Mnogima su ove godine propali planovi za ljetovanje, jer osim u Neum, građani Bosne i Hercegovine bez testiranja i izolacije mogu još jedino u Tursku. Mi smo se odlučili za ovu drugu opciju i nismo se pokajali. Bilo je ovo jedno od ljetovanja za pamćenje. Izabrali smo Alanju, a let iz Banjaluke do aerodroma u Antaliji trajao je oko dva sata. Procedura na samom aerodromu nije komplikovana. Nošenje zaštitne maske, fizička distanca i dezinfekcija, mjere su koje se moraju poštovati. Maske su obavezne i tokom leta, a na ulazu u avion svaki putnik dobija higijenski paket u kojem se nalazi maska te antiseptičke vlažne maramice. Zaštitnu opremu imaju i stjuardese. Takođe, na ulazu u avion putnicima se beskontaktnim toplomjerom mjeri tjelesna temperatura. Nakon slijetanja na antalijski aerodrom, osim uobičajene kontrole, mjerenje temperature je obavezno. Zbog smanjenog broja letova, sve se završava dosta brzo. Na parkingu u blizini aerodroma čekaju nas autobusi, koji putnike razvoze do hotela. Mi smo do Alanje putovali nešto više od dva sata. Po ulasku u hotel, takođe slijedi mjerenje temperature, a obavezna je i fizička distanca među putnicima. Sve to poštuje se i u restoranu hotela. Konobari, kao i kod nas, nose zaštitne maske, dok gosti koji sjede u baštama nemaju tu obavezu. Hrana i piće se služe na bazi “švedskog stola”, s tim što vam, za razliku od prethodnih godina, konobari serviraju u tanjir ono što želite, što je jedna od mjera zaštite od KOVID-a 19. Na sastanku sa turističkim vodičem dobili smo informacije o izletima. Mi smo se odlučili za tri izleta.
Džip-safari je nešto što nikako ne biste trebali propustiti. Na uzbudljivo putovanje planinskim predjelima krenuli smo sa pet džipova, u kojima je bilo po osmoro ljudi, plus dva vozača, a tu su bili fotograf i snimatelj, koji su sve zabilježili foto-aparatom i kamerom. Organizatori su došli na ideju međusobnog prskanja pištoljima na vodu. Povratak u djetinjstvo svi su oduševljeno prihvatili i ozbiljno shvatili, tako da smo svi bili mokri, što je na 35 stepeni Celzijusa dobro došlo. Prvu pauzu smo napravili u turskom selu, gdje smo probali tradicionalne palačinke i čaj, koji je u ovoj zemlji neizostavan.
„Turski sjed“
Nakon toga, posjetili smo rijeku Obačaj. Bistrina vode nikoga nije ostavila ravnodušnim, dok su u izuzetno hladnoj rijeci zaplivali samo najhrabriji. Na ovom mjestu, okruženom pitomom šumom, vladaju mir i tišina, pa nam je odmor uz kafu, uz “turski sjed” na ručno izvezenom ćilimu i šarenim jastucima, dobro došao.
Pozitivna atmosfera vladala je u džipovima i tokom povratka u hotel, a ovo je avantura koju ćemo sigurno dugo pamtiti. Dan poslije uslijedio je obilazak Alanje i njenih znamenitosti, od kojih mi je u posebnom sjećanju ostala čuvena Damlatas pećina. Smještena je u samom centru grada, a prema nekim podacima otkrivena je 1948. godine. Čine je kristalizovani stalaktiti i stalagmiti, nevjerovatnog izgleda. Pećina služi i u zdravstvene svrhe, naročito za ljude koji imaju respiratorne poteškoće. U Alanji ne smijete propustiti obilazak srednjovjekovne tvrđave, odakle se pruža fantastičan pogled na sam grad, kao i na plažu Kleopatra. Inače, ovo je najpopularnija plaža u ovom dijelu Turske, koja je ime dobila po istoimenoj egipatskoj kraljici. Sama plaža je dobro uređena. More je čisto, talasa ima, ali se može plivati.
Kožnu jaknu od 3.000 evra cjenkanjem dobijete za 200
Za dvije ležaljke i suncobran potrebno je izdvojiti od tri do pet evra, u zavisnosti od lokala, a s obzirom da je ovo jedna od najlošijih sezona u Turskoj, često će vam bespatno ponuditi ležaljke. Cijene su, inače, i više nego pristupačne. Za kafu je potrebno izdvojiti nešto više od jednog evra, dok se cijena koktela na plaži kreće oko pet evra. Na bazaru je obavezno cjenkanje, a gotovo u svim radnjama markirane robe cijene su snižene i do 60 odsto. Gotovo je nemoguće ne posjetiti neku od radnji, jer prodavci vas, dok šetate bazarom, pozivaju da uđete i probate neko od tradicionalnih jela, a vrlo često nude domaće vino, kao i čajeve. Turska je poznata i po proizvodnji kože, a i u ovim prodavnicama takođe je dozvoljeno cjenkanje, pa tako recimo kožnu jaknu, čija je regularna cijena 3.000 evra, možete kupiti i za 200 evra. Noćni život ove godine sličan je kao i kod nas, s tim što kafići i restorani nemaju ograničeno radno vrijeme, ali koliko sam primijetila, rijetko ko se zadržava iza ponoći. Inače, prosječna plata u tom dijelu Turske je oko 500 evra, dok je za iznajmljivanje stana potrebno izdvojiti oko 150 evra. Vrijedi posjetiti i antički grad Demre, nekadašnja Myra, u kojem se nalaze grobnice stare dvije i po hiljade godina, koje imaju neobičan izgled. Neke od njih su izgrađene u obliku kuća, a neke idu duboko u litice i imaju otvore za vrata i prozore.
Tu je i amfiteatar, sagrađen u drugom vijeku prije nove ere. Gradili su ga Grci, a obnovili Rimljani. Nekada su se ovdje održavale grandiozne predstave, a akustika je takva da se može čuti šapat sa pozornice. U ovom gradu posjetili smo i crkvu u kojoj je molitve služio Sveti Nikola. Hram je izuzetno bogat drevnim freskama. Krstarenje nenaseljenim ostrvom Kekova, gdje se mogu vidjeti ostaci drevnog potopljenog grada, takođe je doživljaj. Pored pomenute rijeke Obačaj, u Alanji se nalazi i rijeka Dimče, sa mnogobrojnim ribljim restoranima. Atrakcija grada je i Crvena kula, u kojoj je smješten etnografski muzej. Mnogo je toga što nudi ovo turističko mjesto, koje svakako vrijedi posjetiti. O virusu korona ovdje se veoma malo govori. Turci, iako kažu da ne pamte goru turističu sezonu, žive u skladu sa novonastalom situacijom. Nasmijani su, ljubazni i gostoprimljivi. Nema razloga za brigu. Ukoliko poštujete propisane mjere, šanse da se zarazite su minimalne. Turska je, svakako, naša preporuka za ovu sezonu.
Branka Dakić