Pored toga što je radni vijek proveo u prosvjeti, Milenko Vučković rodom iz Busnova je i svjedok. Onaj svjedok što perom i knjigom otima od zaborava stara vremena, običaje, lјude i događaje. Knjiga Stupnica oblikuje Busnove u zanimlјivu priču nekadašnjeg i sadašnjeg doba. „Gomjenički vozovi“ je knjiga koja „vozi“ nekadašnjom prugom uskog kolosijeka, ali i okolnim selima „Ćirinih“ vozova. O vozovima neki drugi put, u ovoj priči ćemo nešto više o Stupnici i Busnovima.
Stupnica je potok koji protiče kroz Busnove, ali stari narod je, u znak zahvalnosti i poštovanja prema onome što su im značili i donosili, svoje potoke zvao rijekama. Tako i Stupnicu i danas veliki broj mještana zove rijekom. Milenko Vučković objašnjava kako je nastala.
„Rijeka Stupnica nastaje od dva izvora, a to su Busnovačka i Tomašička rijeka. Busnovačka rijeka izvire ispod Klokočevca, poznatogg kamenoloma, a Tomašička ispod poznatog toponima po imenu Mačkovac. U blizini društvenog doma i sjedišta mjesne zajednice, spajaju se ta naša dva potoka, naše dvije rijeke i čine Stupnicu“.
Voda je oduvijek lјudima značila život, a u seoskim područjima, u stara vremena, potoci su bili sastavni dio svakodnevnog života i pomagali i ženama i muškarcima da taj život bude bar malo lakši. „U dužini vodotoka od sedam kilometara, Busnovačka rijeka je nekada pokretala sedam vodenica. Služila je i kao izvor pitke vode, a pored rijeke odvijao se i društveni život. Na uređenim mjestima, riječnim prelazima ili takozvanim brodovima, žene su prale odjeću i postelјinu. Zvuk praklјača i soprica odjekivao je kroz obrasle obale, a ako su na obali bile i djevojke, pranje veša krasila je pjesma. I Tomašička rijeka imala je mnoge vodenice, Skoro svako porodično pleme imalo je svoj mlin, svoja perila i pojila i mjesta okuplјanja za ozbilјne razgovore i momačka zagledanja u tek stasale djevojke“, pripovijeda Vučković dio prošlih vremena rodnog kraja.
U ta, kako ih mi zovemo davna vremena, na ovim našim prostorima nije bilo velike industrije, tehnologije i elektornike kao danas. A Busnovi su tad imali prvu ozbilјnu industriju. I o tome pripovijeda Milenko Vučković. „Na samom početku Stupnica je stasala u ozbilјnu rijeku, solidnog vodenog kapaciteta. Početkom pedesetih godina prošlog vijeka napravlјeno je akumulaciono jezero i pilana sa vertikalnom testerom. To je prvi industrijski objekat u selu. Tada je u selu izgrađen društveni dom, otvorena kovačka radionica i formirana zemlјoradnička zadruga. U društvenom domu bili su prodavnica, seoska ambulanta sa medicinskim tehničarem i jedna učionica za rad dva odjelјenja učenika od prvog do četvrtog razreda“,
Još mnogo toga ima vezano za Busnove i ona stara vremena, ali u malu priču malo toga može i stati. Pomenućemo još da oni stariji pamte da je prvi učitelј bio Radovan Banović, koji se u šezdesetoj godini upokojio 1992. godine. U Busnovima se nalazi crkva brvnara stara 150 godina, a stariji mještani pamte priču da je u njoj najduže, 66 godina, službovao paroh Dušan Gavrić.I stariji i oni mlađi, naravno znaju da je nadomak Crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Busnovima rođen vladika banjalučki Jefrem. Bilo je to u ona stara vremena, prije 78 godina.
ZABRANјENA LjUBAV DALA IME STUPNICI
Potok ili kako ga Milenko Vučković u knjizi naziva rijeka Stupnica, dobila je ime po legendi, koju i danas neko starije čelјade iz Busnova ispriča mlađim naraštajima. „Na izvoru Tomašičke rijeke ispod Mačkovca živjela je skromna, vrijedna i mnogobrojna porodica. U toj siromašnoj porodici stasao je momak za ženidbu. U blizini je u bogatoj porodici stasala djevojka za udaju. Nјen otac imao je stupu, valјanicu za prediva i sukna. Kada je momkov otac došao da zaprosi djevojku za svog sina, otac djevojke ga je odbio. Molbe djevojke i momka da im se ne ruše snovi nisu pomogle, vlasnik stupe ostao je neumolјiv. Povrijeđeni i poniženi, otac i sin riješili su da se osvete, da promijene tok rijeke, da je zaustave, da stupa više ne može da radi. Zatrpavali su i zaziđivali izvor, prinosili žrtve stavlјajući žive ovce i koze. Legenda dalјe kaže da su koze žive izašle kroz zemlјu i na izvoru rijeke Kozice otišle u prirodu. Tako je Stupnica dobila ime, po stupi bogatog oca i umjesto izvora, zaustavlјenoj lјubavi dvoje mladih“, pripovijeda Vučković.
CIJELI ŽIVOT ČITA I PIŠE
Milenko Vučković rodio se prije 76 godina u Busnovima. Otkad je naučio prva slova, do dana današnjeg nije se rastao od olovke i pisanja. Radni vijek proveo je u prosvjeti i tu svakodnevno i za sebe i za učenike čitao i pisao. U penziji, između ostalog, piše recenzije za knjige, a i redovan je saradnik književnog časopisa „Sutra“. Oživlјavajući stara vremena, počeo je da piše i objavlјuje knjige. Zasad samo dvije, ali kaže da na tome neće stati i da će biti još svjedočanstava o vremenu nekadašnjem. Kaže i to da knjige oduvijek povezuju prošlost i budućnost i ostaju kao živa svjedočanstva dok je svijeta i vijeka.
Z.S.