Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović istakla je da se države, društva i višenacionalne zajednice ne mogu trajno graditi putem prinude, zavisnosti ili spoljnog inženjeringa, već isključivo na legitimnosti, unutrašnjem dogovoru i međusobnom poštovanju.
“Istorija nas iznova uči jednoj suštinskoj istini: politički eksperimenti nametnuti protiv volje naroda rijetko opstaju”, ukazala je Cvijanović u obraćanju na 11. Ekonomskom forumu u grčkom gradu Delfi.
Obraćanje srpskog člana Predsjedništva BiH Srna prenosi u cijelosti:
Velika mi je čast što sam danas ovdje i što imam priliku da se obratim ovom važnom skupu u eri duboke globalne neizvjesnosti, transformacija i strateškog redefinisanja.
Živimo u vremenu u kom su države suočene sa ozbiljnom odlukom – ili da aktivno oblikuju sopstvenu budućnost, odvažno, odgovorno i mudro, ili da ostanu pasivni posmatrači dok drugi odlučuju o njihovoj sudbini.
Istorija nas iznova uči jednoj suštinskoj istini: politički eksperimenti nametnuti protiv volje naroda rijetko opstaju. Države, društva i višenacionalne zajednice ne mogu se trajno graditi putem prinude, zavisnosti ili spoljnog inženjeringa. Mogu se graditi isključivo na legitimnosti, unutrašnjem dogovoru i međusobnom poštovanju.
ISTINSKI SUVERENITET – PRAVO NARODA DA SAM OBLIKUJE SVOJU SUDBINU
Suverenitet je temelj svake funkcionalne države. Bez sposobnosti da upravlja sobom bez spoljnog uplitanja, nijedna zemlja ne može očuvati legitimitet, stabilnost ni istinsku nezavisnost.
Istinski suverenitet podrazumijeva pravo naroda da sâm oblikuje svoju sudbinu, oslobođen prinude, neizabranih birokratija i političkih projekata koji nastoje da identitet zamijene nametnutim rješenjima. Time dolazim do BiH – zemlje iz koje dolazim.
Na samom početku, dozvolite mi da pojasnim jednu činjenicu koja se u inostranstvu često pogrešno tumači. Ja sam član tročlanog Predsjedništva BiH, izabrana iz Republike Srpske, koja obuhvata 49 odsto teritorije zemlje. Govorim u ime Republike Srpske i građana koji su me demokratski izabrali na ovu funkciju.
To je ustavna stvarnost BiH. Svako ko tvrdi da govori u ime svih građana BiH bez prethodnog dogovora sva tri člana Predsjedništva, pogrešno predstavlja i Ustav i istinu.
Sigurno ste mnogo toga čuli o BiH. Ali, moram otvoreno reći: veliki dio onoga što je međunarodnoj javnosti predstavljeno jeste nepotpun, pojednostavljen, selektivan ili u potpunosti pogrešan prikaz. Ovdje sam da govorim ne na temelju narativa, već neposredne političke stvarnosti.
ISTINSKA DEMOKRATIJA, STVARNA SLOBODA, PRAVI SUVERENITET I DOSLJEDNA VLADAVINA PRAVA U BiH OZBILJNO NARUŠENI
To me direktno dovodi do aktuelne situacije u mojoj zemlji, u kojoj su istinska demokratija, stvarna sloboda, pravi suverenitet, pa čak i dosljedna vladavina prava, ozbiljno narušeni.
BiH je postala zemlja izraženih protivrječnosti i sistemskih zloupotreba ustavnog poretka i demokratskih normi. Za veliki dio toga odgovorne su intervencije uzastopnih neizabranih stranih zvaničnika – ljudi za koje nijedan građanin naše zemlje nikada nije glasao. Zamislite da živite u takvim okolnostima u savremenoj Evropi.
Prošle godine, obilježena je trideseta godišnjica potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Mnoge konferencije bile su posvećene Dejtonu, ali su se prečesto svodile na ponavljanje starih stereotipa i svjedočile o upornom nerazumijevanju BiH i njenih suštinskih problema.
