Svaki vikend za planinare PD „Klekovače“ je „radan“. Ovoga puta, u dogovoru sa Igorom Miloševim kao odličnim poznavaocem ovog planinskog masiva, vikend provodimo na Volujku, drugoj po visini planini u Bosni i Hercegovini, smještenoj u graničnom području sa Crnom Gorom.
Kako nas je čekao dug put, iz Prijedora krećemo u subotu. U Banja Luci nam se pridružuje grupa naših drugara, te nastavljamo dalje ka Foči gdje nam se pridružuje grupa planinara iz PD „Trebević“ iz Istočnog Sarajeva i PSD „Patrija“ iz Gradiške. Nastavljamo vožnju putem Foča-Gacko. Nakratko se zaustavljamo na Tjentištu u „Dolini heroja“.
Raduje nas činjenica da je impozantni spomenik koji je izgrađen 1971. godine u čast borcima palim u čuvenoj bici na Sutjesci obnovljen i da je dobio izvornu bjelinu po kojoj je bio prepoznatljiv, te da će još dugo godina podsjećati na nezapamćenu hrabrost, požrtvovanje i moralnu čvrstinu jedne generacije.
Nakon tunela Čemerno skrećemo desno na stari put, a zatim kod napuštenog hotela ponovo desno na dobar makadamski put koji vodi u Papin do gdje se, na 1.443 m.n.v, nalazi planinarski dom koji će biti naša baza za ovaj uspon. Mi koji smo ovde prvi put, prijatno smo iznenađeni skladnom arhitekturom i uklopljenošću doma u prirodni ambijent u kome se nalazi. Smeštamo se po sobama, prepakujemo stvari i krećemo na uspon na obližnji vrh Kuk (1.817 mnv).
I ovoga puta imamo vodičku „premijeru“. Sada je to Milica koja kao vrsna planinarka nije imala problema pri obavljanju ovoga zadatka. U podnožju planine prolazimo pored uskih, krivudavih potočića i teško nam je da povjerujemo da upravo oni, u svojoj ukupnosti, stvaraju istorijsku rijeku Sutjesku.
Na Kuk, laganim korakom i bez većeg napora stižemo za nešto više od sat vremena. Vrijeme je odlično pa sa vrha vidimo toliko planina da ih je teško pobrojati. Na dom se vraćamo u suton i kao i uvijek, ostatak večeri provodimo u odličnoj zabavi. U nedelju, bez pjetlova, ustajemo prije zore. Na uspon krećemo u 6 h. Naš cilj je najviši vrh Volujka, Velika Vlasulja (2. 336 m.n.v.) i Studenac (2. 296 m.n.v.) te spuštanje na dom kružnom turom. Jutro je prohladno, vedro i bez vjetra, jednom riječju – idealno za planinarenje. Staza vodi pored izvora Goveđak, koji je i posljednji izvor na ovom dijelu planine i od te tačke počinje oštriji uspon. Kako se penjemo, nailazimo sporadično i na snjeg koji nas malo usporava na užim i izloženijim dijelovima staze.
Sa vrha se pruža fantastičan pogled prije svega na susjedni Maglić i Trnovački Durmitor ali i na Bioč, Durmitor, Lebršnik, Velež, Prenj, Zelengoru, Čvrsnicu i brojne druge planinske vrhove. Vrijeme je i dalje odlično pa na vrhu provodimo gotovo 1h. Potom, grebenom nastavljamo dalje u pravcu Studenca gdje stižemo oko 12h. Sa ovoga vrha, pruža se prekrasan pogled na Trnovačko jezero. Međutim, za razliku od Velike Vlasulje, na Studencu nas dočekuje prilično jak i hladan vjetar koji nam ne dopušta duži boravak i uživanje u pogledu. Fotografišemo se i krećemo nazad, a sa svakim metrom niže vjetar je sve slabiji i ubrzo opet imamo idealne vremenske uslove.
Uz nekoliko pauza koje smo iskoristili za ležanje na travi i upijanje energije ove prekrasne planine, nastavljamo u pravcu Poljana. Već pri kraju uspona, svi se odjednom sjećaju da je ostalo povrtne supe što nam je bio motiv da ubrzamo kretanje kako bi opet uživali u ovom specijalitetu. Na dom stižemo u 15h30min. Nakon ručka, pakujemo stvari i krećemo. Zaustavljamo se opet u Foči kako bi svi zajedno popili piće i još jednom rezimirali utiske. Opraštamo se uz želje da se svi opet uskoro vidimo, a gdje bi drugdje nego na nekoj planini.
Bojana Derkuća Bevandić
PD “KLEKOVAČA”