Jedna od najstarijih u BiH baka Bosiljka Banović broji u svom životnom kalendaru 104. godinu, a dugovječnost je kako sama kaže sigurno naslijedila od njene bake koja je živjela 107.
U životu se naradila, jer je posao uvijek voljela, a pogotovo heklanje ili tkanje na natru. Izrodila četvoro djece, od kojih je samo jedno živo. Baka ima ima sedmoro unučadi, 11-oro praunučadi i troje čukun unučadi.Od prošle godine kaže ne vidi skoro nikako, a slabije i čuje. Drugo je ništa ne boli.
„Rođena sam u Vedrom Polju blizu Oštrelja. Majka je rodila nas dvanaestoro, ja sam dvanaesto dijete. Šestoro je umrlo dok su bili mali, jer tad su djeca puno umirala, a od nas šest koje je preživjelo samo sam ja živa. Izbjegli smo u ovom poslednjem ratu i jako patim za svojom kućom i svojim ognjištem.Bila sam smještena kod kćerke koja je umrla prije dva mjeseca, a bilo mi je lijepo kod nje. Ali, bila je jako bolesna, umrla u osamdesetoj. Baš me boli taj gubitak“, nastavlja drhtavim glasom svoju priču baka Bosiljka.
Preživjela je ratove, neimaštinu, prvi muž s kojim je stekla sina joj je poginuo kao partizan u Drugom svjetskom ratu. Drugi suprug s kojim je izrodila troje djece je umro.
„Pamtim ja dobro sve. Moje roditelje, braću i sestre, muževe, svoju djecu, rodno selo. Malo lošije čujem i slabo vidim, ali evo pamet me nije napustila. Lijepo se brinu o meni ovdje u Domu „Drinić“, ali maštam uvijek o svojoj kući. Lijep je život bio nekad. Imali lijep komšiluk, radili puno, pomagali jedni drugima, družili se. Ali, nema više tih vremena, svi su otišli na onaj svijet. Ja ponekad kad legnem kažem: Bože dragi pošalji mi tu smrt, dosta je bilo. Ali, eto nema je. Nema valjda nego kad ti je zapisano da odeš, nećeš prije“, nastavlja baka Bosiljka.
Na komentar da lijepo izgleda baka kaže s osmijehom: „Pa, slušaj bila sam ti ja prava ljepotica, momci se otimali za mene. A, bila sam i vrijedna. Voljela sam raditi, to sam valjda naslijedila od pokojne majke“.
Dan joj je se kako sama kaže sastoji od toga da malo prošeta, prilegne i odmori. Obožava jesti mliječne proizvode,a najviše kiselo mlijeko. Njega bi kaže pila stalno.
Za kraj kaže da je skupila u životu puno sjećanja, puno teških, tužnih, ali i radosnih momenata.
„Život je nekad bio lijep. Nisam ja ni sad nešto slaba,a ni bolesna. Ali, puno je godina. Još mi je jedan sin živ, ali i on je bolestan. Hvala vama što ste došli da porazgovarate sa mnom, da me zagrlite. Lijepa ljudska riječ uvijek mnogo znači. Meni u ovim godinama znači puno. I društvo i lijepa riječ“, kaže baka Bosiljka.
Gordana Kaurin