Tragične sudbine djece logoraša iz Drugog svjetskog rata nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Priče onih koji su preživjeli ustašku torturu u Jastrebarskom, Staroj Gradišci ili Jasenovcu često djeluju nevjerovatno. Sjećanja živih svjedoka zločina nad djecom sa Kozare i drugih područja i danas su svježa.
Osamdesetčetverogodišnji Jovo Šarović sa svega četiri godine odveden je u jedan od dječijih logora u Hrvatskoj gdje je proveo četiri godine i na sreću ostao živ. Godinama je tragao da bi saznao gdje je bio i tek prije tri godine ustanovio da je četiri godine proveo u logorima Jastrebarsko i Stara Gradiška i to pod imenom Ivan Tarović.
Kako nam je ispričao, odveden je iz doma za siročadi u Foči. Mnogih detalja iz logoraškog života, a posebno na njegovom početku, se ne sjeća jer je bio previše mali. Sa već sedam godina sjeća se torture koju su provodile ustaše nad nedužnom djecom, gladi i bolesti.
Za razliku od Šarovića Radovan Latonović imao je više sreće. Odmah nakon odvođenja u logor Jasenovac 1942. godine, bio je raspoređen u jednu hrvatsku porodicu kod koje je ostao do kraja rata. Ipak, prizori koje je gledao kao dvanaestogodišnji dječak tokom boravka u Jasenovcu bili su stravični.
P.Š.