U Moto klubu “Otpisani” odlučili su da i ove godine organizuju vaskršnju tucijadu za štićenike Doma za lica sa invalidietom. Štićenici su se obradovali, kako kažu, svojim drugarima, a i TV ekipama koje su ih snimale. “Mnogo znači što ste došli jer bez vas ne bi ni bilo ovoga. Meni je drago što ste vi ovdje, a i što su naši radnici ovdje i direktor”, kaže štićenik Petar Akrap.
U Moto klubu “Otpisani” ističu da im je najveća vaskršnja nagrada bio aplauz štićenika Doma kada su dolazili. “Ovo je već drugi put da u toku našeg postojanja dolazimo u Dom da podijelimo jaja i da napravimo turnir sa štićenicima. Vaskrs je najradosniji pravoslavni praznik, a da bi doprinijeli toj radosti mi smo se odlučili da posjetimo Dom u Čirkin Polju i da organizujemo jednu malu tucijadu sa štićenicima. Njihovi predstavnici su pobijedili i lijepo je bilo gledati tu radost”, istakao je Slavko Vrućinić, predsjednik Kluba.
Na veliki hrišćanski praznik uz štićenike su bili i radnici Doma za lica sa invaliditetom. I oni su zahvalni bajkerima na posjeti i poklonima. “Ovom prilikom moram da se zahvalim našim prijateljima iz Moto kluba “Otpisani” koji su izdvojii svoje vrijeme da dođu da zajedno sa nama proslave naš najveći hrišćanski praznik Vaskrs, da daruju svoje vrijeme, da daruju svoju dobrotu i pažnju i da štićenici vide da nisu sami, da pored naših radnika koji svakodnevno brinu o njima, i ljudi iz lokalne zajednice takođe misle na njih”, rekao je Nioola Vujasinović, direktor Doma.
Pored vaskršnjih jaja i paretaka, bajkeri su štićenicima Doma za lica sa invaliditetom poklonili i majice sa natpisom Kluba.


Zoran Sovilj

Dragan Gnjatić, predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture RS UMORNI SMO OD DOKAZIVANJA SEBI I DRUŠTVU U KOJEM ŽIVIMO

Sve se više govori da se vrijeme ubrzalo i da samim tim ubrzano mijenja  sve životne tokove i procese. Vrijeme je mnogo toga promijenilo u ponašanju ljudi, kako god i koliko da su obrazovani, gdje god da se nalaze i čime god da se bave. Promijenilo se dosta toga i u prosvjeti, u našem obrazovnom sistemu. Od nekada veoma cijenjenih članova zajednice, prosvjetne radnike sve više razapinjemo između borbe za elementarnu egzistenciju i vlastitu bezbjednost u našim “hramovima znanja”. O tome i drugim pitanjima i problemima koji pritišću prosvjetare za “Kozarski vjesnik” govori Dragan Gnjatić, predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske.

Posao prosvjetnih radnika nekada je bio veoma cijenjen. Vrijeme se promijenilo pa danas imamo čak i fizičke napade na one od kojih očekujemo da našu djecu nauče svemu što mi ne možemo i ne znamo. Dokle ćemo stići takvim ponašanjem?

