“Muzika je moj život. Hvala joj što me je izabrala. Za mene je muzika definitivno životni poziv i to ne samo opera i pjevanje, već sve što ima veze s njom. Volim ono čime se bavim i kada bih imao priliku da se vratim u prošlost i nešto promijenim, ništa ne bih mijenjao”, rekao je za “Kozarski vjesnik” Boris Papak, operski pjevač iz Prijedora, koji će krajem junu imati debi u Ljublјanskoj operi.
Borisova strast prema muzici javila se još u djetinjstvu. Zahvalјujući porodici, stalno je bio okružen muzikom. Prvi javni nastup imao je na „Novogodišnjim karaokama“ u Prijedoru, kada je sa ocem, muzičarom Zoranom Papkom, spremao pjesmu “Divlјeg kestena” “Gori, Gori”. Talenat je, nije teško pogoditi, naslijedio od oca.
“On me je u početku usmjerio na muziku. Talenat i sluh naslijedio sam od oca Zorana, muzičara kojeg svi poznaju u Prijedoru, a i šire. Iako se bavimo potpuno različitom vrstom muzike, mislim da sam definitivno sluh naslijedio od njega”, kaže Boris.
Tokom školovanja u osnovnoj školi, nije zamišlјao da bi se mogao baviti operom. Želјe malog dječaka su tada bile pjevanje pop i rok popularnih pjesama. Strast prema operi i klasičnoj muzici zapravo se rodila u Muzičkoj školi “Savo Balaban”. Profesorica Tijana Vuksan bila je najzaslužnija za Borisovo interesovanje za operu i klasičnu muziku. Uz Muzičku školu i talenat koji je imao, bilo je potpuno prirodno da se okuša i u horskom pjevanju.
“Pjevanje u SPCPD ‘Vila’ u meni budi neka od najlјepših emocija i sjećanja, kako sa proba i koncerata, tako i sa putovanja, slavlјa itd. Profesor Alјoša Novaković me je kroz osnovnu muzičku školu učio harmoniku, a kroz srednju školu mi je bio dirigent u ovom sjajnom horu. Od njega sam dosta toga naučio kako o muzici tako i o životu i jako sam mu zahvalan na svemu. Mislim da svi pjevači koji su zajedno sa mnom pjevali u ovom divnom horu imaju neizbrisive uspomene vezane za njega”, prisjeća sa on.
Kaže da mu je u početku bilo teško uklopiti se u život metropole kakav je Beograd.
“Selidba u Beograd nakon srednje škole, definitivno je bila veliki izazov za mene. Jedva sam čekao da se to desi. Prijedor je divan grad, međutim nije mi pružao dovolјno mogućnosti za usavršavanje i napredovanje, tako da sam se baš radovao selidbi u Beograd i novim počecima. Postoji još jedna stvar zbog koje je nemoguće da mi selidba u Beograd ostane u lošem sjećanju, a to je da sam tada upoznao moju vjerenicu Nevenu Josić”, priča Boris.
FMU u Beogradu je prvo upisao na Smjeru muzička pedagogija, a godinu dana kasnije i Smjer solo pjevanje kod profesorice Ljudmile Gros Popović. FMU u Beogradu je za njega bio veliki fakultet i morao je na dodatno usavršavanje kako bi položio prijemni ispit za solo pjevanje. Boris je u međuvremenu završio master studije muzičke pedagogije. Zahvalan je svojim profesoricama Mileni Petrović i Veri Milanković, koje su mu kvalitetno prenijele svoje znanje o muzičkoj pedagogiji i muzici uopšte. U Ljublјani je trenutno na drugoj godini magistarskih studija na Odsjeku za solo pjevanje u klasi profesorice Pie Brodnik. Trenutno na Akademiji za muziku u Ljublјani sprema operu „Gianni Schicchi“ kompozitora Đakoma Pučinija, koja će biti izvedena 26, 27. i 28. juna u Operi SNG u Ljublјani. To će ujedno biti njegov debi pred lјublјanskom publikom. Iza Borisa je nekoliko važnih nagrada i priznanja.
“Lično najvrednije priznanje koje sam dobio je laureat na Međunarodnom takmičenju solo pjevača ‘Nikola Cvejić’ u Rumi, u Srbiji. Nekoliko puta sam bio na ovom takmičenju i osvajao prve nagrade, ali 2018. godine, osvojivši laureat, stekao sam najviše priznanje koje mi je donijelo učešće na mnogim projektima poslije toga”, sa ponosom ističe Papak.
Dodaje da je za uspješnu karijeru najvažniji rad, disciplina i upornost, a da je talenat samo dobra osnova za pjevačku karijeru. Svaki čovjek, ako želi uspjeti u onome čime se želi baviti, onda se tome mora maksimalno posvetiti, ističe Prodan. Opera je, kaže, u svijetu veoma priznat posao za izvanredne talente i najvrednije, međutim u našoj sredini i regionu slučaj je malo drugačiji.
