Članovi Spasilačkog tima Civilne zaštite Republike Srpske boravili su deset dana u turskom gradu Kahramanmarašu, gdje su pomagali u spasavanju preživjelih u razornom zemljotresu. Kako nam je ispričao Mladen Kulić, jedan od članova tima, ono što je tamo vidio i doživio nikada neće zaboraviti.
Najveći emotivni utisak na njega, kao i na ostale njegove kolege, ostavio je momenat kada su iz ruševina spasili desetogodišnju djevojčicu, koja je pod ruševinama bila više od 150 sati.
” Taj dan bili smo raspoređeni u neposrednoj blizini objekta, za koji smo dobili informaciju da se tu nalazi živo biće. U takvim situacijama nastupa potpuna tišina i vrši se izviđanje. Stupili smo u kontakt s njom, mada u tom prvom trenutku nismo bili sigurni da li je dječak ili djevojčica. Spasioci su procijenili da nije bezbjedno da se sijeku betonske međuspratne ploče, da to može ugroziti bezbjednost same djevojčice, pa smo pristupili probijanju zemljnim dijelom, pravljenju tunela i dolaska do unesrećene, gdje je sve vrijeme vršena komunikacija sa njom. Ona nas je navodila i govorila da li smo blizu ili smo manje blizu, tako da smo uspjeli da dođemo do nje”, ispričao je Mladen.
Našem sagovorniku duboko u sjećanje urezale su se i scene uplakanih ljudi, koji panično traže članove svoje porodice, u nadi da su živi, a istovremeno u strahu od najgoreg scenarija. Momenti teži od ovih bili su kada su se opraštali od stradalih članova porodice.
“Najteže je bilo kada su spasioci iznosili maloljetnu nastradalu djecu, a porodica i roditelji su se opraštali od njih. To su scene koje će nam ostati urezane u sjećanju do kraja života. S druge strane, ljudi su nas vukli za ruku i tražili da prioriteti u pronalasku budu njihovi nastradali. Dolazilo je do sukobljavanja, jer svi su molili da njihove porodice bude prve koje ćemo tražiti”, kaže Kulić.
Mladen i njegove kolege rizikovali su i sopstveni život, kako bi pomogli drugima. Bez obzira na to, dileme oko odlaska u Tursku nije bilo.
“Većina nas prošla je obuku, ali u Turskoj nas je dočekalo haotično stanje. To je bilo mnogo gora situacija od one koju smo očekivali i od one koju smo vidjeli u medijima. Nama je ovo bio prvi susret sa ovakvim situacijama”, objašnjava naš sagovornik.
“Naša misija je da pomognemo ugroženom stanovništvu, tako da bije bilo dileme oko odlaska u Tursku. Bezbjednost članova tima nam je bila najbitnija, a naravno i spasavanje života preživjelih.”
Branka Dakić
