I 2022. godina priđe svom kraju. Na zasluženom odmoru su i sportisti. Jer iza njih je duga godina, puna takmičenja i uspjeha. Ovo je kratak osvrt.
Godina nije najbolje počela za FK „Rudar Prijedor“. Ispadanje iz Premijer lige BiH, velike promjene u igračkom kadru, promjene trenera. Sa tim se ušlo u novu sezonu u Prvoj ligi RS. Ipak, stvari su se stabizovale prema kraju jesenje polusezone, bar što se rezultata tiče.
Igran je i prvi prijedorski gradski derbi u Prvoj ligi RS. „Omarska“ je kod kuće dočekala „Rudar“. I pobijedila, sa 1:0 . Naravno, u Omarskoj se uvijek igra pred punim tribinama, jer je riječ o nagledanijoj ekipi šampionata. Da tako i ostane i u narednoj, jubilarnoj, godini kad „plavi“ slave svoj pedeseti rođendan.
Pun je bio i Gradski stadion, kad je u Prijedor stigao „Partizan“. Prijateljski susret pripao je „Rudaru“, a drugo poluvrijeme bilo je naročito lijepo za gledanje sa nekoliko efektnih pogodaka. Čak i ako ste više“crveno-beli“, morate priznati da je ambijent bio pravi fudbalski. A povod je bio 95. rođendan „Rudara“
A imali smo i prvi gradski derbi u ženskom fudbalu. ŽFK „Sloga“ i ŽFK „Prijedor“odmjerili su snage na Gradskom stadionu. Ipak, golova nije bilo. Na kraju „Sloga“ je došla do titule jesenjeg šampiona Prve lige RS. I to u svojoj debitantskoj sezoni. Uspješno, nema šta.
Debi u Drugoj ligi RS imala je i ekipa FSA. I to odličan debi.
Što se košarke tiče „Prijedor Spartak“ furiozno je otvorio ovu sezonu, upisavši 10 pobjeda u jedanaest kola. I publika se polako vratila u dvoranu da prati košarku, pa je momcima u žutim dresovima to dodatni motiv. Dobru godinu imala je i ekipa „Hantersa“, koja je proslavila 16. godina rada i uspješnog rada na stvaranju mladih košarkaša.
U godini na izmaku obilježeno je i 70 godina Aerokluba „Prijedor“. Petrovdanski padobranski kup prerasto je u Kup istočne Evrope, a prijedorski padobranci osvojili su Istočno-evropski ciljaški kup. Takođe, Prijedor je bio domaćin 17. Blanik kupa.
Prijedorski biciklista Siniša Lukić ponovo je osvojio titulu prvaka BiH u brdskom biciklizmu. Po osmi put. I to nakon ozbiljne povrede. A njegov klupski kolega Filip Tubin bio je kadetski prvak BiH. Još jedna uspješna godina za BK „Kozara“, može se slobodno reći. Održane su i trke „Beograd-Banja Luka“ te Kozara Grand Prix.
Veliki jubilej obilježio je i Teniski klub „Dr Mladen Stojanović“, koji je proslavio svoj devedeseti rođendan.
Bilo je tu i mnoštvo uspjeha u borilačkim sportovima. Danilo Vukotić ove godine nastupao je i na svjetskom i evorpskom prvenstvu za kadete i juniore u tekvondou. Bokser Nikola Ivković kao reprezentativac BiH nastupao je na Mediteranskim igrama. A bilo je tu i mnoštvo uspjeha na domaćim i regionalnim takmičenjima prijedorskih karatista, džudista, boskera i tekvondoista.
Sjajni su bili i prijedorski stonoteniseri i stonoteniserke, naročito Marija Gnjatić, koja je bila najbolji sportista grada Prijedora u 2021. godini.
Prijedorske altetičarke Anastasija Udovičić i Sara Dešić i ove godine nastavile su sa nizom odličnih rezultata, tako da nije bilo takmičenja na koje su otišle, a da se u Prijedor nisu vratile sa medaljom. A grad na Sani bio je domaćin 27. Međunarodne ulične trke.
