Utorak, 23. Aprila 2024.
10.8 C
Prijedor

Prijedorčanka Milica Stijepić Ivić pomjera granice u „Zvezdama Granda“  „TEK MI JE TRIDESET, NIKAD MLAĐA I NIKAD ZRELIJA ZA IZAZOVE“

NAJNOVIJE VIJESTI

Milicu Stijepić Ivić trenutno gledamo u popularnom takmičenju  „Zvezde Granda“, gdje se, iz kruga u krug, uspješno bori za svoje parče estradnog neba. Osjetila je da je ovo njena godina i to je bio razlog više  da se prijavi na takmičenje. Mentor joj je Ceca Ražnatović. Od nečeg jednostavnog, s njom je napravila nešto posebno i jedinstveno, kada je interpretacija u pitanju, otkrila je Milica u razgovoru za „Kozarski“. Prisjetila se i zanimljivih detalja iz dosadašnje bogate muzičke karijere.

Kažu da je prvo propjevala pa progovorila. Prvi javni nastup Milica je  imala sa sedam godina, na takmičenju “Karaoke” u Prijedoru. Tada je već mnogima bilo jasno da će mikrofon biti dio njenog života. Sa 11 godina učestvuje na Đurđevdanskom festivalu. Bilo je to 2005. godine. Na festivalu “Naša radost ” u Podgorici,  osvaja treće mjesto, “Balkan festu” 2020. takođe treću nagradu, a tri godine kasnije prvu.

Školovanje je Milici ipak bilo u prvom planu. Nakon završene osnovne i srednje muzičke škole u klasi klavira, stekla je zvanje sertifikovanog muzičkog izvođača u klasi solo pjevanja na Akademiji umjetnosti u Banja Luci. Bila je dugogodišnji član hora SPCPD ”Vila”, gdje se istakla kao solista na brojnim takmičenjima i koncertima u Bosni i Hercegovini, Poljskoj, Rumuniji, Srbiji, Sloveniji i Francuskoj. Kao studentkinja učestvovala je u produkciji operete “Orfej”. “Slavjanski bazar” u Bjelorusiji za nju je bio vrhunac takmičarskog dostignuća.

“Ponosna sam na svoj početak, posebno na Đurđevdanski festival. Te 2005. godine takmičila sam se sa pjesmom ‘Gledaju me ta dva oka tvoja’. Stigla sam do finala. Neizmjerno sam zahvalna ljudima koji su na početku moje karijere bili uz mene, Draženu Laćmanu, koji bi, da je danas  živ, bio ponosan na moja dostignuća u muzici. Zahvalna sam i Nebojši Aleksiću na velikoj podršci, tom iskusnom znalcu kada je muzika u pitanju”, priča Milica.

Dodaje da horsko pjevanje u „Vili“ budi u njoj najljepše emocije. Ističe i  da je počastvovana kada joj kažu da je uz Nevena Crnića, Mladena Prodana, Anetu Šurlan (Makanjić), Tijanu Krivaja i druge, dio sjajne generacije  pjevača „Vile“.

„Zaista sam ponosna i srećna zbog tog perioda mog života. Zamislite samo, toliko mladih pjevača koji izvode duhovnu i svjetovnu muziku, druže se, zajedno putuju. Dok sam bila aktivni član ‘Vile’, bila sam solista. Mnogo je tu bilo nastupa, rada, truda, a sve je to dugo i posvećeno vodio naš profesor Aljoša Novaković, kome je pošlo za rukom da nas, srednjoškolce  i studente, iskontroliše i nauči pravom horskom pjevanju“, prisjeća se Milica.

Uspješna karijera, smatra naša sagovornica, zavisi od više faktora.

„Krv, suze i znoj se podrazumijevaju, ali je potrebna energija i taj iks-faktor, da zračiš, da se u masi ističeš, da imaš ono nešto svoje i na kraju da voliš ono što radiš“, navodi ona.

Pjevači kažu da pjevački posao traži žrtvovanje i da je pjevački život velika žrtva.

„Ne znam koliko sam tačno spremna za dodatnu posvećenost. Mislim da sam  se dosad već dovoljno žrtvovala, ali smatram i da ni u čemu ne treba da se pretjeruje. Svako ima neke svoje granice i limite, koliko može da izdrži. Veliki je pritisak. Sve u životu iziskuje posvećenost, pažnju, ljubav i fokus… Treba, ipak, imati mjeru u svemu.“

Milicu trenutno gledamo u „Zvezdama Granda“. Uspješno se kroz krugove, ali i pred strogim žirijem, bori za svoje parče estradnog neba. Prijedorčani sa velikom pažnjom prate njene nastupe, a prijava za takmičenje došla je spontano.

„Nekako je intuicija odradila svoje. Uvijek sam bila svjesna da se u pjevanju ističem, ali mislim da su kombinacija učešća na ‘Slavjanskom bazaru’ i novog iskustva sa bendom doveli do toga. Bilo je – sad ili nikad! Jednostavno sam osjetila da je ovo moja godina i da sam zrela za nove izazove. Lakše bi bilo možda da sam to odlučila prije porodičnog života, ali opet bih uradila isto“, kaže Milica.

