Sve se više govori da se vrijeme ubrzalo i da samim tim ubrzano mijenja sve životne tokove i procese. Vrijeme je mnogo toga promijenilo u ponašanju ljudi, kako god i koliko da su obrazovani, gdje god da se nalaze i čime god da se bave. Promijenilo se dosta toga i u prosvjeti, u našem obrazovnom sistemu. Od nekada veoma cijenjenih članova zajednice, prosvjetne radnike sve više razapinjemo između borbe za elementarnu egzistenciju i vlastitu bezbjednost u našim “hramovima znanja”. O tome i drugim pitanjima i problemima koji pritišću prosvjetare za “Kozarski vjesnik” govori Dragan Gnjatić, predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske.
Posao prosvjetnih radnika nekada je bio veoma cijenjen. Vrijeme se promijenilo pa danas imamo čak i fizičke napade na one od kojih očekujemo da našu djecu nauče svemu što mi ne možemo i ne znamo. Dokle ćemo stići takvim ponašanjem?
– U pravu ste, nekada je posao prosvjetnih radnika bio veoma cijenjen, takav bi trebao i morao biti i u ovom vremenu. Nažalost, došli smo u neka čudna vremena kada se pojedinci drznu da uđu u školu, zbornicu i fizički napadnu profesorice, samo zato što misle da je to normalno i dozvoljeno. Prije nekoliko dana se takav incident desio u Bijeljini, prije nekog vremena učenik u školi pogodio je nastavnicu kamenom. U okruženju su se desili nemili događaji sa smrtno stradalim radnicima i učenicima škole, a u medijima smo, gotovo svakodnevno, svjedoci događaja gdje su učenici ili njihovi roditelji maltretirali prosvjetne radnike verbalno ili fizički. Sindikat ONK Republike Srpske najoštrije osuđuje ovakve loše pojave i pruža apsolutnu podršku svim prosvjetnim radnicima i ostalim zaposlenim u oblasti obrazovanja, nauke i kulture, ne samo moralnu, već i pravnu, kako bismo iskorijenili bilo koju vrstu nasilja u cijelom društvu. Da bismo ovo ostvarili, moraju nam se pridružiti svi čestiti i dobronamjerni ljudi, građani, rođaci, prijatelji, učenici i njihovi roditelji u našoj plemenitoj misiji vaspitanja, a zatim i obrazovanja mladih ljudi. Prosvjetni radnici kroz naš posao žele da dobiju, prije svega, dobre ljude i stručnjake na kraju obrazovnog ciklusa. Mislim da ova loša, devijantna ponašanja ne smiju biti tolerisana i da se kaznena politika prema prekršiocima propisa mora višestruko pooštriti, a negativni primjeri moraju biti stavljeni na stub srama u društvu. Da li je rješenje da prosvjetni radnici dobiju status službenog lica, vidjećemo u narednom periodu. Ovakav loš odnos pojedinca, a nažalost i cjelokupnog društva, može izazvati strah od prosvjetnih radnika, što moramo spriječiti. Mi proizvodimo ljude i stručnjake, te se bojim da svaki naš propust možemo plaćati u narednim decenijama. Učinimo sve što je u našoj moći da pomognemo prosvjetnim radnicima da se osjećaju bezbjedno i dostojanstveno u svojoj vaspitno-obrazovnoj ustanovi (vrtić, škola, fakultet), ali i na ulici, u svojoj porodici i u društvu uopšte. Samo tako će ovi sjajni ljudi, prosvjetni radnici sa našom djecom raditi u sreći i zadovoljstvu i na takav način im prenijeti životna znanja, vaspitati ih i obrazovati u najboljem smislu tih riječi.
Šta je dobro, a šta bi možda trebalo mijenjati u našem obrazovnom sistemu?