Kuglaši „Rudara“ osvojili su titulu šampiona RS, ušli u Premijer ligu BiH, u kojoj imaju odličnu debitantsku sezonu. Standardno odlične su bile i šahistkinje ŠK „Rudar“. Vrhunskim partijama i rezultatima otvorile su vrata evropske scene i stvorile uslove da i RS bude u mogućnosti da naredne godine organizuje evropsko prvenstvo u brzopoteznom šahu.
U GLOBALU, BILO JE ZANIMLJIVO
A šta se se sve dešavalo na globalnom nivou? Počelo, je kao i obično tenisom. Australian Open. I naravno, sve je obilježila saga o Novaku Đokoviću, njegov dolazak u zemlju kengura, nedobijanja dozovole za igranje, a potom i deportacije. Jer nije želio da se vakciniše,a australske vlasti nisu željele da prave ustupke ni za vrhunske sportiste. A ove godine u penziju je otišao njegove veliki rival Rodžer Federer.
Potom je uslijedila zimska Olimpijada u Pekingu. Prethodilo joj je mnogo priče o bojkotu, ali na kraju, uglavnom su svi koji su i trebali, na igrama i učestvovali.
I onda se dešanja u Ukrajini preliše i na sportska borilišta. Ruski sportisti obuhvaćeni su sankcijama.
Kako ono često kažu, politika i sport ne treba da se miješaju. Ali valjda nije ni to nešto novo (bojkoti Olimpijskih igra 1980. i 1984. godine, pa suspendovanje Jugosavije sa takmičenja početkom devedesetih, nastup jugoslovenskih olimpijaca pod olimpijskom zastavom, a tu je već decenijama i Kineski Tajpej)
Ipak, sportski događaj godine nisu bile zimske Olimpijske igre. Već Svjetsko prvenstvo u fudbalu, kalendarski gledano, možda isto skoro pa zimsko, jer poče u novembru, a završi se uoči samog Nikoljdana. Konačno, Mesi je i „boginju“ dodao na policu trofeja. I to zasluženo, uprkos neočekivanom porazu Argentine na startu od Saudijske Arabije. Na kraju je sve došlo na svoje, u finalu sa Francuskom. Ko je gledao, mogao je da vidi, da galskih pijetlova nigdje nije bilo 80. minuta. Ali kad su došli, došli su momački. Kirjan Mbape, ime koje ćemo dugo spominjati, pokazao je da je klasa za sebe. Na kraju penali odlučiše. I svjedočili smo unikatnoj proslavi argentinskog golmana Martineza.
Da, inače Mundijal je održan u Kataru. Zato je i bio u to (ne)doba godine. Pratile su ga priče o korupciji prilikom dodjele domaćinstva ovoj zalivskoj zemlji, a moglo se čuti i to da temelji pustinjskih stadiona možda stoje na teško ekpsloatisanim plećima radnika sa indijskog potkontinenta. Ko će ga znati.
Od ekipa sa ovih protstora, igrale su Srbija i Hrvatska. I kao prije četiri godine, „orlovi“ ne uđoše u nok-aut fazu. Dok dečki u kockicma ovaj put, za razliku od prije četri godine, ne biše drugi, već treći na svijetu.
Neviđenu ekspanziju, a možda je bolje reći vaskrsnuće doživjela je i Formula 1. Nova pravila, novi bolidi, nove talentovane nade, stari asovi. Sve je bilo spremno za vrhunsku borbu za titulu šampiona. Međutim, Ferari je ponovo bio Ferari i sam sebi najveći neprijatelj, a Maks Verstapen je „ubio puru“ u konkurenciji. Ali bilo je lijepo. A na kraju i tužno. Jer je najbžri cirkus na svijetu u penziju ispratio legendarnog Sebastijana Fetela, četevorostrukog svjetskog šampiona.
Što se košarke tiče, imali smo Evropsko prvenstvo. Igralo se posvuda. Berlin, Keln, Prag, Milano i Tbilisi. Srbija je počela dobro, bila prva u grupi. I bila izbačena u osmini finala od strane Italije. U istoj fazi takmičenja Finci su izbacili Hrvate. BiH nije prošla grupnu fazu, a lider te grupe, Slovenija, došao je do četvrtfinala. Na kraju, titulu su uzeli Španci.
U svakom slučaju takmičenja je bilo, tribine su u svijetu (i Omarskoj) bile pune. To je bio znak da smo se vratili u nešto nalik normalnom, nakon pandemije.
Zoran Jelić