Snimanja emisija traju po cijeli dan. Sve je organizovano po satu i nema tu mnogo prostora za odstupanja. Atmosfera je sad već malo opuštenija, jer se sad svi bolje poznaju, kako u produkciji, tako i sa kolegama. Pjesme biraju u dogovoru sa mentorom, a njen mentor je Ceca.

„Nedavno smo imali probu kod Cece i ja sam počela da izmišljam neke pjesme, te ovu bih, te onu bih. Ceca i Ivana Peters sjede i gledaju me, kad Ceca k’o iz topa uzviknu: ‘Ma pevaj, bre, onu Nedinu ‘Zora je svanula’, ima da puca sve, pusti taj glas, ženo!”, i tako je i bilo. Ceca je predivna žena. Od nje sam naučila dosta ‘fazona’ vezanih za samu interpretaciju, otvorila mi je neke nove poglede na muziku. Od nečeg jednostavnog, s njom sam često napravila nešto posebno i jedinstveno. Dobro me procijenila za kratko vrijeme. Njen glavni savjet je da pustim iz sebe tu silnu emociju koju nosim, i da pustim glas, da se oslobodim“, otkriva nam Milica.

Kaže da nema neki poseban ritual, ali voli da bude sama u tim trenucima i da se fokusira. Mislila je da nije tremaroš, ali pred svaki izlazak na scenu „Zvezda Granda“ trema proradi.

„Da li ta ogromna želja da sve bude savršeno odradi svoje, ne znam, ali ruke kao da nisu moje, tresle su se svaki put. Glas radi odlično, ali ruke, kao da je – 20 u studiju“, kaže ona.

Milica ne smatra da su takmičenja ključna za uspjeh i karijeru, ali ne mogu da škode. Neko jednostavno nije za to. Odmoriće nakon „Zvezda Granda“. Cijeli život se takmiči. Solfeđo, klavir, solo pjevanje, hor, evo sad i „Grand“… Dovoljno se samoj sebi dokazala, a i drugima. Privatne i poslovne obaveze za sada uklapa. Teško jeste, ali uz dobru organizaciju, sve se može.

„Muž, svekrva, moji roditelji, svi su uključeni i vrlo rado pomažu. Vjerujem da su ponosni kad vide moj uspjeh. Znaju da su i oni ‘iza kulisa’ zaslužni za to i rado učestvuju u tome. Trenutno radim na zamjeni profesora klavira u muzičkoj školi u Prijedoru. Živim u Banjaluci, imam svirke sa bendom, idem na snimanja u Beograd. Mislim da je vrijedno truda, jer sve to što radim, ima smisla i neka je vrsta ulaganja u budućnost. Djeca su oduševljena, navijaju za mamu. Veoma su talentovani. Mali Arsenije ima četiri i po godine, a Magdalena tri i po. Povukli su na mamu. Imaju sluha, intonaciju i ritam. Srećna sam kad vidim koliko uživaju u muzici.“

Milica nema neostvarenu želju, ali možda joj kroz život još nešto padne na pamet, pa se upusti u neki novi izazov.

„Tek mi je 30, nikad mlađa i nikad ljepša, što bi rekla moja profesorica solo pjevanja. Šalim se, naravno, ali zaista, nikad se bolje i jače u životu nisam osjećala, pa se i ‘mlađe’ osjećam sad nego prije 10 godina. Biće vremena za sve“, kaže ona.

Odnedavno Milica se pridružila bendu “Južna pruga”. Sa bendom je angažovana na večernjim svirkama, uglavnom u nekoj mirnijoj, restoranskoj atmosferi. Otkriva da nema nove planove za budućnost, ali nikad se ne zna.  Nakon “Granda” će odmarati i uživati u plodovima dosadašnjeg rada. Želja joj je da ponovo drži časove pjevanja, možda i ode malo ozbiljnije u tom smjeru. Generalno, cilj joj je da ostane svoja, da sve ostane na nivou koji je zamislila i da još više napreduje i uči. 

MOJA ŠTIKLA

„Na nekom od snimanja, upala mi je štikla u binu, pa sam se držala za voditeljku dok se nisam izvukla. Drugi put su mi bile neudobne, pa sam stala u mjestu, ni da mrdnem. Molila sam Boga samo da ne padnem. Ali kasnije smo se stilista i ja upraksali i skapirali šta mi najviše odgovara, kakva odjeća i obuća je najprikladnija za nastup. Jednom sam udarila glavom o čeličnu konstrukciju iza scene, jednom sam se sudarila sa rampom… ali dobro, bar sam nasmijala ljude. Čvoruge su se vremenom povukle. Poderala sam džemper Saši Popoviću nakon što sam ga zagrlila, sutra su nosili da se zakrpi“, prisjeća se Milica nekih situacija.

Tanja Mandić