Ako biste se zapitali koji je to borilački sport najpopularniji među mlađim naraštajima u gradu na Sani, teško bi vam na pamet prvo pao tekvodno. Nekoliko je klubova koji rade u Prijedoru, a među onim sa najmasovnijim članstvom i najdužom tradicijom je svakako Tekvodno klub “Kozara”.

Klub je ovo koji je osnovan 1993. godine. Od tada, pa do danas, kroz ovaj klub je prošlo preko 5.000 djece, takmičara, sportista. Prve korake je tu napravio i Igor Đukanović, kao klinac, a potom i uspješan takmičar, pa onda trener, a danas i predsjednik “Kozare”,  te Izvršnog odbora Tekvondo saveza BiH.

“Klub je uvijek aktivan, a koliko se radi možda je bolje reći da smo proaktivni. Čak i u ovom vremenu pandemije i svega što je prati i imamo preko 50 aktivnih članova. Djeca su uvijek tu, jer vole sport i vole ovaj klub”, kaže Đukanović.

Pretprošla godina bila je teška, jer se nije moglo na takmičenja, a i u dobrom dijelu sportisti su bili uskraćeni i za treninge. No, prošla je bila mnogo bolja, jer su vrata sportskih borilišta bila širom otvorena. A “Kozara”, kao klub sa mnoštvom osvojenih trofeja tokom decenija brzo se vratila na kolosijek uspjeha.

“Napravili smo dobar posao, bili smo na devet takmičenja. Državno prvenstvo, prvenstvo RS, turniri i kupovi u brojnim gradovima, a sezonu smo zaključili u Beogradu. Tako da se i nakon svih poteškoća, među kojim su i one finansijske, mi i dalje borimo da zadržimo svoj nivo”, priča Đukanović.

A vraćanje u ritam krenulo je sa domaćeg terena, tačnije sa “Kozara Kupa”, koji ovaj klub tradicionalno organizuje. Takmičenje je svojim prisustvom uveličao i ambasador Južne Koreje u BiH, zemlje iz koje ova borilačka vještina i potiče, Kim Dong Čan.

Što se tiče problema s kojima se tekvodno na ovim prostorima suočava jedan je zajednički sa većinom drugih sportova. A to je činjenica da sportisti koji su bili uspješni u omladinskim kategorijama teško nastavljaju seniorsku karijeru.

“Jednostavno, dešava se da mi stvaramo mladog i perspektivnog sportistu, sa dobrim juniorskim rezultatim. I onda kad treba da pređe u seniore dešava se da ili odu na fakultet, ili moraju da počnu da rade. Jednostavno, nemamo mogućnost da finansijski podržimo tu djecu, pa se moraju opredijeliti ili za školovanje ili za posao. I tako svi ostajemo bez tih očekivanih seniorskih medalja i takmičari i klub”, pojašnjava Đukanović.

Uz više sistemske podrške rezultati ne bi izostali, što pokazuju primjeri poput Nedžada Husića, koji je osvojio peto mjesto na Olimpijadi u Tokiju prošle godine kao reprezentativac BiH.

Razlog za optimizam daje i velik broj djece koja dolaze i prve sportske korake prave u tekvondou. “Nije to samo kod nas, već je i u Evropi tekvondo najmasovniji sport nakon fudbala. Ovo je sport koji je izuzetno dobar za razvoj djece, zabavan je, a opet su djeca zaštićena opremom u borbama, a mogućnost za povrede je svedena na minimum”, naveo je Đukanović. I naravno, ovo je sport iznad svega, a potom borilačka vještina. I uči nas da se nikad ne odustaje i da uz trud i zalaganje ni uspjeh neće izostati.

Z. Jelić

PrethodniVOZAČI OPREZ – POLEDICA
SlijedećiZARAŽENO JOŠ 257 LICA, PREMINULO OSAM