„Mlad čovjek danas sa lakoćom, putem interneta, može da pronađe oglase u kojima se na prodaju nudi neki od opijata. U prodavnici bez problema može da kupi cigarete ili alkohol, posebno djevojke jer, kako su pojasnili u nekim marketima, način odijevanja i šminkanja ne pobuđuje kod prodavača potrebu da im traži lične dokumente, a djevojke su često malolјetne. Danas roditelјi smatraju da je to beznačajno pitanje i da njihova djeca nikada neće posegnuti za takvom supstancom. Tu počinje problem“, izjavila je u razgovoru za “Kozarski vjesnik” magistar javnog zdravlјa Nedelјka Vuković.
Zašto mladi posežu za alkoholom, cigaretama i drugim opojnim sredstvima, odnosno zašto se baš kod adolescenata javlјa želјa za konzumacijom psihoaktivnih supstanci?
– Prvenstveno je to potreba da se što prije uđe u svijet odraslih, bez obzira što se po starosnoj strukturi tu ne pripada. Zatim, tu je loše poznavanje zdravstvenog uticaja tih supstanci na zdravlјe mlade populacije, naročito adolescentske, potom odnosi u porodici i samom društvu. Roditelјi u velikom broju slučajeva rade duže od uobičajenog radnog vremena, čak i dva posla dnevno. Nemaju vremena da se bave svojom djecom u mjeri u kojoj je to potrebno i u pravilu poslјednji saznaju za taj problem kod njihovog djeteta. Poznavanje onih koji se bave trgovinom nedozvolјenih supstanci koji voze dobra i skupa auta, imaju kuće sa bazenima i borave često u inostranstvu, jednom adolescentu daju pogrešnu sliku o lakoći ostvarivanja životnog sna da se bude bogat i uticajan u društvu i svoj put ka tome traže u konzumiranju tih supstanci koje će ih dovesti do poznanstava sa takvim lјudima, a onda i do ostvarivanja njihovog sna o lagodnom životu. Uglavnom, oni ne znaju da oni koji žive od trgovine PAS/psihoaktivne supstance/, najčešće ih i ne konzumiraju. Osnovni problem ogleda se u činjenici da društvo ni do danas nije razvilo školske sisteme edukacije o štetnostima ovih supstanci kod djece i takva aktivnost je uglavnom pripala nekim udruženjima koja se bave problemima mladih. U principu, udruženja napišu projekat prema donatoru, dobiju određena finansijska sredstva i tim problemom se bave samo dok traje projekat. Škole tom problemu danas ne posvećuju nikakvu pažnju, jer se smatra da za to postoje nadležne institucije i da škola nije dužna da se time bavi.
Roditelјstvo je najzahtjevniji i najodgovorniji „posao“ koji čovjek obavlјa u životu. Roditelјi su danas pred velikim izazovom. Šta bi ste savjetovali današnjim roditelјima i kojim vrijednostima da uče djecu?
– Danas je veoma teško biti roditelј. U razgovorima sa prijatelјima koji imaju djecu adolescentskog uzrasta, čujem rečenicu: „Pa šta da radim, svi su takvi, ne mogu ja sada da tražim od njega/nje da se izdvaja iz društva.“ Naravno, to je najlakši izgovor, a sadržaj uglavnom i nije tačan, jer kako bismo objasnili adolescente koji postižu fantastične rezultate u sportu, nauci, umjetnosti, kasnije odlaze i završavaju studije i postaju poznati stručnjacu u raznim oblastima nauke, u stranim zemlјama. Znači, nisu svi isti. Roditelјi se moraju baviti svojom djecom kad god za to imaju vrijeme. Posao roditelјa je da na životni put izvede zdravu, spremnu i društvenoodgovornu osobu. Danas je takođe teško izabrati vrijednosti koje ćete zastupati i razvijati kod svoje djece, kada su društva u svijetu izuzetno podijelјena po tom pitanju. Teško je balansirati između gej udruženja i pojasniti svojoj djeci da je Bog stvorio muško i žensko, ali ne i nešto između, u vrijeme kada velike svjetske korporacije i uspješne firme vode oni koji se izjašnjavaju kao transrodne osobe. Teško je djetetu objasniti da je alkohol štetan, a onda se na sportskim događajima na kojima se slave veliki rezultati i uspjesi koje prate miloni gledalaca, na sve strane otvaraju šampanjci i svi se njima polijevaju i piju. Teško je djetetu pojasniti štetnosti opijata, a onda malo stariji rođak pušeći marihuanu objašnjava kako život na njega vrši veliki pritisak i najlakše mu je da se opusti uz jedan džoint. Nema uputstva za roditelјstvo, sve je do nas.
