Gotovo da nema stanovnika Donje Ravske i okolnih sela koji nisu čuli za čuvenu lipu, koja je decenijama simbol ovog sela. Kako zbog njenog izgleda, tako i zbog priča koje krije. Ni zub vremena joj ništa nije mogao. Koliko je tačno stara, niko sa sigurnošću ne zna, ali ako je suditi po obimu koji iznosi pet metara i 40 centimetara i prečniku od metar i 80 centimetara, sigurno broji i nekoliko vijekova.
Tihomir Tomaš za “Kozarski vjesnik” kaže da je stara lipa u dvorištvu njegove kuće simbol ove porodice. “Kad bi mogla da priča, lipa bi nam mnogo toga mogla ispričati. Čitavu istoriju ovih prostora, jer je stara više stotina godina. Razgovarao sam sa ljudima iz struke koji kažu da te dimenzije govore da je ovo drvo staro oko 700 ili 800 godina. Da je i 300 bilo bi zadivljujuće”, kaže nam Tihomir.
Lipa je svojevremeno bila šuplja. U nju su mogla da ulaze djeca, ali je kasnije taj otvor zarastao. Strahujući da se ne rascijepi, Tomaši su je vezali, udarali klanfe kako bi je učvrstili i produžili joj vijek.
“Danas ovo drvo izgleda stabilno. Ogranke smo joj prevršavali kako je ne bi vjetar slomio. Želimo da je sačuvamo, da nadživi i našu generaciju, jer je ova lipa simbol naše porodice, ispod koje smo se svi znali okupljati. Imali smo mi prije dvije godine skup Tomaša. Upravo ovdje ispod ovog drveta. Posljednje dvije godine zbog korone nismo se sastajali, ali uvjeren sam da ćemo iduće moći ponoviti taj skup”, priča Tihomir.
KAD BI MOGLA PRIČATI, OTKRILA BI MNOGE TAJNE
Staru lipu u Tomašima, ovakvu kakva je, pamti i Tihomirov stric, osamdesetogodišnji Milutin. “Ispod nje je bila klupa i sto. Djed bi sjedio za stolom i naređivao ukućanima šta će ko da radi. Ta slika mi je i danas u glavi. Djeda nema, nema ni klupe, ni stola, ostao je samo njegov štap kojeg čuvamo, i naravno lipa ispod koje danas sjede druge generacije”, priča Milutin koji se još uvijek vrlo dobro osjeća i kako kaže, može da radi sve poslove kao i ranije, doduše sporije i teže, ali ipak dovoljno da privrijedi.
U svojim Tomašima, ovaj starina, provodi penzionerske dane. Ovdje mu je, kaže, prelijepo. Mnogo ljepše nego u gradskoj vrevi. “Supruga i ja imamo stan u Prijedoru, ali najviše vremena provodimo ovdje u Tomašima, na starom ognjištu. Ovaj mir i ovu ljepotu ne može ništa zamijeniti”, kaže Milutin.
LIPA OSTALA USAMLJENA
“U ovom domaćinstvu i u čijem dvorištu je lipa, nekada su u zajednici živjela 32 člana. Danas je sve pusto. Ostala je stara kuća, stara preko stotinu godina i ova lipa. Vrijeme čini svoje. Svako svojim putem. Danas ovdje, od tolikog broja ukućana, jedini smo moja žena i ja, a ovdje dolazi i moj sinovac Tihomir”, priča nam Milutin.
Sem hladovine koja godi u vrelim ljetnim danima, stara lipa Tomašima služi i za ubiranje lipovog cvijeta, kojeg Milutinova supruga Milena redovno bere i suši za čaj.
“Svake godine berem lipov cvijet i sušim ga za čaj. To mi je ne samo potreba nego i navika otkad sam došla u ovu kuću. Ispod ovog drveta mnogo se toga dešavalo. Ono je ispratilo sve radosne, ali i tužne događaje u Tomašima. Možda je od svega toga najtužnije to što je drvo ostalo usamljeno. Što više ispod njega nema dječije graje”, priča nam Milena.
Pored lipe u zaseoku Tomaši postoji još jedna zanimljivost. Naime, nedaleko od ovog domaćinstva nalazi se izvor, a pored njega i kamen Kraljevića Marka, visok jedan metar. Kako je nazvan po ovom mitološkom junaku niko ne zna, ali postoje predanja da je u vrijeme turske vladavine na ovom području živio nekakav beg. Čak postoje i ostaci njegove kuće, ali se ne zna njegovo ime. Vjerovatno je, u vezi s tom činjenicom i kamen na ovdašnjem izvoru dobio ime – kamen Kraljevića Marka.
P.Špadić