Bojan Aleksić: U POLjOPRIVREDI JE SPAS
Uprkos virusu korona, za polјoprivrednike nema odmora. Nema ni vremena za razmišlјanje o novonastaloj situaciji, jer kad krenu radovi na polјu, posla je preko glave. Mladi polјoprivrednik iz Rakelića, Bojan Aleksić, zasijao je na oko pet hektara pšenicu, zob, trožito i kukuruz, nešto više u odnosu na prošlu godinu, zbog novonastale situacije. Bojan je već obavio završne radove što se tiče sjetve kukuruza, a kako kaže, zadovolјan je, jer ga je i vrijeme poslužilo.
– Svako ko živi na selu, ne treba da se boji, jer u polјoprivredi je spas. Kako kažu, što posiješ, to požanješ. Ali, raditi se mora – kaže Bojan, koji iduće godine planira da proširi sjetvene površine i registruje svoje gazdinstvo, kako bi ostvario pravo na podsticaj, koji bi mu za ove namjene dobro došao.
Ovih dana, kaže, problem mu prave divlјe svinje, koje su “preorale” jedan dio njive zasijane ozimom pšenicom, u potrazi za hranom. Kaže i to je bolјka polјoprivrednika, jer nikad ne znaju šta ih čeka i kakva će godina biti.
Vera Došen: PRIHVATITI SE MOTIKE I NEMA GLADI
Iako je cijeli radni vijek provela u knjigovodstvu, gdje je zaradila penziju, obrađivanje bašte nije joj nepoznanica. Poslјednjih nekoliko godina, na porodičnom imanju u Brezičanima Vera Došen (69) obrađuje baštu koju je ove godine, zbog pandemije virusa i najava da će kroz vlastitu proizvodnju obezbijediti i najviše hrane, značajno proširila. U Verinoj bašti već su posađeni luk, mrkva, krompir, celer, peršun, cikla, krastavci… a dio je ostavlјen za paradajz, papriku, tikvice, lubenicu, dinju, grah, mahune, kukuruz… Uglavnom nema čega nema.
– Volim rad u bašti, odmara me. I motika mi nije strana. To je odlična fizička aktivnost, a što je najvažnije, proizvedem svo povrće za svoje domaćinstvo. Dio poklonim i prijatelјima. Nešto što preradim, recimo u salatu, i prodam. Tako da se namiri ulaganje u baštu koje nije malo, a svaka marka, pošto sam penzioner, dobro dođe – kaže Vera, a mi otkrivamo da su njeni sjajni recepti, pogotovo onaj za salatu od cikle koji lјubomorno čuva, fantastični.
– Tu je i ajvar, pa kisele paprike, krastavci, kečap od paradajza… -Uglavnom sve preradim i napunim zamrzivač i zima je odmah lјepša. I ne samo to, livade su nam pune lјekovitih trava koje prikupim za čaj, na mom stolu je obavezna i kopriva koje ima u izobilјu, maslačak, ne dam ni jedna voćka da propadne, veći dio ide u džemove i pekmeze, kompote, a manji u rakiju. Treba raditi, prihvatiti se motike i zemlјu obrađivati kao nekad. Dakle moja poruka sažeta je u nekoliko riječi: motika, rekreacija, čist vazduh, proizvodnja hrane… i gladi nema – poručuje ova Prijedorčanka, koja je penziju zaradila u starim lјubijskim rudnicima.
Bojan Radišić: DOMAĆE JE, IPAK, DOMAĆE
Da je proizvodnja krompira isplativ posao, tvrdi Bojan Radišić iz Malog Palančišta, koji se uzgojem ovog povrća bavi već nekoliko godina. Nakon studija, gdje je stekao zvanje diplomiranog inženjera argoekonomije, vratio se u svoje Palančište i odlučio da pokrene vlastitu proizvodnju. Krenuo je sa paradajzom, pa se kasnije odlučio za krompir. Prošle godine zasijao je više od pola hektara krompira i imao prinos od oko 12 tona. Svoje imanje registrovao je kao nekomercijalno gazdinstvo, tako da je ostvario pravo za podsticaje, kako putem Zadruge “Vrt”, tako i Gradske uprave Prijedor. Stekao je mušterije. Sve i kilogram je prodao. Ovih dana zasijao je hektar i po krompira, a iduće godine planira da proširi proizvodnju na dva hektara. Iako zaposlen u jednoj polјoprivednoj apoteci u Prijedoru, kaže da ima vremena da se posveti ovim radovima. Pomažu mu rodbina i prijatelјi, pa taj posao onda ide mnogo brže.
