Porodici Vuković sport je u genima. Sve je počelo od Vlade Vukovića, glave porodice, koji je još u školskim danima zavolio odbojku, a ispostaviće se da će taj sport obilježiti cijeli njegov život. Ali i život njegove djece.
Ozbiljnu karijeru Vlado je započeo u „Modriči“. Bio je dio legendarne generacije ovog kluba, koji je 1979. godine bio šampion Jugoslavije, a sa ovim timom igrao je i Kup šampiona. Španija, Švajcarska, Njemačka, sve su to bile zemlje u kojima je Vuković gradio svoju igračku klupsku karijeru. Kao igraču zadnja stanica mu je bila ekipa „Nove Pazove“, ali tu je počeo sa trenerskim poslom.
– Zadovoljan sam karijerom i postignutim. Ali ništa nije došlo samo od sebe. Svaki rezultat zahtijeva puno rada i odricanja. Kako ličnog tako i ljudi pored mene, prije svega moje supruge, koja mi je uvijek pružala maksimalnu podršku, a potom od djece, koja su odrastala u sportu. Na kraju su i sami stvorili zavidne rezultate – kaže Vlado i dodaje da je svakom roditelju posebno zadovoljstvo kad se i djeci isplati sav uložen trud.
Vlado je nastupajući za „Modriču“ upoznao i svoju suprugu Nedeljku, koja je tada bila član ženske ekipe. – Tu je krenulo neko zabavljanje, došao je onda brak. Onda putovanja i međusobna podrška. Naše dvoje djece rodilo se u nekim pauzama između tih sportskih putovanja po svijetu. A sve to je prožeto radom, stalnim seljenjem, upoznavanjem novih ljudi, gradova i država – kaže Nedeljka. Na kraju su se vratli u Prijedor, Vladin rodni grad, što je uvijek i bila njegova želja. Jer, svi ovi drugi gradovi su za njega bili privremena boravišta, samo je Prijedor uvijek bio kuća.
Njihov sin Velibor slijedio je stope svojih roditelja, pa je i sam postao odbojkaš. I to uspješan, jer nastupa i za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. – Nije da je odbojka bila neizbježna, ali slijed događaja je bio takav. Otac se profesionalno bavio odbojkom i ja sam se sa dvoranom i odbojkaškom loptom družio otkako sam prohodao. Odlazak na trening je bilo nešto uobičajno u našoj porodici. Tako da sam i ja krenuo tim putem – kaže Velibor.
Kad su sportski idoli u pitanju, tata je na prvom mjestu, kaže Velibor, a tek onda dolaze drugi velikani poput Nikole Grbića i Ivana Miljkovića. Igrao je u „Modriči“, „Mladosti“ iz Brčkog, banjalučkom „Borcu“, bio u Njemačkoj i Italiji, a sad je u „Jedinstvu“ iz Brčkog. I u Veliborovom slučaju, odbojka je odigrala ključnu ulogu kad je u pitanju ljubav.
Suprugu Anju, odbojkaškog sudiju, upoznao je na turniru u odbojci na pijesku, gdje je sudila meč. – U kući je kao i na terenu, sudija ima zadnju riječ. A nema ni priče o sportu. To je zadnja sudijska odluka – u šali kaže Anja i dodaje da su uspjeli razdvojiti privatni i profesionalni život. Nedavno su dobili sina Vukašina, koji je već bio na tribinama, kao podrška svom ocu.
Vladina kćerka, Verica Kecman za sebe u šali kaže da je crna ovca porodice, zato što je odabrala rukomet, a ne odbojku. Ipak, igrala je i odbojku, 2000. godine, kada se Vlado vratio u Prijedor i krenuo da radi na OK „Prijedor“. – Dobro sam se snašla, jer sam uporedo igrala rukomet za „Miru“. I onda se dešavalo da prvo igram rukometnu utakmicu, a nešto kasnije, istog dana u istoj dvorani i odbojkašku. Samo promijenim dres i idemo dalje – prisjeća se Verica, koja je nastupala i za reprezentaciju RS.
Ponosna je na svoju porodicu, kaže Verica, jer su svi postigli mnogo, a naročito njeni roditelji, koji su uložili veliki trud i rad za odbojku u Prijedoru.
Z.J.