I kad ne ulijeću u vatru „vatreni“ momci, članovi Teritorijalne vatrogasne jedinice Prijedor pomažu. Hvala sugrađana kojim spasavaju živote, ali nerijetko i kućne ljubimce im je najveća nagrada, a najdraže to što niko od onih kod kojih su intervenisali nije imao ni jednu primjedbu na njihovo poštenje. I to godinama. A oni su stalno na nekim obukama. Mora se, jer borba s vatrenom stihijom, spasavanje ljudi i njihove imovine, Izvlačenje tijela usljed saobraćajnih nesreća, aktivnosti u vodi i nad vodom, riskiranje vlastitih života u cilju spašavanja ljudi njihov je primarni cilj..
Opasnosti koje vrebaju njegove vatrogasce svjestan je i Nebojša Miljuš, komandir Teritorijalne vatrogasne jedinice Prijedor, koji priznaje „ da i jedan njihov izlazak na teren može biti jako opasan“..
-Uvijek postoji određena opasnost. Onaj ko prima dojavu, telefonista, zato mora imati prav inforaciju o čem se radi. Jer na osnovu te informacije vođa smjene priprema ljudstvo, opremu kojom ćemo recimo gasiti požar, određuje broj ljudi koji idu na teren-kaže Miljuš i dodaje, da im je najgore kad vlasnik objekta, koji gase, iz ko zna kojih razloga „zaboravi“ da u objektu ima i ubojitih, eksplozivnih sredstava.
Nisu te situacije na svu sreću česte, ali ih nažalost ima. „Opravdanja „ ima mnogo, neki se u panici, u startu požara jednostavno ih se ne sjete, neki vlasnici strahuju da se ne sazna, a bilo je i slučajeva da vlasnici objekta jednostavno ne znaju da u njemu ima ubojitih sredstava. Takav slučaj zabilježen je prilikom intervencije u Rasavcima. Ono što je po riječima Miljuša tad najvažnije je da oni koji gase vatru ostanu pribrani-Odmah zovemo policiju koja obilježi lice mjesta i u stalnom smo kontaktu sa deminerima, šta treba da uradimo da ne bi došlo do eksplozije – kaže Miljuš. Nažalost, i višak opreza nekad nije garant da će ići sve glatko.
Vatrogasac Janko Stojnić od oko 3000 intervencija jednu će, u kojoj je 2007. godine teško ranjen, posebno pamtiti. Na to ga i sada podsjećaju geleri u tijelu- Imam ih preko 25. Procjenom komisije ostao sam invalid, 60 odsto- kaže Stojnić.
A naši „vatreni“momci osim velikih intervencija imaju i one „male“ u kojim izlaze ljudima u susret, spašavaju njihove kućne ljubice, pse i mačke, ali i sklanjaju zmije primijećene u blizini stabenih zgrada, za šta se po riječima Miljuša „specijalizovao“ vatrogasac Slobodan Anić. U ostale akcije uglavnom idu svi i u zavisnosti od smjene sretni kad od vatrene stihije uspiju spasiti neki objekat, spriječiti daljnje širenje vatre… Ljudski život i hvala, kao s početka priče njihova su najveća nagrada. A TVJ Prijedor postoji punih 130 godina. I uvijek na usluzi svojim sugrađanima. Trenutno broji 37 aktivnih vatrogasaca i nažalost ni jednu ženu u ovom, kako ga mnogi zovu „muškom“ poslu.
M.Z. i D. S.