– Ako živiš na selu i imaš svoju zemlјu, treba iskoristiti sve što ti država daje. Imamo plodnu zemlјu iz koje možemo izvući dobru zaradu. Iskoristio sam prednost ovog podneblјa, jer je nadmorska visina idealna za proizvodnju krompira. Iskreno, ja sam zadovolјan, proizvodnju sam proširio zbog ove situacije, ali i zbog mušterija koje su mi sada postale redovne – kaže Bojan i dodaje da je važno samo da se dobro organizuje i da se zasukaju rukavi.
Ranko Radaković: KORONA NIJE UTICALA NA UZGOJ BIKOVA
Dugi niz godina, Ranko Radaković iz sela Božići uzgaja bikove i to mu donosi osnovni izvor za egzistenciju. Nastala kriza zasad ne utiče mnogo na posao kojim se bavi.
– Nemam ja toga mnogo, pa uspijem prodati domaćim mesarima ono što uhranim. Potrebno žito, za ishranu stoke, sam već posijao tako da ne brinem za dalјu proizvodnju – kaže Radaković dodajući da upravo ovih dana ima ugovorenu prodaju jednog bika.
Milena Gavranović: PRODAJA BALKONSKOG CVIJEĆA BEZ POTEŠKOĆA
Intenzivni proizvođač cvijeća Milena Gavranović iz Srednje Lamovite, zadovolјna je ovogodišnjom potražnjom balkonskog i vrtnog cvijeća.
– Nisam očekivala da će prodaja ići, imajući u vidu ovu krizu. Međutim raniji, a i neki novi kupci, zainteresovani su za nabavku, tako da mi prodaja ide bez poteškoća. Nedostaju one privredne manifestacije na kojima smo mogli prodavati svoje proizvode, ali dovolјno smo postali poznati lјudima, pa dolaze na kućnu adresu i kupuju – kaže Gavranovićeva.
Drena Stojaković: U PLASTENIKU VIŠE POVRĆA NEGO RANIJE
Drena Stojaković iz Gornjih Orlovaca, ove godine, u svojim plastenicima i na otvorenom zasijala je nešto više povrća nego ranijih godina. Prodaja ide dobro.
– Ne osjećamo pad potražnje za domaćim povrćem. Salata, špinat, mladi luk išli su, ovih dana, dobro. Ljudi kupuju. Očekujemo da će tako biti i sa ostalim povrćem kada dospije – kaže Stojakovićeva koja se sa majkom i ostalim članovima porodice, već dugi niz godina, bavi ovom proizvodnjom.
Vojin Popović: ZASAD SAMO ZA VLASTITE POTREBE
Ima i onih koji se polјoprivredom bave rekreativno, ne iz puke potrebe. Takav je Vojin Popović, dvadesetpetogodišnjak iz Jelićke. Živi na selu, zemlјa je tu, treba malo volјe i truda. Bar da se pokuša. Da ne leži i ne dangubi, jer vratio se iz Slovenije u kojoj nije sve išlo po planu, pa sad traži posao na domaćem terenu. A dotad, motika u ruke. Bašta i povrće, kaže, njegov su posao, a ukućanima ostavlјa druge grane polјoprivrede.
– Nije prvi put da ovo radim. Što da kupujem lubenicu iz Grčke ili bog zna odakle, a mogu sam da je uzgojim, a imam gdje. I sigurno će biti kvalitetniji proizvod od onog kupovnog – kaže Vojin.
Sve je spremno za krastavce, paradajz i paprike. Folije postavlјene, sistem za navodnjavanje kap po kap, mreža za krastavce. Jedini problem je voda, koju mora da dovozi u cisterni kako bi imao čim da navodnjava. Ne prodaje ništa, dovolјno je za vlastite potrebe i da odnese koju lubenicu prijatelјima i komšijama. A za dalјe, ko zna, možda se hobi pretvori u neku ozbilјniju proizvodnju.
Idući terenom, naišli smo na brojne ratare, jer je prolјetna sjetva bila u punom jeku. Zastali smo na jednoj njivi, gdje smo zatekli dva vrijedna ratara. Kažu, nemaju mnogo vremena za razgovor, gledaju da što prije privedu kraju poslove oko sjetve, nije im to jedina obaveza za taj dan.
– Slobodno slikaj – poručuju – neka vide svi da nema hlјeba bez motike i znoja.
Prije nego što okrenuše dalјe, upitasmo znači li im šta pandemija. Odgovor – njima je raditi, bio virus ili ne. Pa eto, sjetimo se nekad i onih koji proizvode hranu. Jer i od njih život zavisi.
M. Z, M. Š, Z. J i P. Š.