Tragedija koja se nedavno desila nakon požara u staračkom domu u Tuzli iznjedrila je i pitanje koliko su ovakve ustanove bezbjedne i sigurne za osobe koje u njima borave, a pogotovo za one nepokretne. Ranko Karan je u devetoj deceniji života, a prije godinu dana odlučio je da mu prijedorski Dom za starija lica bude kuća u kojoj će ostati do kraja života. Vratio se iz Austrije u kojoj je živio 57 godina. Iako je u poodmaklim godinama, zdravlje ga dobro služi, a Dom je, kako kaže, nazvao drugom majkom. Poručuje da se u ovoj ustanovi osjeća potpuno bezbjedno. “Ja se osjećam više nego dobro, zato sam ovaj dom nazvao druga majka. Ovo je druga majka, jedna nas je rodila. Ja sam ovim domom prezadovoljan, i sa osobljem i sa svim drugim stvarima ovdje”, kaže Karan.
Veliki teret brige za korisnike usluga Doma je na Odjeljenju socijalne zaštite i njege korisnika gdje ističu da se svakodnevno sprovode mjere predostrožnosti, jer su u pitanju starije osobe, među kojima ima polupokretnih, nepokretnih i dementnih korisnika, pa je moguće da dođe do određenih problema.
Rukovodilac Odjeljenja Sabina Tenić, koja u Domu radi skoro tri decenije, prisjetla se događaja kada je nepažnja korisnika mogla da izazove velike posljedice. “Imali smo slučaj prije desetak godina da je pokretni korisnik bacio opušak u kantu za smeće i izazvao požar u zajedničkom kupatilu za nepokretne korisnike. Na sreću i korisnika i osoblja, dežurno medicinsko osoblje i osoblje koje radi na obezbjeđenju primijetii su dim i na vrijeme reagovali. Pozvali su vatrogasce, a u međuvremenu su oni protivpožarnim aparatom uspjeli da lokalizuju požar”, kaže Tenićeva.
Od 230 korisnika, u Domu je 70 nepokretnih osoba. Oni su smješteni na zadnjem, trećem spratu. U ovoj ustanovi ističu da je tako predviđeno projektom, dodajući da je osoblje osposobljeno da brzo reaguje u bilo kakvoj kriznoj situaciji.
“Sobe su specijalno namještene za nepokretne osobe, tako da je veličina vrata, kreveta, prozora, kupatila, sve prilagođeno nepokretnima na 3. spratu. Tehnički je teško izvodljivo da mi sad njih premještamo na niže spratove. U našoj ustanovi preduzete su sve mjere da, ukoliko bi došlo do neke nezgodne situacije, to što su oni na 3. spratu ne igra neku preveliku ulogu”, naglašava Marija Ličanin, direktor Doma.
Iz Doma za starija lica poručuju da poštuju sve zakonske propise kada je u pitanju protivpožarna zaštita, navodeći da ustanova ima referenta za protivpožarnu zaštitu koji vodi računa da se poštuju zakonom predviđene mjere.
“Trudimo se da sve te električne uređaje koje oni vole da koriste držimo pod kontrolom i da ih nema u našim sobama trenutno. Međutim, to je svakodnevna akcija, jer oni jednostavno vole da imaju to kod sebe u sobama. Rudarsko-tehnološki zavod je uradio elaborat kojim je predviđeno sve što je potrebno za bezbjednost korisnika. Predviđeni su putevi za evakuaciju. Na svakom spratu se nalazi nacrt puteva za evakuaciju i položaja gdje se nalaze protivpožarni aparati. Imamo 49 protivpožarnih aparata, od kojih su neki za gašenje električnih instalacaija, a neki za otvoreni plamen. Takođe na svakom spratu imamo hidrante. Ispred zgrade Doma imamo dva hidranta i vrši se redovna obuka radnika na svake tri godine za rukovanje tim aparatima”, navodi Ličaninova.
U Domu kažu da je među mjerama za poboljšanje bezbjednosti korisnika i zabrana unošenja u sobe grijalica, upaljača, kuhala za vodu i drugih električnih uređaja koji mogu izazvati požar. U upravi naglašavaju da Dom ima sistem vatrodojava, koji će u slučaju opasnosti upozoriti recepciju da isključi struju u cijelom objektu. Ukoliko se to desi tokom noći, sistem panik rasvjete omogućiće da korisnici mogu doći do požarnih stepenica. Iz uprave Doma i poruka da su radnici ove ustanove obučeni za evakuaciju nepokretnih osoba sa 3. sprata.
Zoran Sovilj