– Ja vam danas odgovaram kao predsjednik Sindikata ONK Republike Srpske i smatram da u našem obrazovnom sistemu ima mnogo toga dobrog, ali su najbolji ljudi vaspitnoobrazovni radnici i ostali zaposleni u obrazovanju, nauci i kulturi. Ovi dobri ljudi su prilično umorni u svom dokazivanju prema samima sebi, a onda i cijelom društvu, jer naši učenici ponekad odu u inostranstvo i nastave školovanje negdje na zapadu ili istoku, sjeveru ili jugu, i pokažu se kao mnogo bolji od svojih vršnjaka. Mladi ljudi koji na našim prostorima završe određeni ciklus školovanja takođe odu sa ovih prostora, na moju i našu žalost, i svoje vještine, znanje i energiju daju nekom drugom društvu, kao vrsni stručnjaci, šta god da rade, od najjednostavnijih do najsloženijih poslova i zadataka. Da bismo vršili neke promjene u obrazovnom sistemu, uvijek je potrebno sagledati postojeće stanje i izvršiti analizu iz različitih uglova gledanja, uključiti različite grupacije (roditelji, učenici i studenti, nastavnici i stručni saradnici, vlast, pedagoški zavod, sindikat) uporediti sa okruženjem i imati dobru viziju šta hoćemo u budućnosti. Smatram da je opterećenje vaspitno-obrazovnog radnika u nekim segmentima preveliko. Niko od nas ne bježi od 40-časovne radne sedmice, ali određeno, preveliko administriranje već postaje degutantno, te je nastavnika i stručnog saradnika potrebno rasteretiti u tom segmentu, a veći fokus staviti na vaspitnu komponentu.
Često se govori o vraćanju dostojanstva prosvjetnim radnicima, može li tu sindikat više uraditi od dosadašnjeg „učinka“?
– Sindikat, tradicionalno, pregovara o platama i zaradama, ali to nije jedini zadatak sindikata. Mi smo u prethodnih nekoliko godina u svim našim pregovorima sa resornim ministarstvima na prvo mjesto stavili dostojanstvo i bezbjednost prosvjetnih radnika, jer to traže naši članovi i vrijeme u kojem živimo, ali i loši događaji koji su se desili u Republici Srpskoj i okruženju. Pored redovnih pregovora i stalne komunikacije koje organizujemo sa resornim ministarstvima, u prethodnih nekoliko godina smo imali značajne, velike konferencije kojima su prisustvovali resorni ministri sa svojim saradnicima gdje smo, između ostalog, raspravljali o dostojanstvu i bezbjednosti prosvjetnih radnika i kako ovo stanje poboljšati. Jednu takvu konferenciju upravo pripremamo i biće održana u narednom periodu. Mi smo ozbiljna i odgovorna organizacija koja identifikuje probleme i nudi moguća rješenja na bazi kvalitetnih argumenata, jer u našim redovima imamo sposobne, mlade, iskusne i pametne stručnjake iz mnogih oblasti obrazovanja, uključujući univerzitetske profesore, vrhunske pravnike, nastavnike, pedagoge psihologe, koji sigurno imaju šta reći i ponuditi u rješavanju problema.
Čime su prosvjetni radnici najviše nezadovoljni?
– U prethodnim odgovorima već sam naveo neke probleme koje nadležne institucije, prije svega Ministarstvo prosvjete i kulture i Pedagoški zavod sporo rješavaju, ali prosvjetni radnici su najviše pogođeni nedostatkom razumijevanja i empatije prema ovoj časnoj i dostojanstvenoj profesiji. Mi sigurno imamo veliko dostojanstvo i ugled, jer završiti fakultet i biti učitelj, nastavnik, profesor, predagog, psiholog, nije lako i samim tim smo sebi stvorili poziciju u društvu koja bi trebala biti mnogo više poštovana i mnogo bolje plaćena. Kad pogledamo zakone o platama, lako uočimo da su plate visokoobrazovanih ljudi u drugim oblastima koje se finansiraju iz budžeta Republike Srpske ili lokalne zajednice mnogo veće nego plate u obrazovanju, nauci i kulturi, pogotovo na pozicijama visoke stručne spreme. Nezadovoljstvo prosvjetnih radnika je opravdano u smislu obavljanja nekih administrativnih poslova, rada u nekim komisijama koje niko ne primjećuje i uopšte opterećenjem u okviru neposrednog vaspitno-obrazovnog rada gdje tražimo da se korektnije tretira odjeljensko starješinstvo i neke druge obaveze koje praktično i ne postoje u pravilnicima.
Čime su radnici u ustanovama kulture najviše nezadovoljni?
