U organizaciji Saveza oboljelih od distrofije i srodnih bolesti Republike Srpske, danas je u Prijedoru održan okrugli sto na temu „Uvođenje i standardizacija servisa podrške za lica sa invaliditetom RS“.
Tema današnjeg okupljanja bila je promocija prava lica sa invaliditetom na servis podrške kao i uvođenje i standardizacija servisa podrške u lokalnim zajednicama. O neispunjenosti prava osoba sa invaliditetom u lokalnoj zajednici govori Jadranka Ružičić, po zanimanju socijalna radnica koja je rođena sa oštećenjem vida. Jadranka je trenutno nezaposlena, a radno mjesto ispunilo bi njena očekivanja o ravnopravnosti osoba sa invaliditetom.
– Tuđa njega i pravo na pomoć i njegu drugog lica i lična invalidnina su jedna od osnovnih prava koja koriste sva lica sa tjelesnim oštećenjima od 80 – 100% koja su zakonski regulisana, ali su proširena prava na lokalnom nivou apsolutno neispunjena poput personalne asistencije, prava na prevoz, pomoć u kući koja spadaju u zakonska prava, a još uvijek se ne provode – pojašnjava Ružičićeva.
-Garancija i prava lica sa invaliditetom zaštićena su brojnim dokumentima, ali bez odgovarajućeg servisa podrške nije moguća njihova konzumacija, tvrdi Zoran Dobraš – izvršni direktor Saveza oboljelih od distrofije i srodnih bolesti RS
– U lokalnim zajdnicama u RS osim prava na tuđu pomoć i njegu gotovo da nema nijednog drugog prava. Jedino je u Banjaluci donekle pokrenuto, pa možemo reći da postoje servisi podrške, prevoz lica i djece sa invaliditetom na školovanje i personalnu asistenciju. Savez oboljelih od distrofije i srodnih bolesti je svjestan te činjenice i već dvije ,tri godine zagovaramo da se i u ostalim lokalnim zajednicama pokrene to pitanje u namjeri da pozitivna iskustava iz Banjaluke prenesemo i na ostale lokalne zajednice – rekao je Dobraš
Koraci ka ostvarenju ovih prava polaze od inicijative upućene Centru za socijalni rad, a potom ka Skupštini grada. Prava osoba sa invaliditetom regulisana su Zakonom o socijalnoj zaštiti kroz osnovna i proširena prava. Proširena prava su u nadležnosti lokalne zajednice,a uvođenje servisa podrške osobama sa invaliditetom ne košta mnogo, ali je od suštinskog značaja za njihovu samostalnost i normalan život.
V.R.