Podsjetimo se, stoga, šta je Dejtonski sporazum u stvari. Zaustavio je tragičan rat, ali je istovremeno uspostavio pažljivo i kroz pregovore dogovoren ustavni okvir za izrazito decentralizovanu državu sastavljenu od dva entiteta i tri ravnopravna konstitutivna naroda. Nije bio nametnut, nego rezultata dogovora, koji su prihvatile sve strane. I to je od presudnog značaja.
Tragedija leži u tome što suštinski problem BiH nikada nije bio sâm Dejton. Problem je njegovo sistematično podrivanje od trenutka kada je potpisan.
Strani akteri ugrađeni u taj sistem – prije svega visoki predstavnik, a potom i strane sudije u Ustavnom sudu BiH – mirovni okvir postepeno su pretvorili u oblik kolonijalne uprave. Da, u srcu Evrope, u 21. vijeku. Mnogi to čuju i pitaju: da li je to zaista moguće? Nažalost, jeste.
Tokom više od tri decenije, uzastopni neizabrani strani zvaničnici nametnuli su stotine odluka i zakona, centralizujući zemlju i pritom kršeći i takozvani duh i slovo Dejtonskog sporazuma.
BiH MJESTO GDJE SE JEZIKOM DEMOKRATIJE ČESTO PRIKRIVA NEDEMOKRATSKA PRAKSA
BiH je postala mjesto gdje se jezikom demokratije često prikriva nedemokratska praksa. Dozvolite mi da navedem konkretne primjere, jer mnogima je u to teško povjerovati.
Izborni zakon izmijenjen je na sâm dan izbora. Ustav je bio suspendovan na jedan dan kako bi se uvele nove formule za formiranje vlasti i instalirali politički aranžmani bez demokratskog legitimiteta. I sve to je uradio jedan neizabrani pojedanac koji sebe naziva visokim predstavnikom bez ijednog ovlaštenja u Dejtonskom sporazumu da se tako ponaša.
Na desetine demokratski izabranih ili imenovanih zvaničnika smijenjeni su bez poštovanja osnovnih pravnih procedura. Političke stranke bile su finansijski sankcionisane izvan uobičajenih demokratskih postupaka.
I ne samo to – pravosuđe je politizovano i instrumentalizovano. Krivično zakonodavstvo mijenjano je kako bi se politički targetirao i uklonio izabrani predsjednik Republike Srpske samo zato što nije postupio po nelegalno nametnutom zakonu od strane visokog predstavnika. U tom procesu zaobiđene su zakonodavne institucije BiH. Da li je to demokratija ili vladavina dekretima?
Prečesto se, kada se o BiH govori na međunarodnom nivou, govori samo o posljedicama, a gotovo nikada o uzrocima. Svaka oštrija politička izjava iz Republike Srpske odmah se osuđuje, dok se neustavna centralizacija, neprijateljski postupci i gotovo svakodnevni napadi na Republiku Srpsku prećutkuju. Takvi dvostruki aršini godinama narušavaju povjerenje.
INTERVENCIONISTIČKIM PRISTUPOM STVOREN USTAVNI, POLITIČKI I INSTITUCIONALNI MONSTRUM
Intervencionistički pristup često je pravdan potrebom stvaranja “funkcionalnije države”. U stvarnosti, stvoren je ustavni, institucionalni i politički monstrum. Umjesto jedinstva, proizvedena je paraliza. Umjesto saradnje, produbljeno je nepovjerenje u već ionako podijeljenom društvu i među trima konstitutivnim narodima koji u njemu žive: Bošnjacima – muslimanima, Srbima pravoslavcima i Hrvatima katolicima.
Ideja da je BiH društvenim inžinjeringom moguće pretvoriti u jednu centralizovanu političku naciju pokazala se kao nerealna i štetna. Ta ideja zanemaruje istorijske realnosti, kulturne identitete, ustavnu ravnotežu i osnovnu demokratsku činjenicu da se nijednim narodom ne može trajno upravljati protiv njegove jasno izražene političke volje.
Danas je BiH kandidat za članstvo u Evropskoj uniji. Ipak, tu leži tužan paradoks: Evropska unija ne samo da je decenijama tolerisala mnoge od ovih devijacija, već ih je i neposredno i posredno podržavala. Čak i sada, kada mnogi evropski zvaničnici u potpunosti shvataju koliko je projekat stvaranja centralizovane BiH štetan, Evropska unija ostaje najveći finansijski sponzor Kancelarije visokog predstavnika i njenog antidejtonskog i nedemokratskog djelovanja.