– U pravu ste, nekada je posao prosvjetnih radnika bio veoma cijenjen, takav bi trebao i morao biti i u ovom vremenu. Nažalost, došli smo u neka čudna vremena kada se pojedinci drznu da uđu u školu, zbornicu i fizički napadnu profesorice, samo zato što misle da je to normalno i dozvoljeno. Prije nekoliko dana se takav incident desio u Bijeljini, prije nekog vremena učenik u školi pogodio je nastavnicu kamenom. U okruženju su se desili nemili događaji sa smrtno stradalim radnicima i učenicima škole, a u medijima smo, gotovo svakodnevno, svjedoci događaja gdje su učenici ili njihovi roditelji maltretirali prosvjetne radnike verbalno ili fizički. Sindikat ONK Republike Srpske najoštrije osuđuje ovakve loše pojave i pruža apsolutnu podršku svim prosvjetnim radnicima i ostalim zaposlenim u oblasti obrazovanja, nauke i kulture, ne samo moralnu, već i pravnu, kako bismo iskorijenili bilo koju vrstu nasilja u cijelom društvu. Da bismo ovo ostvarili, moraju nam se pridružiti svi čestiti i dobronamjerni ljudi, građani, rođaci, prijatelji, učenici i njihovi roditelji u našoj plemenitoj misiji vaspitanja, a zatim i obrazovanja mladih ljudi. Prosvjetni radnici kroz naš posao žele da dobiju, prije svega, dobre ljude i stručnjake na kraju obrazovnog ciklusa. Mislim da ova loša, devijantna ponašanja ne smiju biti tolerisana i da se kaznena politika prema prekršiocima propisa mora višestruko  pooštriti, a negativni primjeri moraju biti stavljeni na stub srama u društvu. Da li je rješenje da prosvjetni radnici dobiju status službenog lica, vidjećemo u narednom periodu. Ovakav loš odnos pojedinca, a nažalost i cjelokupnog društva, može izazvati strah od prosvjetnih radnika, što moramo spriječiti. Mi proizvodimo ljude i stručnjake, te se bojim da svaki naš propust možemo plaćati u narednim decenijama. Učinimo sve što je u našoj moći da pomognemo prosvjetnim radnicima da se osjećaju bezbjedno i dostojanstveno u svojoj vaspitno-obrazovnoj ustanovi (vrtić, škola, fakultet), ali i na ulici, u svojoj porodici i u društvu uopšte. Samo tako će ovi sjajni ljudi, prosvjetni radnici sa našom djecom raditi u sreći i zadovoljstvu i na takav način im prenijeti životna znanja, vaspitati ih i obrazovati u najboljem smislu tih riječi.

Šta je dobro, a šta bi možda trebalo mijenjati u našem obrazovnom sistemu?

– Ja vam danas odgovaram kao predsjednik Sindikata ONK Republike Srpske i smatram da u našem obrazovnom sistemu ima mnogo toga dobrog, ali su najbolji ljudi vaspitnoobrazovni radnici i ostali zaposleni u obrazovanju, nauci i kulturi. Ovi dobri ljudi su prilično umorni u svom dokazivanju prema samima sebi, a onda i cijelom društvu, jer naši učenici ponekad odu u inostranstvo i nastave školovanje negdje na zapadu ili istoku, sjeveru ili jugu, i pokažu se kao mnogo bolji od svojih vršnjaka. Mladi ljudi koji na našim prostorima završe određeni ciklus školovanja takođe odu sa ovih prostora, na moju i našu žalost, i svoje vještine, znanje i energiju daju nekom drugom društvu, kao vrsni stručnjaci, šta god da rade, od najjednostavnijih do najsloženijih poslova i zadataka. Da bismo vršili neke promjene u obrazovnom sistemu, uvijek je potrebno sagledati postojeće stanje i izvršiti analizu iz različitih uglova gledanja, uključiti različite grupacije (roditelji, učenici i studenti, nastavnici i stručni saradnici, vlast, pedagoški zavod, sindikat) uporediti sa okruženjem i imati dobru  viziju šta hoćemo u budućnosti. Smatram da je opterećenje vaspitno-obrazovnog radnika u nekim segmentima preveliko. Niko od nas ne bježi od 40-časovne radne sedmice, ali određeno, preveliko administriranje već postaje degutantno, te je nastavnika i stručnog saradnika  potrebno rasteretiti u tom segmentu, a veći fokus staviti na vaspitnu komponentu.

Često se govori o vraćanju dostojanstva prosvjetnim radnicima, može li tu sindikat više uraditi od dosadašnjeg „učinka“?

