Na koji način djeca ili mlade osobe reaguju na korona virus razlikuju se u zavisnosti od uzrasta, od toga kako razumiju informacije i načina komuniciranja, ali najviše od svega kako se nose sa stresom. O tome kakve izazove pandemija stavlјa pred tinejdžere, razgovarali smo sa Vanjom Vukojević, psihologom i sistemskim porodičnim psihoterapeutom

– Pubertet je možda najstresniji period u životu. Najviše promjena, što fizičkih, što psihičkih se dešava u pubertetu. Danas pubertet kreće sve ranije, kod djevojčica već oko desete godine, dok kod dječaka oko jedanaeste ili dvanaeste godine. Mislim da nema potrebe da ovdje o tome pričamo, već da se više okrenemo razumijevanju svijeta tinejdžera, da vidimo šta se dodatno izmijenilo i sa čim se još moraju nositi. Pred njima je dodatno stresan period, jer se suočavaju s tim da su van škole, tj. da prate nastavu na dalјinu, odvojeni su od svojih vršnjaka, nema izlazaka dalјe, sve su svjesniji da neće biti mature ni za male ni za velike maturante.

Govoreći o pubertetu i tinejdžerima, ne možemo, a da ne spomenemo roditelјe.

– Period puberteta je svakako stresan i za roditelјe i bez ove  vanredne situacije. Djeca počinju da se udalјavaju, više nisu otvorena u razgovorima kao ranije, povjeravaju se prijatelјima ili starijoj braći i sestrama, a ne roditelјima, pa dolazi do problema u komunikaciji. Kada svemu ovome dodamo pandemiju, koja nije samo medicinski fenomen, nego na više nivoa utiče na porodicu, i nastavu na dalјinu, možemo samo zamisliti sa čim se roditelјi susreću.

Rekli ste da je ovaj period veoma stresan, možda bi naše građane interesovalo kako razlikovati normalnu krizu od stanja koje je kod tinejdžera izazvala izolacija?

– Bez obzira na uzrast, djeci i mladima ovo može biti veoma stresno vrijeme. Neki mogu da reaguju odmah, a neki mogu kasnije da pokazuju znakove stresa. Na koji način će tinejdžer reagovati, zavisi od mnogih faktora, između ostalih kako razumiju informacije koje do njih stižu, kako komuniciraju, kakva su njihova prijašnja iskustva i kako se obično nose sa stresom. Normalno je ako vaše dijete osjeća tugu. Možda se osjeća izolovano od svojih prijatelјa, nedostaju mu uobičajene, svakodnevne rutine ili možda brine da li će se ovo stanje ikada vratiti u normalu. Iako je, zaista, teško biti izolovan od svojih prijatelјa, ohrabrite vaše dijete da se uz pomoć društvenih medija ili video-poziva povežu s njima. Dakle tuga i razočarenje trenutno imaju smisla. Dalјe, neki tinejdžeri mogu da reaguju buntom. Možda su oni i prije izolacije pokazivali neki od oblika bunta i neraspoloženja, pa se onda to može smatrati da ide u korak sa razvojnim periodom u kojem se nalaze. Takođe, tinejdžeri mogu imati zabrinjavajuće misli o svom zdravlјu ili zdravlјu porodice i prijatelјa, mogu da osjećaju strah ili imaju probleme sa spavanjem ili čak i fizičke simptome poput bolova u stomaku. Ponašanje tinejdžera može da bude zbunjujuće, povređujuće i često zabrinjavajuće, ali u većini slučajeva to ne znači da se događa išta ozbilјnije od prirodnog procesa odrastanja. Dakle, kako sam rekla, mnogo je načina na koje tinejdžeri mogu da reaguju, a izolacija može samo da pojača simptome normalne, razvojne krize. Tu onda roditelјi priskaču u pomoć.

Kako roditelјi mogu da pomognu?