Da li je nekada bilo lakše vaspitavati djecu i možete li povući paralelu sa vremenom kada je škola imala ne samo obrazovnu već i vaspitnu ulogu?
– Mnogi kažu da je nekada, uglavnom prije ratnih dešavanja kod nas, sve to bilo lakše nego danas i možda su donekle i u pravu. Moja majka je meni kao srednjoškolcu sportisti koja je igrala odbojkaške utakmice po cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji, a to je bilo prije 45 godina, neprekidno govorila: “Nemoj u kafiću da ti posluže čašu sa pićem, nego traži piće u flašici pa sama otvori, jer se priča da u pića djeci stavlјaju neke droge.“ Ja sam, kao roditelј, svojoj djeci govorila: „Molim vas, ni od koga nepoznatog ništa ne probavajte i ne uzimajte žvake, pića, cigarete.“ Nekada su u moje vrijeme, kada sam išla u srednju školu, oni koji puše morali da se na školskom odmoru sakriju da bi povukli dva-tri dima cigarete, a o konzumiranju alkohola ni da se pomisli. Danas vidim da djeca sjede ispred dvorišta škola na klupama i sasvim normalno puše, dok profesori dolaze na posao, ne pokušavajući da sakriju cigarete. Ponekad sjedeći u kafićima bliže srednjim školama, čujem učenike, pretpostavlјam viših razreda srednje škole, kako pitaju profesore, uglavom mlađeg godišta: „Profesore, jeste li za pivu?“ U toku anketiranja 2023. godine, imala sam nekoliko situacija gdje u upitniku postoji pitanje koliko mjesečno trošite na cigarete, kada su me neki učenici pitali šta da napišu, jer oni troše npr. 120 KM, a tog odgovora u upitniku nema. Ja njih onda pitam otkud im 120 KM za cigarete? Nonšalanto mi odgovore:„ Od roditelјa, moji znaju da ja pušim.“ Radilo se o učenicima drugog i trećeg razreda srednje škole. Tu svako moje čuđenje o navikama ove djece prestaje. Na žalost, danas je posao školskog sistema da edukuje djecu, ali ne i da ih vaspitava ili uči nekim od važnih životnih stavova, a koji utiču na zdravlјe i životne uspjehe.
Sistem vrijednosti danas je narušen. Kojim vrijednostima mladi treba da posvete posebnu pažnju?
