Prelazak u Bolnicu Prijedor i preuzimanje funkcije načelnika Odjelјenja za anesteziju i reanimaciju za dr Moniku Gašević Kasagić bio je prije svega profesionalni izazov, ali i prilika da se kroz timski rad i podršku uprave napravi dugoročan iskorak. Za relativno kratko vrijeme, ova služba je unaprijedila kvalitet i sigurnost zdravstvenih usluga, nabavila savremenu medicinsku opremu i stvorila uslove u kojima su pacijenti uvijek na prvom mjestu. O rezultatima rada, važnosti razgovora sa pacijentima prije operacije, ali i o otvorenim vratima za mlade lјekare, razgovarali smo sa dr Monikom Gašević Kasagić, koja sa ponosom ističe da iza svakog uspjeha stoji jak i motivisan tim.
PROFESIONALNI IZAZOV I PODRŠKA UPRAVE
– Šta Vas je opredijelilo da prihvatite izazov rada u Opštoj bolnici Prijedor?
Prelazak u prijedorsku bolnicu za mene je bio prije svega profesionalni izazov, ali i prilika da zajedno sa kolegama napravimo nešto što će dugoročno imati značaj za cijelu ustanovu.
Kada sam prihvatila ovaj posao, znala sam da je pred nama mnogo izazova, ali sam istovremeno vidjela veliki potencijal. Imamo veliki broj pacijenata, kvalitetne lјude i, što je najvažnije, spremnost da se radi i mijenja.
Presudni su mi bili lјudi sa kojima radim i osjećaj da postoji prostor da zajedno nešto u
napređujemo. Jer kada imate sa kim i sa čim da radite i kada vidite rezultat svog rada, onda posao zaista postaje zadovolјstvo
– Kakvi su rezultati rada Anesteziologije u proteklih nekoliko mjeseci?
Mislim da su rezultati najbolјi odgovor.
Za relativno kratko vrijeme unaprijedili smo organizaciju rada, nabavili značajnu medicinsku opremu i stvorili bolјe uslove za rad.
Međutim, broj procedura sam po sebi nije dovolјan pokazatelј. U anesteziji su sigurnost pacijenta, kvalitet rada i ishodi liječenja ono što je najvažnije. Upravo na tome insistiramo.
– Koliko je za napredak službe važna saradnja sa upravom bolnice?
Presudna je.
Dobra komunikacija između struke i uprave omogućava da se problemi brzo prepoznaju i rješavaju. Imamo odličnu saradnju sa direktorom i upravom, što nam daje mogućnost da određene ideje zaista pretvorimo u konkretne stvari.
Savremena medicina zahtijeva ulaganja, ali ulaganje u opremu ima smisla samo ako istovremeno ulažete i u lјude koji tu opremu koriste.
Timski rad kao temelј uspjeha
– Koliko je važan tim sa kojim radite?
U anesteziji nema individualnog uspjeha. Sve je timski rad. Imam zaista sjajne saradnike – anesteziologe, anesteziološke tehničare, medicinske sestre i kolege drugih specijalnosti. Posebno bih istakla srednji medicinski kadar, jer njihov rad i iskustvo direktno utiču na sigurnost pacijenta.
Veliku podršku imamo i od kolega anesteziologa iz Banjaluke, koji dolaze raditi u Prijedor. Nјihovo iskustvo i znanje dodatno jačaju naš tim.
Zahvalјujući svemu tome, pacijentima možemo pružiti anesteziološku uslugu na veoma visokom nivou.
– Da li je bilo teško odolјeti izazovima sa kojima se suočava jedna opšta bolnica?
Izazova ima i biće ih. To je realnost svake zdravstvene ustanove. Međutim, mnogo je važnije kako na njih odgovorite.
Uz dobru organizaciju, međusobno povjerenje i podršku, može se napraviti mnogo i kada okolnosti nisu idealne. Mislim da smo to u proteklom periodu i pokazali.
PACIJENT U SIGURNIM RUKAMA
– Da li se pacijenti i dalјe plaše anestezije?