– Sindikat, tradicionalno, pregovara o platama i zaradama, ali to nije jedini zadatak sindikata. Mi smo u prethodnih nekoliko godina u svim našim pregovorima sa resornim ministarstvima na prvo mjesto stavili dostojanstvo i bezbjednost prosvjetnih radnika, jer to traže naši članovi i vrijeme u kojem živimo, ali i loši događaji koji su se desili u Republici Srpskoj i okruženju. Pored redovnih pregovora i stalne komunikacije  koje organizujemo  sa resornim ministarstvima, u prethodnih nekoliko godina smo imali značajne, velike konferencije kojima su prisustvovali resorni ministri sa svojim saradnicima gdje smo, između ostalog, raspravljali o dostojanstvu i bezbjednosti prosvjetnih radnika i kako ovo stanje poboljšati. Jednu takvu konferenciju upravo pripremamo i biće održana u narednom periodu. Mi smo ozbiljna i odgovorna organizacija koja identifikuje probleme i nudi moguća rješenja na bazi kvalitetnih argumenata, jer u našim redovima imamo sposobne, mlade, iskusne i pametne stručnjake iz mnogih oblasti obrazovanja, uključujući univerzitetske profesore, vrhunske pravnike, nastavnike, pedagoge psihologe, koji sigurno imaju šta reći i ponuditi u rješavanju problema.

Čime su prosvjetni radnici najviše nezadovoljni?

– U prethodnim odgovorima već sam naveo neke probleme koje nadležne institucije, prije svega Ministarstvo prosvjete i kulture i Pedagoški zavod sporo rješavaju, ali prosvjetni radnici su najviše pogođeni nedostatkom razumijevanja i empatije prema ovoj časnoj i dostojanstvenoj profesiji. Mi sigurno imamo veliko dostojanstvo i ugled, jer završiti fakultet i biti učitelj, nastavnik, profesor, predagog, psiholog, nije lako i samim tim smo sebi stvorili poziciju u društvu koja bi trebala biti mnogo više poštovana i mnogo bolje plaćena. Kad pogledamo zakone o platama, lako uočimo da su plate visokoobrazovanih ljudi u drugim oblastima koje se finansiraju iz budžeta Republike Srpske ili lokalne zajednice mnogo veće nego plate u obrazovanju, nauci i kulturi, pogotovo na pozicijama visoke stručne spreme. Nezadovoljstvo prosvjetnih radnika je opravdano u smislu obavljanja nekih administrativnih poslova, rada u nekim komisijama koje niko ne primjećuje i uopšte opterećenjem u okviru neposrednog vaspitno-obrazovnog rada gdje tražimo da se korektnije tretira odjeljensko starješinstvo i neke druge obaveze koje praktično i ne postoje u pravilnicima.

Čime su radnici u ustanovama  kulture najviše nezadovoljni?

– Prema Zakonu o klasifikaciji djelatnosti, sve ustanove kulture (pozorište, biblioteta, muzeji, centri za kulturu, kulturno-sportski centri) pripadaju oblasti kulture i sindikalno su organizovani preko svojih sindikalnih organizacija u okviru našeg sindikata. U strukturi Sindikata ONK Republike Srpske postoji Savjet za ustanove kulture gdje predsjednici sindikalnih organizacija iz ove oblasti iznose probleme i nude moguća rješenja. Nezadovoljstvo uglavnom potiče zbog malih plata i primanja. Neke ustanove imaju nakande za topli obrok i regres, jer ih finansira lokalna zajednica, a one ustanove koje finansira budžet Republike Srpske nemaju te nakande. Sve te plate i primanja su jako mala,  ni u ovoj oblasti platni koeficijenti nisu izjednačeni (plate) do kraja. U nekim manjim sredinama imamo određene probleme u odnosu poslodavac – radnik, jer poneki direktor sebi dozvoljava slobodu da se loše odnosi prema radnicima, ali mi djelujemo sindikalno putem pravne službe Saveza sindikata i kroz razgovor riješimo takve probleme. U slučaju potrebe, spremni smo i na žešći sindikalni odgovor. Mislim da bi svi budžeti za kulturu trebali izdvajati mnogo više sredstava i da bismo u Republici Srpskoj trebali imati kulturna  dešavanja u svim sredinama.

Na kom nivou je danas naše visoko obrazovanje, sa stanovišta materijalnih uslova i primanja zaposlenih na univerzitetima, ali i imajući u vidu i moralni aspekt kojeg u žižu javnosti stavljaju sumnjive diplome nekih privatnih fakulteta?

