Ilindansko zborovanje u Marićkoj postalo je poznato po velikom broju vjerujućeg naroda koji se okupi oko crkve brvnare , koja obnavljajući se iz ruševina, vijekovima okuplja srpski narod i učvršćuje ga u vjeri pravoslavnoj. I ove godine na ilindasnko saborovanje u Marićku došlo je više hiljada duša iz prijedorske regije i mnogih gradova regiona. Mnogi pamte djetinjstvo i momačke dane provedene na ovim zborovima. Među njima je i Zoran Pavlović koji kaže da su ovakva okupljanja dobra za očuvanje tradicije. Ljubica Romanić Kreško je odrasla uz crkvenu portu i ne propušta da na Ilindan dođe u rodni kraj i svojoj crkvi. “Za mene ovo puno znači. Od djetinjstva uvijek je tu bilo okupljanje za svetog Iliju. Nije ovako bilo kao sada, na drugi način se to obilježavalo i nije bilo uveče, bilo je samo po danu. Za nas djecu to je bio veliki događaj. Poslije Otadžbinskog rata na neki drugi način se obilježava, ali uvijek je to za mene neki poseban događaj”, kaže Ljubica.
U parohiji marićkoj kažu da malo gdje ima ovakvih okupljanja i zborovanja o Ilindanu. Podsjećaju da su preci crkvu brvnaru u Marićkoj sagradili davne 1670. godine. Nakon što su je Turci spalili, obnovljena je 1870. godine i od tada je, po riječima protonamjesnika marićke parohije Slaviše Pančića, čuvaju mještani i vjernici.
„Meni kao svešteniku ovo okupljanje o Ilindanu znači mnogo. Poruku mogu da pošaljem svim sestrama i braći i nekim drugim religijama da svako svoju vjeru i običaje poštuje, voli i cijeni i to će onda biti jedna realnost i međuljudska i međureligijska, a i vjerska. Kroz ovo zborovanje mi čuvamo tradiciju ilindansku, čuvamo slavu, čuvamo naše pismo, naše običaje. Upoznao sam ovdje mnogo ljudi iz drugih gradova Republike Srpske i regiona i to je velika vrijedsnost i bogatstvo“, kaže protonamjesnik marićke parohije Slaviša Pančić.
„Na Ilindan se okupljamo širom naše Republike Srpske. To je naša istorija, običaji, tradicija i naš identitet. Ovo su naši preci davno nekada započeli, mi danas nastavili i siguran sam da će i buduća pokoljenja nastaviti da čuvaju ovu tradiciju koju smo mi gajili“, istakao je u Marićkoj gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor. „Mogu da kažem da sam ponosan i srećan što se svake godine okupi veliki broj vjernika. Okupimo se da se naveče pomolimo Bogu na večernjem bogosluženju i ono što nas posebno raduje što imamo, kako sam i ranije potencirao i govorio, puno djece. Puno djece iz svih krajeva, a posebno iz Marićke. Marićka je živo mjesto gdje ljudi ostaju, gdje se ljudi vraćaju. To su nam pokazali prethodnih godina kada su porodice dolazile iz inostranstva sa mnogo djece i rodbine i vratili se u svoje krajeve, u svoju rodnu grudu. Crkva nas je kroz istoriju uvijek okupljala i uvijek je bila tu za narod. Drago mi je kada vidim ljude koji su došli a ne žive ovdje“, rekao je Javor.
Već godinama redovan gost na ilindanskom saborovanju u Marićkoj je i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Sudeći po reakcijama naroda, on je tu uvijek dobrodošao. Dodik je rekao da voli doći među svoj narod, dodajući da Marićka i stara crkva brvnara u tome imaju posebno mjesto. „Veoma je važno očuvati narodnu tradiciju. Ona se ogleda u okupljanju, u zborovima koji su se uvijek održavali oko crkve. Marićka je specifična zato što ima jednu od najstarijih crkava izgrađenu na jedan tradicionalan način, od drveta i u uslovima kada naš narod nije bio u mogućnosti da pravi nešto izdašno, ali se molio Bogu. To govori o tome da je ovdje snažna tradicija našeg identiteta. Kad imate crkvu, kad imate vjeru, kad se okupljamo onda proslavljamo naše srpsko ime i zato smo ovdje da to obilježimo“, poručio je Dodik.
Sveti prorok Ilija je slava i zaštitinik Marićke i crkve u ovom mjestu, koji su zajedno prošli kroz sve nedaće istorijskog nevremena. Marićka je onaj svijetli primjer kako je vjerujući narod čuvao i branio svoju crkvu i svoju vjeru i kako je crkva decenijama i vijekovima čuvala i u vjeri krijepila svoj narod.
Zoran Sovilj
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na https://kozarski.com/