Neopravdano i nepravedno zapostavlјeni i proganjan veliki srpski pisac, intelektualac i mislilac Borislav Pekić u svoje teško doba pisao je o „godinama koje su pojeli skakavci“. To njegovo teško doba sa „skakavcima“ počelo je kada je imao osamnaest godina, a s njim, pored i ispred njega Rezolucija Informbiroa, dramatičan sudar Sovjetskog Saveza i Jugoslavije i nemilosrdni obračun Stalјina i Tita, najviše i najsurovije preko golootočkih i svih drugih zatvorenika toga doba komunističke Jugoslavije.
Kada je utamničen 1948. Pekić je imao osamnaest godina i tu „čast i zadovolјstvo“ da tako mlad bude proglašen za narodnog neprijatelјa, ali i istinsku sreću da ga ne utamniče na Golom otoku, odakle se mnogi ne vratiše živi, a oni što se vratiše ostali su i fizički i duhovno obogalјeni i većina njih zaćutani svjedoci do vijeka svoga. Nakon tamnovanja, u trotomnom romanu „Godine koje su pojeli skakavci“ opisao je jedan važan segment istorije poremećenosti čovjekovog uma, paranoje i promašenih puteva.
U svakom istorijskom dobu i na mnogim stranama bilo je „skakavaca“ koji su jeli nečije godine i o tome je Pekić zborio i u nekim drugim svojim djelima. I naše najnovije ratno i poratno doba imalo je i ima svoje „skakavce“ koji jedu naše godine. Pored svih onih koje znamo i vidimo, došao je i onaj nevidlјivi „skakavac“, kojem su dali ime korona i koji je, iako najmanji i najnevidlјiviji, za jednu godinu cijelom svijetu pojeo više godina od svih ostalih većih, velikih i vidlјivih skakavaca zajedno. Korona je pojela milione lјudskih žviota, preduzeća, obećanja, dogovora, nadanja, snova. Pojela je milione lјudskih sloboda, utamničila gradove i države. Ono što pojela nije, podijelila je.
Tako su 2020. godina i njena naslјednica svijet podijelile u dvije lјudske vrste – one prve što sve o koroni znaju i one druge što sve to ne znaju, ali znaju da ovi prvi ne znaju. Jedni znaju da je za koronu kriva Kina, oni drugi znaju da nije. Jedni znaju da je korona teorija zavjere, oni drugi znaju da to nije tačno. Jedni znaju da je korona izmišlјena, oni drugi znaju da je stvarna. Jedni znaju da vakcine pomažu, oni drugi znaju da je to dio interplanetarnog biznisa. Jedni znaju da maske treba nositi, oni drugi znaju da ne treba. Jedni znaju da će se, pored putovanja, kovid pasoši uvesti i za sve ostalo, uklјučujući korištenje lifta, parkovske šetnje i vlastite terase. Oni drugi znaju da to neće biti. Jedni znaju da je korona uvod u čipovanje lјudi i potpunu kontrolu nad njima, oni drugi znaju da čipovanja biti neće. Jedni znaju da sve to i još više o koroni znaju, oni drugi znaju da ovi prvi ništa ne znaju i da mlate u prazno.
Da budemo malo precizniji, pored dvije pomenute „korona lјudske vrste“, postoji i treća. Ta treća vrsta niti šta zna niti šta ne zna. Ona se, za razliku od prve dvije, niti javlјa niti odobrava niti osporava. Ona se plaši i onih prvih što sve znaju i onih drugih što znaju da oni prvi sve to ne znaju. Plaši se i sebe i svog mišlјenja. Oni prvi što o koroni sve znaju i oni drugi što znaju da oni prvi o koroni ništa ne znaju, hodaju siti, a nenahranjeni. Oni treći što se plaše i prvih i drugih, hodaju nahranjeni, a gladni, a svi zajedno bojažlјivo čekaju da sve ovo prođe i da bude samo ružna prošlost i nas i naših „skakavaca“ koji su pojeli prošlu, a izvjesno je, i ovu godinu.
Počeli smo i završićemo velikim Pekićem i jednom njegovom u nizu dalekometnih misli – sve znam dok se ne vidi da ne znam.
Zoran Sovilј