U Prijedoru je promovisana knjiga „Šta su skrivile“, istoričara Nikole Borkovića. Knjiga govori o smrti dvanaest banjalučkih beba u Kliničkom centru Banjaluka, u maju i junu 1992. godine, zbog nedostatka kiseonika. Po riječima autora, knjiga je plod trogodišnjeg istraživanja i sadrži obimne podatke i svjedočenja majki o njihovom životu prije i poslije ove tragedije.
– Razgovarali smo sa jedanaest majki, a po prvi put su četiri majke, koje dosad nisu istupale u javnosti, pristale da iznesu svoja sjećanja. Prikupljanje građe nije bilo jednostavno, jer je nakon rata veliki dio dokumentacije otet od Republike Srpske za potrebe Haškog tribunala. Veliku pomoć je dao Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i nestalih lica te Kliničko-bolnički centar Banjaluka – rekao je Borković.
On ističe da je tadašnja Savezna Republika Jugoslavija, sadašnja Srbija, jedina bila spremna da pomogne, iako ni jednu drugu evropsku zemlju, kako je rekao, odluka Savjeta bezbjednosti UN nije sprečavala da to učini.
– Za humanitarne letove trebalo je samo specijalno odobrenje Komiteta za sankcije, da bi bio dostavljen kiseonik. U nekim dokumentima čak je zabilježeno zadržavanje humanitarne pomoći na granicama, u čemu su prednjačile Njemačka i Mađarska – istakao je Borković.
Tragedija 12 banjalučkih beba bila je pod medijskom blokadom, ističe autor, napomenuvši da knjiga “Šta su skrivile” govori i o diskretnim herojima, pojedincima, institucijama i organizacijama koje su željele da doniraju kiseonik ili su upućivale apel za pomoć. Izdavač knjige je Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i nestalih lica. Direktor Milorad Kojić rekao je da 12 banjalučkih beba nije imalo priliku da preživi, je im to nije dala međunarodna zajednica.
– Bilo kakvo pokretanje pravnog postupka je veoma teško, jer postavlja se pitanje nadležnosti suda. Savjet bezbjednosti, kao kolektivno tijelo, teško može da snosi odgovornost, ali ovdje postoji moralna odgovornost. Svaki od tih ljudi koji nije dozvolio da se dopremi kiseonik, sigurno ne može čiste savjesti ni danas da živi. Upravo ova knjiga je poruka da mi to nećemo zaboraviti i da to ne smije biti zaboravljeno – rekao je Kojić.
Željka Tubić, jedna od majki i sekretar Udruženja „12 beba“, sa sjedištem u Prijedoru, izrazila je zahvalnost, jer će knjiga „Šta su skrivile“ doprinijeti da ova tragedija ne padne u zaborav, a takođe je opomena za buduća pokoljenja da se to više nikome ne ponovi.
D. S.