Spuštanjem vijenaca i cvijeća u rijeku Sanu, u Prijedoru je obilježeno 28 godina od egzodusa Srba iz Sanskog Mosta, u kojem je prije rata živjelo oko 28.000 Srba.
U izbjegličkoj koloni, sa troje djece bila je i Dragana Radonić. Istog dana i suprug joj je poginuo.
“Sve smo mislili da Sana neće pasti. Troje djece i ja bježali smo preko šuma, cilj je bio samo da pređemo ovaj most. Nisam znala da mi je muž poginuo, išla sam po komandama, tražila ga, nadala se da je živ. Našla sam ga tek 1999. godine. u Banjaluci”, priča ona i dodaje da je sjećanje na prošlost teško i bolno.
Sanski Most pretrpio je velika razaranja u ratu. Od oko 28.000 Srba, koliko ih je prije rata živjelo u ovom gradu, sada ih je svega oko 1.000, čiji uslovi života nisu dostojni čovjeka 21. vijeka.
“Entitet Federacija i Sanski Most slabo vode računa o povratnicima. Mislim da im je stalo da se naši ljudi ne vraćaju. Svjedoci smo događaja u posljendje vrijeme, čak su devastirana i neka groblja tamo, što ne daje dobru poruku i to nije budućnost BiH”, rekao je Slaviša Knjeginjić, potpredsjednik gradske Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora.
Veliki broj izbjeglih novi dom sagradilo je u Prijedoru. Ovo je već odavno njihov grad.
“Svi smo mi danas jedno, bez obzira ko je odakle došao i želimo da pošaljemo poruku mira. Svi oni koji su dobronamjerni, svi oni koji imaju dobru i iskrenu želju da grade zajedno, ne samo Prijedor, već i Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu, dobro su došli”, rekao je gradonačelnik Prijedora, Slobodan Javor.
Obilježavanje sjećanja na 10. oktobar 1995. godine inicirala je 2014. godine Organizacija zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora.
B.D.