– Na to je veoma teško dati odgovor, jer navike i saznanja o vrijednostima se nose iz kuće ili sa interneta kao najvažnijeg, a u nekim porodicama i jedinog izvora komunikacije između djeteta i spolјašnjeg svijeta. Svijet danas nije ništa drugačiji nego prije 100 godina. Danas se, kao i tada, uglavnom cijene obrazovanje, odanost porodici, hrabrost i istrajavanje u napredovanju bilo koje vrste. Problem se ogleda u tome što se nastoje kod djece razviti znanja i saznanja iz mnogih oblasti obrazovanja, a uglavnom kao želјa roditelјa da se bude najbolјi u svemu, koje možda tu djecu ne interesuju u svakom nivou podjednako. Takva obaveza izaziva zasićenost i odustajanje ili protivlјenje kod mladih koje može imati veoma teške ishode. Danas se cijeni i hrabrost, ali ona veoma često ne podrazumijeva da branite nepoznatu osobu od nasilnika, već da kao velika grupa navijača nekog kluba pretučete, izbodete ili smrtno povrijedite nekog iz one druge grupe navijača. Učenje o istrajavanju u svojim namjerama i ubjeđenjima, djeca uglavnom saznaju iz TIK-TOK postova i dive se istrajnosti onih koji pokušavaju da voze 200 na sat u pogrešnom pravcu auto-putem, skaču sa solitera uvjereni da će im u nekom momentu izrasti krila i da će poletjeti ili bilo koja slična ludost koja se završava smrću aktera, poslije čega oni u očima mladih postaju istorijske ličnosti koje nisu odustale od svojih ubjeđenja. U takvom okruženju gdje se moralnim smatra sve što meni odgovara i nema odgovarajuće osude, nema načina da djeci usadite nivoe vrijednosti prema sebi i društvu niti da ih naučite šta je to što im može pomoći da stvore ispravne poglede na život oko sebe. Kod nas je to možda mogao biti zadatak crkve uz odanost normama vjere, ali i to se nekako izokrenulo, jer nije bez razloga. Patrijarh Pavle svojevremeno je bio začuđen voznim parkom sveštenika i pitao se: „Bože, šta bi oni vozili da se nisu zavjetovali na skromnost?“ Dakle, i sa tog aspekta smo nekako zakazali kada je razvijanje skromnosti i poslušnosti prema sebi i društvu kod djece potrebno izgrađivati. Vjernost prema bližnjima, odanost prema roditelјima, lјubav prema braći i sestrama, potreba da učiš, saznaješ nove vrijednosti i time razvijaš prostor na kome živiš čineći ga bolјim za život, vrijednosti su koje nikada ne prestaju postojati.
Šta roditelјi treba da urade ako posumnjaju da djeca koriste psihoaktivne supstance?
– Treba sa njima otvoreno i bez prijetnji da razgovaraju. Ali prije toga je važno razviti sa djecom prijatelјski, a ne tutorski odnos i razviti osjećaj da sve mogu da vam, kao roditelјu, povjere i kažu, da za to neće biti otjerani u ćošak, na izdržavanje kazne. Sve poslije toga je moguće i nema toga djeteta koje neće požuriti kući da ispriča iskustvo, pa bilo ono vezano za prvu cigaretu, prvo opijanje ili prvu ispušenu marihuanu. Roditelјska reakcija na to mora biti podržana primjerom iz ličnog života u situaciji kada je roditelј kao mlad čovjek bio u prilici da sve to proba i da prenese svom djetetu takva lična iskustva. Takav odnos sa djecom se razvija od prvog koraka i prve izgovorene riječi svoga djeteta i ne može početi da se gradi kada dijete napuni 12 godina.
Kako se prepoznaju osobe koje konzumiraju takve supstance?
– Svi, bez izuzetka, imaju nervozan stav prema osobama koje su pored njih, u momentu kada nisu u situaciji da zapale cigaretu, popiju čašicu alkohola ili možda ispuše par dimova marihuane. Što je zavisnost veća, to je i neprijatnost situacije za ostale u društvu značajnija. Veoma često su takve osobe sklone svađi i agresivnosti, a ukoliko nisu finansijski u mogućnosti da te supstance kupe vlastitim novcem kada za tim osjete potrebu, veoma su sklone krađi ili čak plјački značajnijih razmjera, pa čak od vlastitih roditelјa. Iz tih razloga me i ne čudi stav roditelјa koji svojoj djeci daju novac, recimo za cigarete, jer ne mogu uticati na to da prestanu pušiti, pa bar da ne kradu kada im za to treba novac. Tu počinje vrzino kolo na koje nema pravog odgovora.
Kako zaštititi mlade od poroka?
