Pored poznih godina i svakodnevnih obaveza koje imaju žene sa sela, Bosa Kecman iz Gornjih Orlovaca uvijek nađe vremena za svoj hobi, a to je uzgoj cvijeća. Nјeno dvorište prepuno je svih vrsta cvijeća o kojem tokom prolјeća, lјeta i jeseni svakodnevno brine
– Cvijeće je moja lјubav i utjeha. Otkad sam izgubila sina prije jedanaest godina, još više sam se posvetila tome. Mnogo mi pomaže i suprug Ranko. Posebno u prolјeće, kad sadimo i rasadimo cvijeće. Uživamo u tome, a još više kada cvjeta – kaže Bosa u čijem dvorištu opojan miris šire lјilјani i ruže, a tu su i raznobojne petunije, begonije, dalije, perunike i druge vrste.
Nikada nije brojala koliko vrsta ima, važno joj je da je svaki cvijet na svom mjestu. Najviše im se posvećuje u jutarnjim satima.
– Ujutro, dok suprug i ja pijemo kafu u dvorištu, nemam mira već odmah počnem otkidati suve latice, zalijevam i prihranjujem ono što je u saksijama. Muž mi često kaže. “Ajde sjedni, zajedno ćemo, dok popijemo kafu”, ali ja nemam mira. Ne mogu sjediti i gledati u nekoj saksiji uvele latice, moram ustati i pootkidati ih – priča nam Bosa u čije dvorište često svraćaju prolaznici kako bi se divili njenom cvijetnjaku i priupitali za savjet.
– Mnogima nije jasno kako to kod mene sve buja i cvjeta. Ne znam ni sama. Vjerovatno zato što sve radim s lјubavlјu, a kažu da to bilјka osjeća. Doduše ponekad ga malo prihranim, jer ni čovjek gladan ne može raditi, pa ni cvijeće rasti – veli Bosa koja istomišlјenicima često daje pelcere, sjemena i korijenje cvijeća kako bi zametnuli neku vrstu.
Ova vrijedna domaćica i njen suprug imaju ogromnu baštu u kojoj je zasađeno preko 1.400 struka paprike, 150 paradajza, brojne loze, mahune i sve ono što uspijeva na ovom području.
– Naučili smo raditi i bez rada ne možemo. Često nas pitaju kako u tim godinama toliko sijemo i sadimo. Ne znamo ni mi sami. Nikada nismo sijali malo, a još uvijek imamo snage da sve to obradimo – kaže Bosa dodajući da nju i njenog supruga rad održava u životu.
P. Š.