Prije pola vijeka napustili su školske klupe, a sada su se sastali da proslave 50 godina mature. Dvadesetak maturanata prve generacije trgovaca iz 1967. godine okupili su se pred prijedorskom Ugostiteljsko-ekonomskom školom. Osmijesi, prepoznavanja, srdačni pozdravi, zajedničke uspomene na školske drugove i profesore od kojih mnogi, nažalost, nisu više među živima.
– Škola se zvala ekonomsko-trgovačka ugostiteljska. U mom razredu bilo nas je 42. Išli smo u posljepodnevnu smjenu, a u jutarnju je išlo njih još oko 40. To su bili putnici. Mnogo se držalo do praktične nastave. Na praksi smo bili nagrađivani. Bila je neka učenička nagrada koja je iznosila koliko jedna mini plata. Radovali smo joj se, bukvalno, ko beba zvečki – prisjeća se Milosava Banjac, rođena Marinković, koja je na proslavu 50 godina mature došla iz okoline Novog Grada. Dodaje da su u školi učili da poštuju jedni druge te šta treba raditi u trgovini i kako se ponašati prema mušteriji.
– Podrazumijevalo se: pozdrav, zahvala, pokazivanje, objašnjavanje – ističe Milosava koja je i među najzaslužnijima za ponovno okupljanje prve generacije maturanata trgovačke škole koji se nisu u većem broju sastajali gotovo 40 godina. Rat je, kažu, učinio svoje. Gotovo svi brižljivo čuvaju stare, požutjele fotografije iz učionice. Neki od njih, poput Ljubana Glamočanina, sačuvali su i prepisku sa školskim drugovima, a, dodaje, uz nestašan sjaj u očima, i pisma koja je dobijao od djevojaka i prije 1967. godine. Da to nisu samo prazne priče, potvrdio je izvadivši iz džepa uredno složene koverte s pismima koje je razmjenjivao sa bivšim školskim drugom 1968. godine, dok je bio na odsluženju vojnog roka.
– Kasnije nas je život razdvojio, otišli smo on svojim putem, ja svojim. Sačuvao sam sve i jedno pismo od svojih prijatelja i od sve i jedne djevojke – ponosno ističe Ljuban.
Mladena Karajica, djevojački Kesić
U nedostatku profesora, neki od učenika prve generacije trgovaca obavili su prozivku u učionici, da vide ko je prisutan na „času“. Nekima je, pritom, zadrhtao glas pod silinom emocija. Proslavi mature odazvala se i 68-godišnja Mladena Karajica, djevojački Kesić.
– Naša generacija koja se školovala od 1964. do 1967. godine imala je oko 12 predmeta i otprilike toliko i profesora. Nažalost, koliko znam, među živima su samo Žika Hajduković i Azra. Radni vijek sam provela kao trgovac, osnovala porodicu, sretna sam i ispunjena, imam djecu i unuke. Što se tiče škole, bila sam dosta dobar đak. Ko god je htio učiti, mogao je da završi, da bude sretan, da radi. Bilo je mnogo lakše naći posao nego sada. Meni je tada bilo sve ljepše nego u sadašnje doba – kaže Mladena uz konstataciju da sigurno neće čekati da prođu decenije do ponovnog viđenja sa nekadašnjim školskim drugovima.
D.S.
foto: Giga