– U današnje vrijeme veoma teško. Opet se vraćam na porodicu i roditelјe kao prve edukatore o tome šta je za zdrav život dopustivo, a šta ne. Slјedeća lјestvica je obrazovni sistem koji treba da predoči djeci u nekom uzrastu od 9 ili 10 godina da su nedopustiva ponašanja koja mogu imati štetan uticaj na zdravlјe i slobodu izbora i na kraju represivne organizacije koje treba da spriječe pojavu nedozvolјenog propagiranja, reklamiranja ili slobodne prodaje bez nadzora svega onoga što možemo smatrati psihoaktivnim supstancama. U momentu kada je mlad čovjek izložen uticaju društvenih mreža i raznih oblika medija koje razumije, teško da ćemo ih uspjeti zaštititi.
Da li bi se kroz obrazovni sistem trebalo više preventivno djelovati i na koji način?
– Da, naravno i obavezno. Sigurna sam da je veliki broj nastavnika i profesora u osnovnim i srednjim školama sa značajnim poznavanjem problema vezanih za zloupotrebu PAS i da bi mogli na pravi način da ta znanja i iskustva prenesu svojim učenicima, ali način kako je organizovan, školski sistem im za to ne ostavlјa prostor. Centri za mentalno zdravlјe sa zaposlenicima koji su stručnjaci za psihologiju i prepoznavanje rizičnih stanja i stavova mladih mogu značajno uticati na te stavove, ali zdravstveni sistem ne poznaje prevenciju djelovanja u tim ustanovama već se bavi već dokazanim stanjima zavisnosti od PAS kod mladih. Rekonstrukcija obrazovnog sistema koja bi dovela do obavezne edukacije u pogledu štetnosti bilo kojih bolesti zavisnosti bi sigurno popravila viđenje i stavove adolescenata kada su PAS u pitanju ili drugi oblici zavisnosti.
Sa razmakom od deset godina, uradili ste istraživanje o zloupotrebi psihoaktivnih supstanci u tri prijedorske srednje škole. Do kakvih rezultata ste došli?
– Jedno od prvih pitanja, a vezano je za temu koju smo istraživali, bilo je: „Da li pušiš svakodnevno?“ U 2013. godini oko 30 % anketiranih učenika odgovorilo je sa DA, dok je taj odgovor u 2023. dalo 55% učenika. Sledeće pitanje bilo je: „Koliko bi ti bilo lako da dođeš do cigareta ako to želiš?“ U prvom i drugom istraživanju nešto više od 50 % ispitanika izabralo je odgovor VRLO LAKO. Kada je u pitanju poznavanje rizika po zdravlјe od povremenog pušenja cigareta, više od 30% učenika je 2013. godine smatralo da rizik ne postoji ili je vrlo mali, dok je 60 % anketiranih učenika u prošloj godini smatralo da tu nema rizika ili je on veoma mali. Slјedeće pitanje bilo je vezano za upotrebu alkohola. Ispitanike sam pitala koliko bi im teško bilo da dođu do alkoholnog pića ako to žele. Prije 11 godina kod oko 55 % anketiranih učenika odgovor je bio VRLO LAKO, dok je lani taj odgovor bio kod oko 63 % ispitanika. Kada je u pitanju poznavanje rizika od upotrebe alkoholnih pića, u prvom istraživanju 51 % ispitanika smatralo je da je taj rizik veliki, dok je u poslјednjem tu opciju odgovora izabralo nešto više od 42% ispitanika. Zatim, u upitniku postoji pitanje o problemima sa roditelјima zbog konzumiranja alkohola. U 2013. godini te probleme nije imalo oko 53 % ispitanika, a u 2023. probleme sa roditelјima zbog konzumiranja alkohola nije imalo oko 65 % ispitanika. Aktivni sportisti takođe svakodnevno konzumiraju alkohol, a primjetan je porast, jer u prvom istraživanju procent je bio 37 odsto, a u drugom nešto više od 42 procenta. I mene i moje kolege ovi odgovori veoma su iznenadili, s obzirom da smo očekivali više znanja o štetnostima ovih supstanci. Kada je u pitanju upotreba marihuane, tu su odgovori bili očekivani i zabrinjavajući. Na pitanje: “Da li si konzumirao marihuanu u poslјednjih 12 mjeseci”, 2013. odgovor DA dalo je 35 % ispitanika, dok je deset godina kasnije potvrdan odgovor dalo nešto više od 21 % ispitanika. Značajno je i pitanje odnosa aktivnih sportista srednjoškolaca prema upotrebi marihuane. Naime, u 2013. godini aktivni sportisti nisu u 35 % slučajeva koristili marihuanu u poslјednjih 12 mjeseci, dok u 2023. godini njih nešto više od 40 % nije koristilo marihuanu u poslјednjih 12 mjeseci.