– U ovo vrijeme roditelјi imaju još veću odgovornost i ulogu. Moraju da angažuju sve svoje sposobnosti i snage. Kako pomoći tinejdžeru? Za početak razgovarati sa njim da vidimo kakve u stvari ima informacije o novonastaloj situaciji. Kakvo je njegovo viđenje te situacije? Kakve emocije izaziva kod njega? Ako dijete izražava zabrinutost, saslušajte ga i pokažite mu da ste tu za njega. Podsjetite dijete na ranija iskustva sa neizvjesnim situacijama i na to kako se sa tim nosilo. Osnažite ga. S druge strane, roditelјi treba da znaju da neki tinejdžeri apsolutno ovu situaciju ne doživlјavaju stresnom, čak im je i apsurdna, ne shvataju zašto moraju biti zatvoreni i da oni mogu biti potencijalni prenosioci bolesti. Ovdje je veoma bitno da razgovaraju s njima o korona virusu, vide kakvim informacijama raspolažu i objasne im mjere zaštite i zašto su važne. 

Tokom izolacije, tinejdžeri nemaju priliku da se druže sa svojim drugarima. Zašto socijalna distanca i boravak u kući tako teško padaju tinejdžerima?

– Tokom ovog perioda, oni sve više pokušavaju da se prilagode u društvu, traže društvene grupe sa sličnim interesovanjima i hobijima. Grade svoju pripadnost grupi, i to je nešto što karakteriše ovaj period. Kada im mi kažemo da će biti u izolaciji, to im je poput samice! Nјima je razdvajanje od vršnjaka mnogo stresnije nego nama. Nama nedostaju prijatelјi, ali ne osjećamo paniku. Ako tinejdžeri osjećaju malo panike zbog toga što su izolovani od prijatelјa, to je zaista ok. Takođe, razvojni proces u ovom periodu jeste individualizacija. Oni pokušavaju da povećaju svoju autonomiju i osjećaj slobode, a samim tim ako su zatvoreni u kući, osjećaju kao da im je to oduzeto. Ovdje opet moram spomenuti ulogu roditelјa, jer je ona veoma bitna tokom perioda izolacija, pogotovo u tinejdžerskom uzrastu kada im treba velika podrška i razumijevanje. U ovakvoj situaciji roditelјi treba da pokažu razumijevanje i validiraju njihova osjećanja zbog odvojenosti od prijatelјa. Bilo bi dobro da razgovaraju sa djecom i da budu iskreni o tome šta mogu uraditi da tu situaciju učine podnošlјivom. Ovdje mogu da dozvole djeci da malo više vremena provode na društvenim mrežama, da bi na taj način nadoknadili vrijeme sa svojim drugarima. Naravno, boravak na društvenim mrežama zahtijeva i kontrolu, pa ovim putem, apelujem na roditelјe da i na to obrate pažnju.

Spomenuli ste nastavu na dalјinu. Kako mislite da se tinejdžeri nose s tim?

– Ovdje ću morati iskoristiti svoje znanje iz škole, jer ja radim kao školski psiholog, pa sam i ja sada „školski psiholog na dalјinu“. Moram priznati da su djeca ozbilјno shvatila nastavu na dalјinu, ali i da su veliki zahtjevi pred njih postavlјeni. Ovom prilikom bih pohvalila nastavnike koji su se već izložili i one koji tek dolaze na red za snimanje. Zaista obavlјaju odličan posao. No, da se vratimo na tinejdžere. Kada gledam iz uloge školskog psihologa, odgovorniji prema radu su mlađi uzrasti i kod njih se vidi velika pomoć roditelјa. Kako su učenici stariji, sve su veća izbjegavanja obaveza, što je negdje i logično. Međutim, veoma odgovorno i predano radi velika većina starije djece. Moramo uzeti u obzir da je to za sve nas nova situacija i da je teško tako brzo prebaciti se na ovaj vid rada, a naša djeca to jesu uradila. Povratna informacija od nastavnika je takva da oni učenici koji su radili kad su imali nastavu, rade i dalјe i šalјu zadaće, neki od onih učenika koji su izbjegavali zadaće dok je bila redovna škola, su počeli da pišu, a neki su nastavili onako kako su navikli.

Nastava na dalјinu i roditelјe stavlјa u novu ulogu. Šta mislite, da li su se oni dobro snašli?