– Naše visoko obrazovanje ima dva javna i nekoliko privatnih  Univerziteta i mi smo sindikalno organizovani na našim javnim univerzitetima i fakultetima. U okviru naših koordinacionih odbora za visoko obrazovanje Univerziteta u Banjoj Luci i Univerziteta u Istočnom Sarajevu djeluju i sindiklane organizacije studentskog standarda i smještaja. Sindikat ONK Republike Srpske smatra da nadležne institucije treba da kontrolišu rad svih ustanova i da taj rad dovedu u zakonske i moralne okvire. Mi imamo izuzetno dobru i korektnu saradnju sa Ministarstvom za naučnotehnološki razvoj i naša riječ se čuje prilikom  izrade zakona i podzakonskih propisa, odnosno naši prijedlozi su uvijek argumentovani i kvalitetni, jer dolaze iz baze od ljudi koji na svojim plećima nose ovaj posao, te ih resorno ministarstvo uglavnom prihvata. Mnogi fakulteti se snalaze da dođu do novih izvora prihoda i potrebno je da više rade razne projekte, a samim tim bi napredovali na svjetskim  listama, kako pojedinci tako fakulteti i univerziteti. Univerziteti su autonomni, ali moraju biti podložni rigoroznoj kontroli nadležnih organa ne samo u licenciranju i akreditaciji već i prilikom redovnog rada. Nastava mora biti održana i njoj moraju prisustvovati upisani studenti. Prilikom polaganja, profesor mora biti dosljedan i primjer studentima kao pošten, dostojanstven i autoritativan čovjek. Studiranje na našim javnim univerzitetima je uglavom besplatno ili sa minimalnom cijenom i potrebno je promovisati ove studijske programe kako bismo dobili najbolje stručnjake u svim oblastima. Sve diplome, bile one sa javnih ili privatnih fakulteta ili srednjih škola, podložne su kontroli i svaki poslodavac bi lako mogao prekontrolisati validnost istih, što uvijek preporučujem.

Prosvjetari traže povećanje plate i ispravljanje određenih dugogodišnjih nepravdi. Koliko je realno da do povećanja dođe i koja je to nepravda o kojoj govorite?

– Sindikat ONK Republike Srpske je na vrijeme i ove godine poslao zahtjeve za pregovore o kreiranju budžeta za narednu godinu i eventualnom rebalansu budžeta za ovu godinu. Tu priču smo počeli krajem avgusta i početkom septembra. U ovoj kalendarskoj godini smo dobili povećanje plata za sve zaposlene u obrazovanju nauci i kulturi sa VSS na osnovu potpisanog Sporazuma o dinamici i usklađivanju platnih koeficijenata zaposlenih sa VSS sa zaposlenima koji imaju VSS  u organima uprave Republike Srpske gdje su razlike od 211 do 312 KM na štetu obrazovanja, nauke i kulture, što je nedopustivo. Ovaj sporazum predviđa konačno ispravljanje nepravde prema radnicima u prosvjeti i kulturi. Na ovaj način je oko 14.000 zaposlenih sa VSS dobilo povećanje plate od 100 KM od 1.1.2024. godine što je preko 70% zaposlenih u prosvjeti i kulturi. Nažalost, imamo situacije da neke naše iskusne kolege koji rade potpuno isti posao, kao i zaposleni sa VSS, imaju mnogo manju platu od njih i to su te nelogičnosti o kojima govorimo. Nadam se da ćemo kroz kolektivno pregovaranje ispraviti ove nepravde.Pred nama su zvanični pregovori i u ovom trenutku ne mogu govoriti o detaljima, jer ih još uvijek ne znam i želimo da budemo realni i pošteni jedni prema drugima, jer tome učimo i naše đake. Da li će do nekog povećanja plata doći u narednom periodu još uvijek ne znam, jer budžet za narednu godinu nije završen, ali ćemo se svim silama i vrlo argumentovano boriti da do poboljšanja položaja svih zaposlenih u obrazovanju, nauci i kulturi dođe što prije.

