Pripadaju zanimljivim, srdačnim i radoznalim ljudima. Da nije ovog trećeg vjerovatno se u životu ne bi bavili s milion hobija, od kojih je najkorisniji, ali i najzabavniji onaj u kojme zajedno prave sapune od prirodnih sastojaka. Bračni par Zdravko i Bojana Grbić posljenje dvije godine ih pravi u svojoj kuhinji. Toliko su dobri da za to vrijeme osim ovih svojih, ručno rađeni nisu kupili ni jedan sa strane, a njihove sapune koriste i rodbina, prijatelji i brojni Prijedorčani koji se uvijek vraćaju po nove zalihe.
Bojana je po struci prehrambeni tehnolog, a Zdravko inženjer mašinstva, zapsolen u Republičkoj inspekciji RS-a, na radnom mjestu inspektora zaštite od požara. Bojani je zbog struke pravljenje sapuna bliže, ali se zato Zdravko dodatno obrazovao, jer je u Beogradu na Prirodno-matematičkom fakultetu završio i školu za pravljenje sapuna. Oboje kažu da im je ideja da prave sapun na pamet pala prije desetak godina.
-Dugo se „krčkala“, jer jednom nije bilo uslova, drugi put sirovina, no na kraju je krenulo. Podržao ih je i kum Igor i počelo je „ da se kotrlja“. A ni početna ulaganja nisu bila velika, jer su količine koje su pravili bile u razumnim količinama. Najteže ide s nabavkom nekih osnovnih sastojaka, jer i danas nakon toliko vremena po neke od njih odlaze u Beograd. „To je kokosovo ulje, koji je osnovni sastojak svih naših sapuna. Kod nas ga često nema, ili je znatno skuplje.Različite recepture daju različite vrste sapuna, to da li je za masnu, suhu ili normalnu kožu, tvrđi, mekši, da li je za kosu…Svima je nekako bitan miris, no on je u našem slučaju tek sporedna komponenta, jer više pazimo na sastav sapuna. Trudimo se da bude kvalitetan, da sve bude pravilno odmjereno. Da sirovina bude kvalitetna, jer i mi ih koristimo“, priča Zdravko i pojašnjava da se miris, koji sapunu daje konačnu notu, dodaje tek na kraju procesa.
Bojana smatra „ da u tom procesu nije, kako neki misle, bitna ženska ruka, jer je riječ o zanatu koji se može naučiti.“
-To je zaista zanat, jer su i naše bake pravile sapune, pa možemo i mi- kaže Bojana koja se sa Zdravkom, jedina na širem području Prijedora bavi pravljenjem sapuna koji se mogu naći i u Zaštitnoj radionici u Prijedoru.
Grbići, inače roditelji tri dječaka, prave još i suvenire, ukrasne predmete, dekorišu…S tom ponudom nedavno su se pojavili i glavnom gradskom trgu, na Sajmu mladih poduzetnika na kojem su, po mnogim i očekivano osvojili prvu nagradu.
Novčani iznos nagrade, velikodušno su poklonili Udruženju roditelja djece s posebnim potrebama „Neven“ iz Prijedora. „Koliko znam oni su novac uložili u opremanje svog novog prostora. Smatram da je iskorišten u prave svrhe i oboje nas to raduje. “kaže Zdravko koji u izradi suvenira ekperimentiše s raznoraznim materijalima, a u posljednje vrijeme i s plastikom od koje je nastala i replika čuvenog Džamonjinog spomenika na Kozari.
KV
foto: Giga