– Prema Zakonu o klasifikaciji djelatnosti, sve ustanove kulture (pozorište, biblioteta, muzeji, centri za kulturu, kulturno-sportski centri) pripadaju oblasti kulture i sindikalno su organizovani preko svojih sindikalnih organizacija u okviru našeg sindikata. U strukturi Sindikata ONK Republike Srpske postoji Savjet za ustanove kulture gdje predsjednici sindikalnih organizacija iz ove oblasti iznose probleme i nude moguća rješenja. Nezadovoljstvo uglavnom potiče zbog malih plata i primanja. Neke ustanove imaju nakande za topli obrok i regres, jer ih finansira lokalna zajednica, a one ustanove koje finansira budžet Republike Srpske nemaju te nakande. Sve te plate i primanja su jako mala, ni u ovoj oblasti platni koeficijenti nisu izjednačeni (plate) do kraja. U nekim manjim sredinama imamo određene probleme u odnosu poslodavac – radnik, jer poneki direktor sebi dozvoljava slobodu da se loše odnosi prema radnicima, ali mi djelujemo sindikalno putem pravne službe Saveza sindikata i kroz razgovor riješimo takve probleme. U slučaju potrebe, spremni smo i na žešći sindikalni odgovor. Mislim da bi svi budžeti za kulturu trebali izdvajati mnogo više sredstava i da bismo u Republici Srpskoj trebali imati kulturna dešavanja u svim sredinama.
Na kom nivou je danas naše visoko obrazovanje, sa stanovišta materijalnih uslova i primanja zaposlenih na univerzitetima, ali i imajući u vidu i moralni aspekt kojeg u žižu javnosti stavljaju sumnjive diplome nekih privatnih fakulteta?
– Naše visoko obrazovanje ima dva javna i nekoliko privatnih Univerziteta i mi smo sindikalno organizovani na našim javnim univerzitetima i fakultetima. U okviru naših koordinacionih odbora za visoko obrazovanje Univerziteta u Banjoj Luci i Univerziteta u Istočnom Sarajevu djeluju i sindiklane organizacije studentskog standarda i smještaja. Sindikat ONK Republike Srpske smatra da nadležne institucije treba da kontrolišu rad svih ustanova i da taj rad dovedu u zakonske i moralne okvire. Mi imamo izuzetno dobru i korektnu saradnju sa Ministarstvom za naučnotehnološki razvoj i naša riječ se čuje prilikom izrade zakona i podzakonskih propisa, odnosno naši prijedlozi su uvijek argumentovani i kvalitetni, jer dolaze iz baze od ljudi koji na svojim plećima nose ovaj posao, te ih resorno ministarstvo uglavnom prihvata. Mnogi fakulteti se snalaze da dođu do novih izvora prihoda i potrebno je da više rade razne projekte, a samim tim bi napredovali na svjetskim listama, kako pojedinci tako fakulteti i univerziteti. Univerziteti su autonomni, ali moraju biti podložni rigoroznoj kontroli nadležnih organa ne samo u licenciranju i akreditaciji već i prilikom redovnog rada. Nastava mora biti održana i njoj moraju prisustvovati upisani studenti. Prilikom polaganja, profesor mora biti dosljedan i primjer studentima kao pošten, dostojanstven i autoritativan čovjek. Studiranje na našim javnim univerzitetima je uglavom besplatno ili sa minimalnom cijenom i potrebno je promovisati ove studijske programe kako bismo dobili najbolje stručnjake u svim oblastima. Sve diplome, bile one sa javnih ili privatnih fakulteta ili srednjih škola, podložne su kontroli i svaki poslodavac bi lako mogao prekontrolisati validnost istih, što uvijek preporučujem.
Prosvjetari traže povećanje plate i ispravljanje određenih dugogodišnjih nepravdi. Koliko je realno da do povećanja dođe i koja je to nepravda o kojoj govorite?
– Sindikat ONK Republike Srpske je na vrijeme i ove godine poslao zahtjeve za pregovore o kreiranju budžeta za narednu godinu i eventualnom rebalansu budžeta za ovu godinu. Tu priču smo počeli krajem avgusta i početkom septembra. U ovoj kalendarskoj godini smo dobili povećanje plata za sve zaposlene u obrazovanju nauci i kulturi sa VSS na osnovu potpisanog Sporazuma o dinamici i usklađivanju platnih koeficijenata zaposlenih sa VSS sa zaposlenima koji imaju VSS u organima uprave Republike Srpske gdje su razlike od 211 do 312 KM na štetu obrazovanja, nauke i kulture, što je nedopustivo. Ovaj sporazum predviđa konačno ispravljanje nepravde prema radnicima u prosvjeti i kulturi. Na ovaj način je oko 14.000 zaposlenih sa VSS dobilo povećanje plate od 100 KM od 1.1.2024. godine što je preko 70% zaposlenih u prosvjeti i kulturi. Nažalost, imamo situacije da neke naše iskusne kolege koji rade potpuno isti posao, kao i zaposleni sa VSS, imaju mnogo manju platu od njih i to su te nelogičnosti o kojima govorimo. Nadam se da ćemo kroz kolektivno pregovaranje ispraviti ove nepravde.Pred nama su zvanični pregovori i u ovom trenutku ne mogu govoriti o detaljima, jer ih još uvijek ne znam i želimo da budemo realni i pošteni jedni prema drugima, jer tome učimo i naše đake. Da li će do nekog povećanja plata doći u narednom periodu još uvijek ne znam, jer budžet za narednu godinu nije završen, ali ćemo se svim silama i vrlo argumentovano boriti da do poboljšanja položaja svih zaposlenih u obrazovanju, nauci i kulturi dođe što prije.
