedjeljama i za vrijeme praznika bude i po 100 na liturgijama u novoizgrađenom hramu.
IZVORSKA VODA SA OBLIŽNJE KOZARE
Gornja Lamovita je podno Kozare, koja je bogata izvorima vode. Dragoja Prpoš ima izvor vode odmah uz kuću. Prisjeća se da je u Lamovitoj prva škola bila od kamena uz koju je bio bunar dubok 30 metara. Navodi da su brojni mještani dolazili na taj bunar po vodu.
NA POLA PUTA IZMEĐU DVA GRADA
Mjesna zajednica Gornja Lamovita i Gornja Omarska se nalazi između Prijedora i Banjaluke. Ovo mjesto bi prema inicijativi Odbora za osnivanje opštine Omarska, trebalo da uđe u sastav te opštine.
AUTO-PUT PROLAZI KROZ SELO
Mještani Gornje Lamovite navode da će auto-put prelaziti preko pola sela. Dok jedni u njemu vide šansu za razvoj, jer će u ovom mjestu biti i petlja, ima i onih mještana kojima nije drago zbog auto-puta, jer smatraju da će ostati bez kuća ili poljoprivrednog zemljišta.
Bojana Majstorović