Predstavnici Organizacije porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila Prijedor danas su u Hambarinama položili cvijeće i upalili svijeće u znak sjećanja na dvojicu mladih vojnika poginulih 22. maja 1992. godine.
Na punktu u Hambarinama, prije tačno 34 godine, naoružani ljudi u civilnoj, policijskoj i vojnoj odjeći zaustavili su vozilo i otvorili vatru na vojnike JNA. U napadu su život izgubili Radovan Milojica i Rade Lukić, dok su četvorica vojnika ranjena. Stravičnog događaja danas se prisjetila supruga Radenka Lukića, poručivši da se pogibija supruga ne može nikada zaboraviti, ali ni oprostiti.
„Muž mi je imao svega 24 godine kada je ubijen. Ostavio je iza sebe dvoje male djece, jednog sina od tri i po i drugog od dvije i po godine. Sinovi su danas odrasli, oženjeni i imaju svoje porodice, i to mi je danas jedina sreća. Zaboraviti neću nikad, a oprostiti ne mogu, jer je urađeno nešto što nije trebalo da se uradi”, rekla je Milica Dugandžija Lukić.
Slaviša Knjeginjić, potpredsjednik gradske Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, poručio je da ovaj događaj ne treba kvalifikovati kao incident, već kao teroristički čin.
„Ubiti dva mladića ni krive ni dužne, pucati na auto u kojem su bili nenaoružani ljudi, to ne može biti incident, jer takva kvalifikacija ima i direktan uticaj na sudske odluke. Još niko do danas nije odgovarao za ovaj zločin. Sa ovog mjesta pozivam sve na međusobno poštovanje i suzdržanost, jer naša Organizacija nikada ne vrijeđa tuđe žrtve, a na ovo mjesto stradanja došli smo isključivo da odamo počast poginulima”, istakao je Knjeginjić.
Nakon Hambarina, predstavnici Gradske organizacije porodica poginulih i nestalih civila upalili su svijeće i položili cvijeće na grob Slađane Kobas, bebe koja je jedina preživjela tragičan događaj u banjalučkom porodilištu 1992. godine. Zbog zatvorenog koridora i nemogućnosti dopreme kiseonika za inkubatore, umrlo je 12 novorođenčadi. Slađana je preminula 9. februara 2006. godine.
T.Mandić