Često od prosvjetara koji su sa dnevnikom u ruci radni vijek započeli prije nekoliko decenija možemo čuti da se sve više gubi ona vaspitna komponenta u našem obrazovnom sistemu. Koliko učitelji, nastavnici i profesori danas mogu vaspitavati našu djecu u eri vrtoglavog napretka tehnologije, društvenih mreža i roditeljskom trkom sa vremenom da bi obezbijedili egzistenciju?

– Prosvjetni radnik (vaspitač, učitelj, nastavnik, profesor) je nezamjenjiva karika u lancu vaspitanja djece i mladih na svim nivoima obrazovanja. Tu kariku ne mogu zamijeniti tehnologije niti bilo kakva nastava na daljinu putem elektornskih sredstava. Dokaz za ove moje riječi su evidentni propusti u vaspitanju i obrazovanju u toku pandemije korona virusa u prethodnom periodu. Prosvjetni radnik poznaje dijete, zna njegove probleme, pomaže mu u rješavanju tih problema , pomaže mu da odraste i postane dobar čovjek, zna probleme u porodici i vrlo često pomaže i roditeljima da probleme prevaziđu za dobrobit djeteta i to nijedna mašina ne može i neće znati. Znamo da roditelji rade i više nego što bi trebali, ali moraju imati vremena za svoju djecu i za saradnju sa njihovim prosvjetnim radnicima, jer kao tim možemo mnogo dobrih stvari učiniti jedni za druge. Prosvjetni  radnici su srećni i zadovoljni kada su njihovi učenici srećni i zadovolji i taj odnos moramo njegovati na svakom koraku. Naše društvo mora prepoznati značaj prosvjetnih radnika i pomoći nam da prevaziđemo sve probleme koji se javljaju. Prosvjetni radnici zaslužuju mnogo bolji odnos kompletnog društva u narednom periodu.

DANAS SVAKO OCJENJUJE PROSVJETNOG RADNIKA

– U današnje vrijeme, svako sebi daje za pravo da ocjenjuje i procjenjuje rad prosvjetnog radnika i njega samog (učenici, roditelji, direktori, tajkuni, lokalni moćnici i slični) što je nedopustivo. Niko ne spori da svako ima svoje mišljenje, ali postoje propisi i institucije koje procjenjuju i ocjenjuju rad prosvjetnih radnika i one treba time da se bave (Pedagoški zavod). Potrebno je pojačati savjetodavni rad sa prosvjetnim radnicima, organizovati kvalitetne seminare i stručno usavršavanje, omogućiti cjeloživotno  obrazovanje i napredovanje prosvjetnih radnika u skladu sa modernim tehnologijama i vremenom u kojem živimo. Svi moramo mijenjati odnos jednih prema drugima koji mora biti tolerantan i pun razumijevanja jednih za druge, pogotovo u odnosima nastavnik – učenik – roditelj – učenik.

OVLAŠTENI PREGOVARAČ NA SVIM NIVOIMA KOLEKTIVNOG PREGOVARANJA

Sindikat obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske je dobrovoljna i interesna organizacija koja okuplja oko 14.000 članova u predškolskom i osnovnom vaspitanju i obrazovanju, srednjem obrazovanju i vaspitanju, visokom obrazovanju i studentskom standardu, institucijama nauke (razni instituti) i svim ustanovama kulture u Republici Srpskoj, od Trebinja do Novog Grada, kao jedini reprezentativan sindikat u ovim oblastima u Republici Srpskoj, kako je predviđeno Ustavom, Zakonom i ostalim propisima Republike Srpske. Kao takav, mi smo ovlašteni pregovarač na svim nivoima kolektivnog pregovaranja i socijalnog  dijaloga u Republici Srpskoj, od pojedinačne ustanove do Vlade Republike Srpske. Resorna ministarstva sa kojima pregovoramo i zaključujemo posebne kolektivne ugovore, kojima regulišemo određena prava i obaveze, ne samo u materijalnom smislu, već i u vezi uslova rada, su Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske i Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Republike Srpske.

                                                                                                                        Zoran Sovilj

Exit mobile version