Naravno. I to je potpuno razumlјivo.
Pacijent pred operaciju razmišlјa o mnogim stvarima – da li će se probuditi, da li će ga nešto bolјeti, šta će se dešavati tokom operacije… Strah od nepoznatog je prirodan.
Zato je razgovor sa pacijentom prije operacije veoma važan. Kada sjednete, saslušate ga i objasnite mu šta ga očekuje, često se strah značajno smanji. Pacijent mora da osjeti da je saslušan i da je u sigurnim rukama.
– Šta biste izdvojili kao najveći uspjeh u proteklom periodu?
Najveći uspjeh nije jedna pojedinačna stvar. To je činjenica da smo za nekoliko mjeseci unaprijedili način rada, nabavili novu opremu i stvorili tim koji funkcioniše.
Ipak, ono što posebno raduje jeste to što danas ne govorimo samo o onome što je urađeno, već i o onome što tek dolazi. Opšta bolnica Prijedor kreće u veliki proces rekonstrukcije postojećeg objekta i dogradnje novog dijela bolnice. Ako imamo u vidu da od 1985. godine nije urađena sveobuhvatna rekonstrukcija, jasno je koliko je ovo važan trenutak.
To nisu samo novi zidovi i prostor. To su bolјi uslovi za zaposlene i kvalitetnija i sigurnija zdravstvena zaštita pacijenata. Važno je i to što je aktuelni direktor u relativno kratkom periodu napravio određene iskorake koji su vidlјivi i koji iz ugla struke imaju veliki profesionalni značaj za dalјi razvoj bolnice.
VRATA OTVORENA ZA MLADE LЈEKARE
– Da li su vrata Anesteziologije Opšte bolnice Prijedor otvorena za mlade lјekare?
Apsolutno. Naša vrata su otvorena mladim lјekarima koji žele da uče, rade i profesionalno napreduju.
Mladim kolegama treba ponuditi više od radnog mjesta – mogućnost edukacije, rada uz iskusnije kolege, savremene uslove i, prije svega, dobar tim.
Zato ih ovom prilikom pozivam da upoznaju našu bolnicu i vide šta možemo da ponudimo.
Prijedor ima šta da ponudi.
– Kako vidite budućnost Opšte bolnice Prijedor i Anesteziologije u narednim godinama?
Želim da nastavimo da razvijamo službu kroz savremenu opremu, edukaciju i kontinuirano stručno usavršavanje.
Cilј nije samo da uradimo što veći broj procedura. Cilј je da svaki pacijent dobije sigurnu i kvalitetnu anesteziološku uslugu.
Mislim da danas imamo dobru osnovu za dalјi razvoj – lјude koji žele da rade, podršku uprave i kolega i, što je posebno važno, projekat rekonstrukcije i dogradnje bolnice.
Sada je na nama da taj potencijal iskoristimo.
– I za kraj, kada danas kažete „moja bolnica“, šta za Vas znači biti načelnica Anesteziologije prijedorske bolnice?
Danas, kada kažem „moja bolnica“, ne mislim samo na ustanovu u kojoj radim. Mislim na lјude sa kojima svakog dana dijelim odgovornost, izazove, uspjehe i neuspjehe.
Biti načelnica Anesteziologije za mene prije svega znači odgovornost – prema pacijentu, kolegama i povjerenju koje mi je ukazano, ali i privilegija da zajedno sa svojim timom učestvujem u stvaranju jedne bolјe službe.
Za ovih nekoliko mjeseci shvatila sam da se osjećaj pripadnosti ne dobija funkcijom. On se gradi svakodnevnim radom, povjerenjem i zajedničkim rezultatima.
Jer ništa od ovoga ne bih mogla sama. Iza svega stoji tim – anesteziolozi, anesteziološki tehničari, medicinske sestre, kolege drugih službi, uprava i svi lјudi koji vjeruju da ova bolnica može i mora biti još bolјa.
Zato danas, kada kažem „moja bolnica“, zapravo mislim – „naša bolnica“.
Kozarski vjesnik