“Mislim da se žrtvovanje u ovoj vrsti posla svodi na to da dosta vremena ulažeš u nešto, čiji proizvod ne možeš odmah da vidiš i ne znaš da li će ti donijeti rezultate. Glas je najkompleksniji instrument, jer je nevidlјiv. Ako želiš da ga naučiš, moraš naučiti i da ga kontrolišeš. Sve se svodi na osjećaj, sluh, inteligenciju i dobrog mentora, što zahtijeva mnogo vremena, rada i truda za ostvarivanje cilјa. Kada kažu žrtvovanje, lјudi misle uglavnom na poroke: cigarete, alkohol itd. Glas je instrument koji je dio našeg tijela i ukoliko ne vodimo računa o svom tijelu, automatski ne vodimo računa ni o njemu. Mene ta vrsta ‘zadovolјstva’ nikada nije privlačila i s tim u vezi mi ne predstavlјa žrtvovanje. Za mene je zadovolјstvo da slobodno vrijeme provodim najčešće u šetnji sa svojom Nevenom i zajedno uživamo u malim životnim radostima. Najveća podrška mi je moja vjerenica, koja me potpuno razumije, jer se bavi istim ovim poslom. Postoje trenuci u poslu i životu koji nisu uvijek lijepi i uzbudlјivi. Međutim, kada vas takvi trenuci dotaknu, najbitnije je da uz sebe imate nekoga ko vas u potpunosti razumije i ko vam pomogne da sagledate jednu novu perspektivu onoga što život nosi i izađete iz te situacije pametniji i bogatiji za jedno novo iskustvo. Svaki izazov me je uvijek nečemu korisnom naučio ”, priča on.
Pjevačku kondiciju održava skoro svakodnevnim pjevanjem i učenjem novog repertoara kroz časove, probe sa korepetitorom i na koncertima. Tehnika pjevanja je zapravo vrlo kompleksna i smatra da još uvijek nije potpuno naučio kontrolisati svoj glas. Smatra da je pjevač u punoj snazi kada je u mogućnosti da potpuno ovlada svojom tehnikom pjevanja, da posjeduje znanja i vještine kako da prenese idejnu misao kompozitora iz nota direktno u srca publike. Dodaje da je opera veoma cijenjena u svijetu, međutim ovdje kod nas i u regionu, baš i ne.
“Nekada davno, Platon je rekao: ‘Što je u državi bolјa muzika, bolјa će biti i država’. Mislim da to važi i dan-danas. Po mom skromnom mišlјenju, mjesta za napredak i prihvatanje opere u našoj zemlјi i te kako postoji”, pojašnjava Boris.
Kako je stariji i iskusniji, treme pred nastup je sve manje. Vremenom, kako kaže, trema prerasta u uzbuđenje i iščekivanje. I dalјe pred važne audicije osjeća malu anksioznost, međutim, čim čuje prve tonove klavira, ona nestane, jer se fokus prebaci samo na muziku i ulogu koju tumači. Do sada je ostvario zapažene uloge u nekoliko projekata i otkrio nam svoje planove u budućnosti.
“Debitovao sam ulogom Pervana Stoičkova u operi ‘Džumbus’ kompozitorke Milice Ilić, u okviru projekta Operosa festivala ‘Young at Opera’ u maju 2019. godine u Novom teatru NDK u Sofiji u Bugarskoj. U julu 2019. godine tumačio sam ulogu Milutina Milankovića u scenskoj kantati ‘Kroz vasionu i vekove’ kompozitorke Vere Milanković sa Umjetničkim ansamblom Ministarstva odbrane ‘Stanislav Binički’ u Domu Vojske Srbije u Beogradu. U novembru 2021. godine tumačio sam ulogu Tate u dječijoj operi ‘Dečja soba’ kompozitora Milenka Živkovića u okviru 23. BEMUS-a u Malom pozorištu ‘Duško Radović’ kao jedan od polaznika projekta ‘Opera: Past, Prezent, Perfekt!’ Muzičko opersko-teatarske organizacije MOTO. U februaru 2022. godine nastupio sam u ulozi Uberta u operi ‘Služavka gospodarica’ kompozitora Đ. B. Pergolezija u okviru Drugog festivala italijanske kulture ‘Insieme’ u saradnji sa Akademijom umjetnosti Univerziteta u Banja Luci u Koncertnoj dvorani Banskog Dvora u Banja Luci”, kaže Papak.
U budućnosti se vidi u ulogama poput Papagena iz opere “Čarobna frula”, Don Đovanija iz istoimene opere, Marčelo iz opere “La Boheme” itd. Voli tumačiti razne karaktere gdje može da pokaže ne samo pjevačke nego i glumačke sposobnosti. U životu, Boris nema velikih želјa, osim da se bavi operom i da su uz njega lјudi koje najviše voli, jer, kako ističe, ako nemaš s kim da podijeliš svoju sreću, uspjeh, radost i tugu, čemu sve? Ovo lјeto Boris će iskoristiti ne za odmor već rad na jednom zanimlјivom mjuziklu za djecu u okviru muzičke škole u kojoj trenutno radi u Ljublјani. Vjeruje da će se naći vremena za odmor koji mu je zaista neophodan i za dolazak u rodni Prijedor.
Tanja Mandić