Svaki susret bivših školskih drugova je dirljiv, a proslava šezdeset godina mature poseban je doživljaj. Generacija gimnazijalaca iz 1966. godine okupila se pred nekadašnjom školom da se prisjete anegdota iz najljepšeg đačkog doba, ali i učenika i profesora koji više nisu među njima. Među dvanaestak bivših maturanata bio je i Svetozar Rosić koji je zbog ovog druženja doputovao iz Beograda.
“Vezan sam za Prijedor, za Gimnaziju i naše profesore, iako su oni bili jako strogi. Ja sam čak propao, a kad to kažem svojim unukama, žena pita: ‘Da li si ti normalan?!’ /smijeh/ Bili smo bliski, bilo je drugo vrijeme, nije bilo telefona, nije bilo televizije. Živjeli smo sasvim drugačijim, ispunjenim životom”, prisjeća se Rosić.
Gimnazijskih dana rado se sjeća Azra Pašalić.
“Lijepo je što smo se sastali. Dosta moje generacije ima koji smo završili Gimnaziju 1966. godine. To je bilo lijepo doba. Svi volimo jedni druge, sjećamo se naših profesora i lijepog života u Prijedoru u to vrijeme”, rekla je Pašalićeva.
Red, rad i disciplina sažetak je školovanja u tadašnjoj prijedorskoj gimnaziji, kako se toga sjeća Zora Topić. Imali su, kaže, divne profesore koje su uvažavali, što danas nije tako često.
“Bogati smo, jer smo doživjeli te godine druženja, a od pedesete godine mature svake godine se sastajemo. Nažalost, sve nas je manje, ali oni kojih više nema ili nisu mogli doći, tu su u našim srcima. Da li ćemo se ponovo sresti, to ne znam, ali zadovoljni smo. Bila je to generacija koja je uvažavala jedne druge. To su neka vremena koja se neće vratiti, ali ja bih poželjela da i druge generacije budu takve kakvi smo mi bili”, poručila je Zora Topić.
Uz nostalgiju, koju šalu i sjetni uzdah, nekadašnji maturanti su se prisjećali đačkih uspomena koje u njima žive i nakon šest decenija.
D. Sovilj