– Mislim da su i roditelјi odradili odličan posao! I da ga i dalјe rade! Međutim, ono što želim da poručim roditelјima jeste da se oni drže svoje uloge roditelјa, da ne preuzimaju ulogu učitelјa ili nastavnika, nego da ovaj prinudni odmor iskoriste kao priliku da se zbliže sa svojim djetetom. Šta mogu da urade? Kako da se približe djeci? Dajte svojim tinejdžerima nove odgovornosti! Kako se dosadašnja rutina promijenila, roditelјima će vjerovatno trebati pomoć oko mlađe djece ili oko spremanja obroka. Dajući ovakvu obavezu starijem djetetu, pokazaćete mu da mu vjerujete i da ga smatrate odraslim. Ili predložite svom tinejdžeru da uradi porodični projekat, reorganizovanje porodičnih fotografija. To je sjajna tema za pozive baki i djedu koji bi mogli da opišu vremena iz prošlosti i kako se porodica u to vrijeme nosila sa stresom. I još jedna ideja, ohrabrite svoje dijete da spremi svoju sobu te stvari koje mu više nisu potrebne daruje Crvenom krstu ili nekoj sličnoj organizaciji.

Stiže nam vrijeme matura, nažalost, ove godine, naši maturanti neće imati proslave…

– Da…Veoma težak period za ove mlade lјude. To je nešto čemu se oni raduju, maltene od početka školovanja. Bilo da se radi o maloj maturi ili završetku srednje škole. Najbitnije od svega je da tinejdžeri dozvole sebi da tuguju zbog toga. U dometu života adolescenata, ovo su veliki gubici. To je za njih veće nego za nas, jer ga mjerimo sa svojim životnim vijekom i iskustvom. Bilo bi dobro da roditelјi podrže i normalizuju ovu situaciju i da shvate da su djeca veoma tužna i frustrirana zbog ovog gubitka. Kad su roditelјi u nedoumici, empatija i podrška su put kojim treba ići. Takođe, ovo je period kada se tinejdžeri ili mladi adolescenti trebaju odlučiti koju srednju školu ili fakultet da upišu. Inače u školama se, pretežno u drugom polugodištu, radi profesionalna orijentacija za učenike završnih razreda. Ova generacija je uskraćena i za to. Pred njima i roditelјima je sada veliki izazov, kako izabrati pravu školu ili fakultet. Sama po sebi, ta situacija je stresna, a sada dodatno otežana situacijom zbog korona virusa. Ono što mogu savjetovati budućim srednjoškolcima i studentima je da odvoje jedan dio vremena za istraživanje srednjih škola i fakulteta. Danas je sve dostupno onlajn, pa tako i ove informacije. Takođe, ovdje želim da istaknem da ukoliko maturanti, bilo mali ili veliki, budu imali neke nedoumice oko upisa, ako osjećaju potrebu da sa nekim razgovaraju, mogu da se obrate našem savjetovalištu “Psiholuminis”.

Imate li neku poruku za kraj?

– Naravno, zdrave navike! Šta pod tim podrazumijevamo? Tinejdžeri, kao i ostali lјudi, tokom ovog stresnog perioda bolјe će se osjećati ako budu imali zdrav san, ako se zdravo hrane i redovno vježbaju. Kada kažem zdrav san, šta pod tim mislim? To znači da se pridržavaju doslјednog rasporeda spavanja, sa ustalјenim vremenom za odlazak u krevet i buđenje. Gubitak rutine može, takođe, biti uzrok stresa. U svakom slučaju, treba istaći da se fizička aktivnost djece i omladine danas smatra ne samo dobrom, nego i poželјnom, i to iz slјedećih razloga: navike koje se stiču u djetinjstvu i pubertetu, ostaju trajne. Navika kretanja ostaje sačuvana za čitav život. Doba rasta i razvoja, a posebno pubertet, izvanredno je pogodno za organizam da prihvati podražaje kojima fizička aktivnost utiče na psihofizički razvoj. U ovoj specifičnoj situaciji u kojoj smo ograničeni kretanjem, trebamo težiti tome da  svaki slobodan trenutak iskoristitimo za boravak u prirodi.

Psihološko savjetovalište “Psiholuminis”

PrethodniU DANE PRAZNIKA POJEDINIM RADNJAMA DOZVOLJEN RAD DO 11 ČASOVA
SlijedećiZA POLJOPRIVREDNIKE NEMA ODMORA