Jednostavno rečeno: BiH i dalje funkcioniše u okviru kolonijalne strukture na čijem čelu se nalazi neizabrani strani namjesnik – koja bi možda impresionirala srednjovjekovne vladare, ali bi morala da zabrine svakog demokratu u savremenom svijetu.
Još više zabrinjava to što imenovani na tu funkciju i dalje nema saglasnost Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, kako je predviđeno Aneksom deset Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Institucija koja odgovara izbornom tijelu i nije odgovorna nijednom demokratskom tijelu, ne samo da nije u skladu sa evropskim standardima – ona ih poništava.
Kako je moguće da se demokratske vrijednosti promovišu nedemokratskim instrumentima? Kako se može govoriti o suverenitetu dok se suverenitet osporava? To nisu retorička pitanja. Ona zadiru u samu srž kredibiliteta Evrope.
NEPRIHVATLJIV KOLINIJALNI STATUS BiH U 21. VIJEKU
Postoji samo jedan održiv put naprijed: dijalog. Republika Srpska kontinuirano nudi dijalog i kompromis. Prečesto ga bošnjački politički akteri odbijaju, vjerujući da će strana intervencija ponovo obezbijediti putem pritiska ono što se ne može postići demokratskim dogovorom. Međutim, nijedna demokratija ne može Funkcionisati bez dijaloga među legitimnim predstavnicima.
Pozdravljam glasove u međunarodnoj politici koji sve više prepoznaju jednu važnu činjenicu: trajna rješenja ne mogu se uvoziti. Izgradnja nacije spolja ne funkcioniše. Stabilne institucije moraju proisteći iz unutrašnjeg dogovora, a ne iz spolja nametnutih odluka.
Da bi se bolest izliječila, potreban je pravi lijek. Za BiH taj lijek nije veća doza intervencionizma. To je poštovanje Ustava dogovorenog 1995. godine. To je ispravljanje nepravdi iz prošlosti. To je vraćanje odlučivanja demokratski izabranim domaćim institucijama. To je međusobno poštovanje tri konstitutivna naroda.
Godinama slušamo tezu da BiH mora ići “od Dejtona ka Briselu” kroz ustavno preuređenje. Dozvolite mi da, sa punim uvažavanjem, istaknem da ta teza nije samo nerealna – ona je u svojoj suštini pogrešna.
Problem BiH nikada nije bio Dejtonski mirovni sporazum niti Aneks četiri, koji sadrži sâm Ustav. Problem je otvoreno i kontinuirano odbijanje različitih međunarodnih i domaćih aktera da ga poštuju i u potpunosti sprovode.
Ustavna struktura uspostavljena Dejtonom nije prepreka evropskim integracijama, ekonomskom napretku, institucionalnom razvoju niti demokratiji. Nezakonita nametanja jesu. Intervencionizam jeste. Stalno narušavanje ustavne ravnoteže jeste.
I na kraju, neprihvatljiv kolonijalni status BiH u 21. vijeku svakako jeste prepreka.
Podsjetiću vas da su neke države članice Evropske unije u mnogim aspektima decentralizovanije od BiH, a ipak uspješno ispunjavaju sve obaveze koje proističu iz članstva u EU. Prema tome, decentralizacija nije problem. Problem je poštovanje prava i unutrašnji dogovor.
Došlo je vrijeme da se sa ovom zastarjelom, nedemokratskom i intervencionističkom praksom jednom za svagda prekine. Dajte BiH dovoljno prostora da diše sopstvenim plućima. Omogućite njenim institucijama da počivaju na sopstvenom demokratskom legitimitetu. Neka kompromis zamijeni nametanje. Neka partnerstvo zamijeni tutorstvo. Neka izabrani lideri upravljaju, a građani odlučuju.
Uvjerena sam da Dejtonski mirovni sporazum nije prepreka budućnosti, već njen temelj. On se može unapređivati isključivo saglasnošću – nikada prinudom. Sve drugo je samo još jedan eksperiment, a narodi BiH već su pretrpjeli previše eksperimenata.
SRNA