U Moto klubu “Otpisani” odlučili su da i ove godine organizuju vaskršnju tucijadu za štićenike Doma za lica sa invalidietom. Štićenici su se obradovali, kako kažu, svojim drugarima, a i TV ekipama koje su ih snimale. “Mnogo znači što ste došli jer bez vas ne bi ni bilo ovoga. Meni je drago što ste vi ovdje, a i što su naši radnici ovdje i direktor”, kaže štićenik Petar Akrap.
U Moto klubu “Otpisani” ističu da im je najveća vaskršnja nagrada bio aplauz štićenika Doma kada su dolazili. “Ovo je već drugi put da u toku našeg postojanja dolazimo u Dom da podijelimo jaja i da napravimo turnir sa štićenicima. Vaskrs je najradosniji pravoslavni praznik, a da bi doprinijeli toj radosti mi smo se odlučili da posjetimo Dom u Čirkin Polju i da organizujemo jednu malu tucijadu sa štićenicima. Njihovi predstavnici su pobijedili i lijepo je bilo gledati tu radost”, istakao je Slavko Vrućinić, predsjednik Kluba.
Na veliki hrišćanski praznik uz štićenike su bili i radnici Doma za lica sa invaliditetom. I oni su zahvalni bajkerima na posjeti i poklonima. “Ovom prilikom moram da se zahvalim našim prijateljima iz Moto kluba “Otpisani” koji su izdvojii svoje vrijeme da dođu da zajedno sa nama proslave naš najveći hrišćanski praznik Vaskrs, da daruju svoje vrijeme, da daruju svoju dobrotu i pažnju i da štićenici vide da nisu sami, da pored naših radnika koji svakodnevno brinu o njima, i ljudi iz lokalne zajednice takođe misle na njih”, rekao je Nioola Vujasinović, direktor Doma.
Pored vaskršnjih jaja i paretaka, bajkeri su štićenicima Doma za lica sa invaliditetom poklonili i majice sa natpisom Kluba.


Zoran Sovilj

Lijep gest Prijedorčanina Dušana Jankovića PRONAŠAO NOVČANIK I VRATIO GA VLASNIKU

U moru sumornih životnih priča, vrijedi izdvojiti i one lijepe, koje dokazuju da još ima poštenih ljudi. Jedan od njih je konobar Dušan Janković. On je pronašao novčanik i bez ikakvog dvoumljenja vratio ga vlasniku Rajku Mariću, koji ga je zaboravio u kafiću prilikom izmirivanja računa. Jankovićev gest veoma je obradovao Marića, ne samo zbog novca, već i sačuvanih dokumenata. Marić je inače iz Gornje Lamovite i, kako kaže, Dušana nije odranije poznavao niti je bio čest gost u kafiću u kojem mladić radi.

Rajko Marić i Dušan Janković


“Pio sam kafu s dvije radne kolegice i prilikom plaćanja, nesvjesno sam ostavio novčanik na stolu. Poslije toga sam obavljao još neke poslove u gradu i tek kada sam ušao u banku, shvatio sam da nemam novčanik. U njemu je bilo oko 600 KM, kao i lična dokumenta, kartica tekućeg računa i sve ono što je uobičajeno u novčaniku”, prisjeća se Marić koji nije ni slutio gdje se novčanik nalazi, sve dok mu nije zazvonio telefon.
“Jedna od kolegica s kojima sam bio na kafi, nazvala me i saopštila da se moj novčanik nalazi u kafiću ‘Paradox’ gdje smo pili kafu. Vratio sam se nazad i konobar mi ga je dao. Bio sam prijatno iznenađen. Raduje me postupak ovog mladića kao dokaz njegove empatije, savjesti i poštenja”, dodaje Marić.
Dvadesettrogodišnji Dušan Janković četiri godine radi kao konobar i kaže da nije ranije imao sličnih situacija.
“Bio sam u smjeni kada je gospodin došao u društvu moje tetke i još jedne radne kolegice. Nakon popijene kafe, udaljili su se iz lokala. Kada sam prišao stolu za kojim su sjedili, uočio sam novčanik, a s obzirom da je blizu cesta, svako je mogao da iskoristi situaciju u prolazu i da ga uzme. Provjerio sam sadržaj novčanika i kada sam po dokumentima vidio čiji je, odmah sam nazvao tetku i dalje je sve prošlo kako treba”, rekao je Janković.
Kako kaže, nije imao dileme i smatra da bi svako slično postupio na njegovom mjestu.

“Raduje me da sam bio u mogućnosti da vlasniku vratim novčanik, jer iskreno vjerujem da se dobro dobrim vraća. Postupio sam kako bih volio da neko učini za mene, da je bila obrnuta situacija”, zaključuje Janković.


Renata Š. Novaković

Exit mobile version