U dvorištu Osnovne škole “Dositej Obradović” svečano je otvorena Učionica na otvorenom “Barošica”, nazvana po nadimku učenika ove škole Nikole Baroša, koji je preminuo 2024. u 13. godini, od posljedica rijetke genske mutacije. Vrpcu su presjekli Nikolini školski drugovi. Marija Rodić kaže da svog najboljeg prijatelja pamti po vedroj prirodi i spremnosti da pomogne drugima.
“Nikola je bio veoma pametan, uvijek mi je pomagao i bio tu za mene. Trenirali smo zajedno razne sportove i išli na horove. Gdje je on išao, išla sam i ja”, rekla je Marija.
Učionica je projekat Fondacije “Nikola Baroš”, koju vodi njegova porodica, uz poruku da iz ljubavi nastaju najljepša mjesta. Među osnivačima Fondacije je i Nikolina sestra Milica Baroš. Navela je da se ideja za Učionicu na otvorenom rodila neposredno nakon što su izgubili Nikolu.
“Jedan od razloga zbog čega smo željeli da pokrenemo ovaj projekat je zato što je Nikola obožavao ovu školu i djecu. Zbog bolesti je dosta godina proveo u kući i nije mogao da izlazi niti da se druži s prijateljima. Ova ideja je nekako bila u znak ljubavi prema ovoj školi i prema njegovim drugarima”, rekla je Milica.
Brojne su prednosti nastave na otvorenom, a u ovoj učionici djeca će rado usvajati nova znanja. Iz uprave Osnovne škole “Dositej Obradović” izrazili su zahvalnost Fondaciji “Nikola Baroš”, porodici i svima koji su pomogli da se realizuje ovaj projekat i da dobiju jednu od rijetkih učionica na otvorenom u Republici Srpskoj. Učionica će, kako je rečeno, ostati kao još jedan način da čuvaju uspomenu na svog voljenog druga i učenika. Izgradnja Učionice, ukupne vrijednosti 47.560 maraka, završena je za nekoliko mjeseci, zahvaljujući podršci brojnih građana, organizacija i institucija, Grada Prijedora i Kabineta predsjednika Republike. Njima su ovom prilikom uručene zahvalnice.
Ova svečanost bila je veoma emotivna za sve prisutne, a završio ju je Zoran Baroš, Nikolin otac, citatom iz njegovog školskog sastava:
“Najveći poklon koji možeš dati nekome je kada mu pokloniš svoju pažnju i vrijeme, a to ide iz srca.”
D. Sovilj