Smatrate li da je neophodno uraditi i istraživanje o kockanju i klađenju kod mladih koje, nažalost, uzima sve više maha?
– Mislim da je to trenutno možda i veći problem od same zloupotrebe PAS u našem društvu. Primjetno je da je veliki broj raznih oblika kladionica, kafića sa bingo sistemom izvlačenja brojeva sve češće otvoren kraj srednjih škola i da malolјetnim učenicima uopšte nije strogo zabranjen ulazak u te objekte. Naročito je začuđujuće kada roditelјi traže od svoje djece da im diktiraju neke sretne brojeve po njihovom izboru u nadi da su to sretni brojevi koji će im donijeti značajne količine novca. Sa druge strane, igre na sreću ili razne vrste klađenja nisu novotarija ovog vremena. Stare su koliko i lјudsko društvo i vremenom su postale važan izvor prihoda za mnoge države. Zadnjih desetak godina sve više se vode rasprave o sličnosti između zavisnosti od opojnih droga i raznih oblika zavisnosti bez PAS. Istraživanja o kockanju i problemima vezanima uz kockanje među mladima postaju sve zastuplјenija među istraživačima i zdravstvenim stručnjacima u svijetu. Radovi vezani za ta istraživanja u poslјednjem desetogodišnjem periodu upućuju na činjenicu da su problemi mladih vezani uz kockanje razlog za ozbilјnu zabrinutost. Istraživanja sprovedena nedavno u Hrvatskoj pokazala su da je 74,8 % učenika srednjih škola obuhvaćenih istraživanjem, bar jednom probalo igre na sreću, a sportske kladionice (51,2%) predstavlјaju najčešći oblik kockanja kod srednjoškolaca. Prevencija ovisnosti kockanja treba da obuhvata širok kontekst tema koje se mladima mogu ponuditi kroz osnovno i srednje obrazovanje. Važno je raditi i sa roditelјima, jer su često oni jedan od faktora koji doprinose pojavi ovog problema. Djeca se mogu osvijestiti kroz sveobuhvatne i uzrastu prilagođene obrazovne programe. Ali nije dovolјno ponuditi im informaciju, potrebno ih je motivisati da budu dio širih društvenih promjena, odnosno da kroz manifestaciju pozitivnih stavova i vrijednosti, motivišu i svoje vršnjake da se suprotstave ovom štetnom društvenom fenomenu.
ISTRAŽIVANјE S RAZMAKOM OD DESET GODINA
Nedelјka Vuković uradila je prije deset godina, kao student postdiplomskih studija na Medicinskom fakultetu u Beogradu, prvo istraživanje o zloupotrebi psihoaktivnih supstanci među mladima u Prijedoru.U istraživanju je učestvovalo 1.070 učenika ispitanika iz Gimnazije, Mašinske i Medicinske škole. Tako je nastao njen magistarski rad pod nazivom „Zloupotreba psihoaktivnih supstanci među adolescentima grada Prijedora“, nakon kojeg je stekla zvanje magistra iz oblasti javnog zdravlјa. Iz tog istraživanja nastalo je i nekoliko naučnih radova. Deset godina kasnije, ponovo se bavila istom temom. Istraživanja su pomogla da uporedi rezultate u rasponu od 10 godina i na nedavnoj naučnoj konferenciji „Znanjem do zdravlјa – SANUS 2024“ objavi rad na engleskom jeziku koji je analizirao rezultate ovih istraživanja i razlike u stavovima i znanjima adolescenata 2013. i 2023. godine.
Tanja Mandić