Porodice poginulih boraca za Republiku Srpsku dostojanstveno nose svoju tugu. Dan Republike doživlјavaju kao jedan od najvaažnijih datuma u novijoj srpskoj istoriji uvijek ističući da se taj dan mora čuvati kao velika svetinja i putokaz. O Danu Republike, prekrajanju istorije, podjelama u srpskom narodu, suživotu i drugim pitanjima razgovarali smo sa Slavišom Knjeginjićem, zamjenikom predsjednika gradske Organizacije porodica poginulih i zaroblјenih boraca i nestalih civila
Šta za porodice poginulih boraca znači 9. januar, Dan Republike Srpske ?
U Republici Srpskoj je 26. 048 poginulih boraca,od toga 936 u Prijedoru. Nјihova žrtva za sve porodice poginulih boraca znači da je 9. januar svetinja. Da svaki pokušaj gašenja tog datuma znači ponovo udar na naše poginule junake. Oni su se žrtvovali za Republiku Srpsku i kako sada da mi njihovi članovi porodice to pogazimo ? Nema nijedne porodice koja 9. januar ne doživlјava kao svoju Slavu i svoje sjećanje na naše poginule junake. Za sve porodice poginulih boraca 9. januar je Dan Republike Srpske koji mi slavimo i obilјežavamo i sjećamo se naših poginulih junaka koji svoj život podariše na oltar otadžbine, nama jedine i volјene Republike Srpske. Po tom pitanju za nas nema kalkulacije ni razgovora, nikome ne osporavamo da slave datume koje žele, ali u naš 9. januar ne dirajte. Ko nam dirne taj datum, dira u grobove naših poginulih junaka, 26.048 Republika Srpska, 936-Prijedor.
Kako odbraniti istinu i istoriju od pokušaja prekrajanja i revizionizma?
Istina se ne može braniti ćutanjem. Obilјežavanje važnih istorijskih datuma, spomenici, komemoracije i javne rasprave služe da se ne zaboravi prošlost. Takođe, i mediji imaju veliku odgovoronost da šire istinu. Onaj ko provjerava informacije manje je podoložan revizionizmu. Ne smijemo zaboraviti arhive, muzeje, dokumenta, svjedočenja i materijalni dokazi moraju biti sačuvani. Jer , ako se zaboravi, može da se ponovi !
Kako su porodice poginulih boraca zadovolјne statusom u društvu s obzirom na to koliko su dale za stvaranje Republike Srpske ?
Pitanje zadovolјstva porodica poginulih boraca sa statusom u društvu je složeno. Tu se stavovi razlikuju od porodice do porodice.To je složeno pitanje, često mi čujemo u govorima i javnim nastupima moralna priznanja i poštovanja prisutnih u javnim govorima i obilјežavanjima. No, međutim, često ti javni istupi ne prate svakodnevni život i standard. Veliki broj porodica živi skromno za razliku od pojedinaca koji nisu bili u ratu, a žive mnogo bolјe od porodica poginulih boraca. Znači , generalno žrtve koje su dale te porodice , mnoge od njih nisu obezbjedile status u društvu koje bi trebale s obzirom da su njihovi članovi porodica stvarali i dali svoje živote za odbranu Republike Srpske.
Nakon patriotskog rata došlo je do raslojavanja, podjela i nejedinstva u srpskom narodu. Kako to prevazići?
To se može prevazići samo jedinstvom.Uzroci kako je došlo do toga su važni. Period života u kojem smo živjeli u bivšoj nam državi Jugoslaviji mnogo se razlikovao . Naše generacije su navikle na taj život gdje je bilo pravde, jednakosti i brige za čovjeka. Dolazi rat bolan i težak , poslije čega se obični čovjek teško snalazi. Novina je višepartijski sistem, on nam donosi neprilike, jer se nismo navikli na takav politički život. Sada se čovjek snalazi sam, gubi se briga za pojedinca. Mi se još nismo navikli na taj politički sistem i među nama Srbima ima puno nerazumijevanja. Partije imaju dominaciju u društvu što nije problem ako je u pitanju borba za interes i status Republike Srpske. Moraju vladati korektniji odnosi među lјudima, a to moraju obezbijediti Institucije Republike Srpske. Mora se čovjek postaviti u fokus i mora se voditi briga o svakom čovjeku u društvu. Ono zašto smo mi Srbi vezani je naša crkva i ona može dosta da uradi na pomirenju i odnosima da se spriječi raslojavanje. Upravo 9. januar , Božić, slave, sveci – to je ono što nas okuplјa i zbližava. To su dani kada smo svi jedinstveni.