Često od prosvjetara koji su sa dnevnikom u ruci radni vijek započeli prije nekoliko decenija možemo čuti da se sve više gubi ona vaspitna komponenta u našem obrazovnom sistemu. Koliko učitelji, nastavnici i profesori danas mogu vaspitavati našu djecu u eri vrtoglavog napretka tehnologije, društvenih mreža i roditeljskom trkom sa vremenom da bi obezbijedili egzistenciju?
– Prosvjetni radnik (vaspitač, učitelj, nastavnik, profesor) je nezamjenjiva karika u lancu vaspitanja djece i mladih na svim nivoima obrazovanja. Tu kariku ne mogu zamijeniti tehnologije niti bilo kakva nastava na daljinu putem elektornskih sredstava. Dokaz za ove moje riječi su evidentni propusti u vaspitanju i obrazovanju u toku pandemije korona virusa u prethodnom periodu. Prosvjetni radnik poznaje dijete, zna njegove probleme, pomaže mu u rješavanju tih problema , pomaže mu da odraste i postane dobar čovjek, zna probleme u porodici i vrlo često pomaže i roditeljima da probleme prevaziđu za dobrobit djeteta i to nijedna mašina ne može i neće znati. Znamo da roditelji rade i više nego što bi trebali, ali moraju imati vremena za svoju djecu i za saradnju sa njihovim prosvjetnim radnicima, jer kao tim možemo mnogo dobrih stvari učiniti jedni za druge. Prosvjetni radnici su srećni i zadovoljni kada su njihovi učenici srećni i zadovolji i taj odnos moramo njegovati na svakom koraku. Naše društvo mora prepoznati značaj prosvjetnih radnika i pomoći nam da prevaziđemo sve probleme koji se javljaju. Prosvjetni radnici zaslužuju mnogo bolji odnos kompletnog društva u narednom periodu.
DANAS SVAKO OCJENJUJE PROSVJETNOG RADNIKA
– U današnje vrijeme, svako sebi daje za pravo da ocjenjuje i procjenjuje rad prosvjetnog radnika i njega samog (učenici, roditelji, direktori, tajkuni, lokalni moćnici i slični) što je nedopustivo. Niko ne spori da svako ima svoje mišljenje, ali postoje propisi i institucije koje procjenjuju i ocjenjuju rad prosvjetnih radnika i one treba time da se bave (Pedagoški zavod). Potrebno je pojačati savjetodavni rad sa prosvjetnim radnicima, organizovati kvalitetne seminare i stručno usavršavanje, omogućiti cjeloživotno obrazovanje i napredovanje prosvjetnih radnika u skladu sa modernim tehnologijama i vremenom u kojem živimo. Svi moramo mijenjati odnos jednih prema drugima koji mora biti tolerantan i pun razumijevanja jednih za druge, pogotovo u odnosima nastavnik – učenik – roditelj – učenik.
OVLAŠTENI PREGOVARAČ NA SVIM NIVOIMA KOLEKTIVNOG PREGOVARANJA
Sindikat obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske je dobrovoljna i interesna organizacija koja okuplja oko 14.000 članova u predškolskom i osnovnom vaspitanju i obrazovanju, srednjem obrazovanju i vaspitanju, visokom obrazovanju i studentskom standardu, institucijama nauke (razni instituti) i svim ustanovama kulture u Republici Srpskoj, od Trebinja do Novog Grada, kao jedini reprezentativan sindikat u ovim oblastima u Republici Srpskoj, kako je predviđeno Ustavom, Zakonom i ostalim propisima Republike Srpske. Kao takav, mi smo ovlašteni pregovarač na svim nivoima kolektivnog pregovaranja i socijalnog dijaloga u Republici Srpskoj, od pojedinačne ustanove do Vlade Republike Srpske. Resorna ministarstva sa kojima pregovoramo i zaključujemo posebne kolektivne ugovore, kojima regulišemo određena prava i obaveze, ne samo u materijalnom smislu, već i u vezi uslova rada, su Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske i Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske.
Zoran Sovilj