U Moto klubu “Otpisani” odlučili su da i ove godine organizuju vaskršnju tucijadu za štićenike Doma za lica sa invalidietom. Štićenici su se obradovali, kako kažu, svojim drugarima, a i TV ekipama koje su ih snimale. “Mnogo znači što ste došli jer bez vas ne bi ni bilo ovoga. Meni je drago što ste vi ovdje, a i što su naši radnici ovdje i direktor”, kaže štićenik Petar Akrap.
U Moto klubu “Otpisani” ističu da im je najveća vaskršnja nagrada bio aplauz štićenika Doma kada su dolazili. “Ovo je već drugi put da u toku našeg postojanja dolazimo u Dom da podijelimo jaja i da napravimo turnir sa štićenicima. Vaskrs je najradosniji pravoslavni praznik, a da bi doprinijeli toj radosti mi smo se odlučili da posjetimo Dom u Čirkin Polju i da organizujemo jednu malu tucijadu sa štićenicima. Njihovi predstavnici su pobijedili i lijepo je bilo gledati tu radost”, istakao je Slavko Vrućinić, predsjednik Kluba.
Na veliki hrišćanski praznik uz štićenike su bili i radnici Doma za lica sa invaliditetom. I oni su zahvalni bajkerima na posjeti i poklonima. “Ovom prilikom moram da se zahvalim našim prijateljima iz Moto kluba “Otpisani” koji su izdvojii svoje vrijeme da dođu da zajedno sa nama proslave naš najveći hrišćanski praznik Vaskrs, da daruju svoje vrijeme, da daruju svoju dobrotu i pažnju i da štićenici vide da nisu sami, da pored naših radnika koji svakodnevno brinu o njima, i ljudi iz lokalne zajednice takođe misle na njih”, rekao je Nioola Vujasinović, direktor Doma.
Pored vaskršnjih jaja i paretaka, bajkeri su štićenicima Doma za lica sa invaliditetom poklonili i majice sa natpisom Kluba.


Zoran Sovilj

(VIDEO) BOROVNICE KAO BIZNIS I ZANIMACIJA

Aco Karanović je 20 godina živio u Americi. Imao je svoju firmu i razvijen biznis, ali ga je želja vukla da se vrati u Svodnu, među borove koje je davno zasadio i u prirodu koja je uljepšavala njegovo djetinjstvo. Sa 20 kamiona u Americi se bavio različitim vrstama prevoza, a odlazak na plantažu borovnica  jednog starog Amerikanca definisao je njegove buduće planove. “Kad sam došao kod njega da vozim  borovnice, vidio sam njegovu plantažu i sve ono u ćemu sam vidio sebe u nekom budućem vremenu. To je bio neki moj san. Rekao sam, ja ću jednoga dana da se vratim u rodni kraj i zasadim borovnicu. Ovdje je to bilo dosta nepoznato i nisam imao neku mogućnost i nekoga da me prati i vodi kroz stručni nadzor. Upustio sam se u to sam. U Bugojnu sam pronašao proizvodnju i od njih dobio sadnice i krenuo sam na neki način. Bilo je malo čudno, bilo je padova, da se suše, ali to me je izazivalo što je kompliovano, što je zahtjevno i htio sam da se borim i došao sam do toga da sam malo to savladao. Saznao nešto, vidim da je uspješno da mogu da radim i dobio sam je, da kažem tako”, prisjeća se Karanović kako je sve počelo.  

Karanović se iz Amerike vratio 2017. godine i odmah je počeo da ostvaruje svoje želje i planove. S obzirom da je od onih ljudi koji vole izazove, definitivno se odlučio da krene sa zasadom borovnice, za koju na ovom području nije bilo kvalitetnog iskustvenog znanja. “Krenuo sam sa 270 sadnica, pošto je to bila nepoznanica, u početku sam bio oprezan. To je bio moj prvi zasad 2017. godine pa sam onda povećavao i došao sam na hiljadu sadnica. To je negdje oko tri i po dunuma. U našem podneblju narod sve više prepoznaje borovnicu kao zdravu, kao dobru biljku koja stvarno pomaže za sav način ishrane, posebno za djecu. Na zapadu sam vidio da se puno koristi, ja sam je koristio, pomaže. Odlučio sam se da u penziji napravim sebi zanimaciju, da mi ta borovnica služi kao zabava, onda imam i biznis kod kuće, imam i prirodni ugođaj i to je ono što me stvarno  ispunjava”, kaže Karanović.

Da bi borovnice odbranio od grada, ali i ptica koje su mu u prvim godinama uništavale i do jedne trećine roda, Karanović je plantažu zaštitio mrežom. Investicija nije mala, ali naglašava da će se to kasnije isplatiti. “Ta proizvodnja sad se može kontrolisati, zaštićena je i ima smisla. Naravno, traži velika ulaganja, prije svega finansijska i najmanje pet godina da bi se vidio nekakav napredak. U prvih pet godina je maksimalno ulaganje i maksimalan rad. Onda se to vraća”, ističe Karanović.

Pored borovnica, Karanović ima i zasade breskve, kruške, šljive i kupine. Kaže da ga rad u prirodi ispunjava i odmara mu dušu. Djeca su ostala da žive i rade u Americi,  a njemu veliku podršku u održavanju imanja i zasađenih voćnjaka pruža supruga Mira.

           Zoran  Sovilj

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na https://kozarski.com/

Exit mobile version