Podjele su evidentne i u boračkoj populaciji. Može li se učiniti više da se počne uzgajati onoliko jedinstva koliko je neophodno za ozbilјniji napredak društva ?
Podjele u boračkoj populaciji su nastale zbog lošeg materijalnog stanja boraca. Borci su u društvu ostali na marginama s tim da se zadnjih godina vrše pomaci u dobrom smjeru, što naravno treba da bude još više. Borci između sebe treba da se poštuju i uvažavaju. Često se čuju neosnovane kritike gdje borci govore protiv boraca. To nije dobro, upravo ta nesloga je i dovela do lošeg statusa. Ja, kao dijete se sjećam boraca iz Drugog svjetskog rata, oni između sebe nikada nisu gajili zavist, uvjek su se podržavali i govorili svaki za svakoga da je istinski borac. Nažalost, sada borci Odbrambeno-otadžbinskog rata jedni druge omalovažavaju i njihovo učešće minimiziraju, a to nije put za jedinstvo boračke populacije. Kod naših boraca nažalost samo preovladava rečenica „ samo sam ja bio borac i niko drugi „.Svakoga treba jednako poštovati i uvažavati, ko god je dao svoj doprinos za stvaranje Republike Srpske.
Globalno se dešavaju stvari koje ne obećavaju dugoročno svjetski mir. Koliko je važno da na ovim našim prostorima u svakoj prilici šalјemo poruke mira, tolerancije i suživota ?
Na našim prostorima nema druge opcije osim mira. Mir je svima potreban i svi ga želimo. Svaka druga riječ je pogubna za sve nas. Pravila, Zakoni u svakom gradu, Republici, državi se moraju poštovati i uvažavati. Mislim da se lјudi na našim prostorima ponašaju u duhu tolerancije i suživota, što je dobro. Što prije svi shvatimo da je Bosna i Hercegovina sastavlјena od dva entiteta i tri konstitutivna naroda brže ćemo i eknomski jačati. Sve drugo što se želi mijenjati na silu ili nezakonit način samo nas udalјava jedne od drugih. Treba se okrenuti razvoju društva, a ne baviti se stvarima koje su u Dejtonskom sporazumu već završene. Naš grad Prijedor što se tiče tolarencije i suživota funkcioniše dobro. Obični lјudi u našem gradu žive bez nekih većih međunacionalnih tenzija. Suživot se odvija u normalnoj mjeri.
Šta će biti prioriteti u radu Gradske Organizacije porodica zaroblјenih i poginulih boraca i nestalih civila – Prijedor?
Prioritet u radu Gradske Organizacije porodica zaroblјenih i poginulih boraca i nestalih civila -Prijedor će biti kao i do sada briga za naše članstvo, za njihove probleme koji nisu mali. Tražićemo da se konačno riješi pitanje zaposlenja naših potomaka (sinova i kćeri poginulih boraca ), pitanje stambenog zbrinjavanja u vezi sa čim smo ranije dali prijedlog da se u Prijedoru napravi još jedna zgrada koja bi se dala na korištenje članovima pordica poginulih boraca , ratnim vojnim invalidima i borcima koju su zaista u potrebi jer ne smijemo zaboraviti da je Prijedor angažovan u ratu 16.09.1991 godine, da je 936 poginulih junaka i da je Prijedor dao dvije brigade , policiju i sve svoje resurse u to vrijeme. Pitanje ostvarenja zakonskog prava na porodičnu penziju za naše supruge poginulih boraca koje nisu bile vjenčane je jako bitno i na njemu se insistira već duže, ali još uvjek nikada nije došlo do realizacije. Potrebno je i dalјe raditi na sistematskim riješenjima na zaštiti imena, likova, grobalјa, grobnica i spomen-obilјežja poginulim borcima i obilјežavanju svih značajnih datuma iz Odbrambeno-otadžbinskog rata. Naša Organizacija će biti uz svoje članstvo i uz svakog pojedinca i boriti se da rješavamo njihove i naše probleme, jer oni su dali najveću žrtvu za Republiku Srpsku.
Zoran Sovilј