Osjećaj da spašavaš nečiji život, da nekom pomažeš, bez pitanja kako se zove, koje je vjere, da li je mlad ili star… uglavnom je moto svih dobrovoljnih davalaca krvi, pa tako i našeg sugrađanina Mirka Čelice – Mite (67), svojevrsnog rekordera u humanosti koji je krv darovao čak 107 puta. Ili preko 40 litara dragocjene tečnosti koja, između ostalih, kola i venama njegovih 25 komšija u naselju Pećani s kojima se Mita redovno sreće i pita za zdravlje.
Njegovo je, kako priča, uvijek bilo dobro, jer ni jednom, od svoje 18. godine, kada je u srednjoj školi za rudarskog mehaničara zabilježio „svoje prvo darivanje krvi“ nije bio odbijen. A ni on nikad nikog nije odbio, pa čak i u situacijama kada je imao dobro opravdanje za to.
– Čekao sam rođenje unuke. Kćerka je imala zakazan carski rez, a veče uoči tog zvoni mi telefon i komšinica me moli da ujutro dam krv za nekog radnika iz Slovenije. Nisam odbio. Nekako sam sračunao da odem rano u bolnicu, pa dok prođe vizita i kćerka ode u operacionu salu, ja imam vremena da darujem krv. I tako je i bilo- priča Mita.
Darivanje krvi donijelo mu je i blagodet brojnih poznanstava. Kaže da se sjeća siromašnog mladića iz Rujiške, sela kod Novog Grada, kojem je na preporuku prijatelja, dok je ležao na internom, u bolnici, darovao krv.
-Čuo sam da je bio puka sirotinja, a tri mjeseca nakon što sam mu darovao krv, pokucao mi je na vrata i donio pun ceker milošta sa sela koje je pripremila njegova majka. Zauzvrat sam ga obukao, jer smo bili slične građe. Stalno se zahvaljivao – kaže Mita koji je nekima krv darovao dva, a jednoj baki, čak, tri puta. Posljednje dvije godine ovaj humanitarac ne daruje dragocjenu tečnost. Na tom polju sad je „ zasluženi penzioner“.
– Osjećam se odlično, ali krv se daruje po nekim propisima samo do 65. godine. Poslije ne može. Jedino mi je žao što posljednje darivanje nije bilo 28. septembra, na moj 65. rođendan. Nešto je iskrslo, pa nisam bio u prilici – kaže sjetno Mita.
Onu radničku penziju Mita je zaradio u Centralnoj radioni, RŽR “Ljubija”, gdje je proveo svoj cijeli radni vijek. Za ekipu “Ljubije” igrao je mali fudbal, a jedno vrijeme bio je i selektor.
– Mnogo pehara za prvo mjesto smo osvojili i bezbroj priznanja na radničkim sportskim igrama RMK Zenica. Mali fudbal mi je bio specijalnost – pohvalio se na kraju našeg razgovora Mita.
M.Z. i D.St
Foto: Giga