Nakon prošlojesenjih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, koji su, lutajući neosvijetlјenim makadamskim putevima, kasnili mjesec i po dana, u Bijelјini, Banjaluci i Prijedoru desile su se značajne promjene. Izabrani su gradonačelnici iz drugih političkih opcija u odnosu na dotadašnje upravlјanje gradom.
Pored mnogo različitosti u karakteru i ponašanju, gradonačelnici Bijelјine, Banjaluke i Prijedora, Ljubiša Petrović, Draško Stanivuković i Dalibor Pavlović, imaju dosta toga zajedničkog. Zajedničko im je, prije svega, to što sva trojica nisu štedjela obećanja u predizbornoj kampanji i nakon preuzimanja dužnosti. Nikada nijedan političar nije bio u stanju da ispuni sva obećanja, bez obzira koliko su bila iskrena ili manipulativna. Koliko će toga njih trojica ispuniti, svakako ćemo saznati, jer će biti sasvim dovolјno onih koji će da realizaciju obećanog uredno prate i bilјeže.
Zajedničko im je i to što sva trojica imaju nečeg dječačkog u sebi i svom ponašanju. To dječaštvo što nose i pokazuju ima svojih prednosti i mana. Prednost je sabrana u, za javnost, spolјašnjoj manifestaciji neiskvarenosti i dobrote. Nedostatak je uokviren u, za javnost, toj istoj spolјašnjoj manifestaciji, samo okarakterisanoj kao životna i politička nezrelost i nedoraslost vremenu „vučije politike“. Nedostatak je i u tome što će to biti predmet „medijskih lovaca“ na dobru priču i komentar. Zajedničko im je i to što će sva trojica hodati po ivici mača, razapeti između starih i novih obećanja i trenutnih i budućih mogućnosti. I sve će biti „dobro“ dok se, i sami i potpomognuti „situacijama“, ne počnu saplitati o tragove svojih obećanja. A to je nemoguće izbjeći. Sva trojica će u tome imati i „kvalitetne pomagače“. I kada to ne budu znali, imaće ih i iz vlastitih redova. Gradonačelnik Prijedora u saplitanju će imati nešto ugodniju situaciju. Artilјerija onih sa druge strane „barikade“ trenutno nije nekog velikog dometa. Ali, sve dosadašnje poznate i nepoznate, priznate i nepriznate političke bitke pokazuju da su dometi političke artilјerije promjenlјiva kategorija. I niko ne može garantovati koliko će nečija dalekometna dobacivanja izdržati i trajati. Ima izvjesnu skupštinsku većinu i obećanja Vlade Republike Srpske da će značajna sredstva uložiti u Prijedor. U neka velika Vladina ulaganja u grad na Sani sumnjaju mnogi, i građani i analitičari. Ukoliko ih ne bude u značajnijoj mjeri, saplitanja će biti sve izraženija i teža.
Najteže će biti Stanivukoviću u Banjaluci. Nјega će gađati i tući iz svih političkih i vanpolitičkih arsenala i oružja u pokušajima da mu skrate i „noge“ i jezik. Olakšavajuća okolnost mu je što je dobar dio građana na njegovoj strani, ali to ponekad može biti i određena opasnost za političara. U želјi da udovolјi građanima, donosi prebrze i nedovolјno promišlјene odluke, čije grbave poslјedice više ne ispravi bilo kakva gimnastika. Prvi ozbilјniji test političke zrelosti i snage, Stanivukoviću je rušenje ugostitelјskog objekta „Kajak“, u vlasništvu sina Mile Radišića. Ukoliko u tome uspije, započeo je trčati ozbilјan politički maraton na zdravim nogama. Ako ne uspije, biće ozbilјno politički nokautiran. Ako uspije, na prsima će ponijeti sjajnu medalјu velike pobjede. Ako ne uspije, moraće da vida rane „polomlјenih nogu“. U tom slučaju, usporava i odlaže započeti maraton. Kako god da je i kako god da nije, sasvim je izvjesno da će se u Banjaluci nastaviti komplikovana i sumorno teška igra – sa jedne strane kako trkaču što češće i više polomiti noge, a sa druge strane kako te noge sačuvati i nastaviti trčanje. Neće dugo trebati da saznamo rezultate čija igra je bila uspješnija.
Zajedničko trojici narečenih gradonačelnika je i to što oko vrata imaju isti težak kamen crni, kojeg svijet zove korona virus. Koliko će koga od njih kamen saginjati, zavisi od mnogo okolnosti. Na neke od tih okolnosti moći će da utiču onoliko koliko im vlastiti dometi budu dozvolјavali. I dometi onih koji su s njima i protiv njih. Na neke okolnosti neće moći da utiču i kamen oko vrata ostaviće tragove i ožilјke. S obzirom da su sva trojica u politici još uvijek nedovolјno iskusni i zreli, vrijeme ispred i njih i nas donijeće priču dokle mogu stići i dobaciti i ko će koga pobijediti – vrijeme njih ili oni vrijeme. A vrijeme je uvijek nezgodan protivnik, neumitno curi i kada nam se čini da u mjestu stoji. Desi se ponekad i to da političari „pobijede“ sami sebe. I ta pobjeda bude za sva vremena.
Sva trojica pomenutih gradonačelnika počela su da trče svoju životnu političku utrku. Da li će je istrčati do kraja, zavisi i od njih, ali i od onih koji svake dvije, odnosno četiri godine imaju olovku u ruci. Zavisi i od velikih domaćih, ali i neuporedivo većih stranih igrača. Zavisi i od snage protivnika, ali i od količine uplitanja „vlastitih redova“, u samostalno odlučivanje.
Zoran Sovilj